Preminuo Petar I Petrović Njegoš – 1830. godina

Petar I Petrović Njegoš je rođen u Njegušima 1748. u porodici oca Marka i majke Anđelije (rođene Martinović). Petar se zamonašio oko 1760. a sa svega 17 godina je bio đakon. Od 1765. se nalazio na školovanju u Rusiji. Petar je 1779. bio u jednoj crnogorskoj delegaciji koja je u Beču od austrijske carice Marije Terezije tražila pokroviteljstvo i finansijsku podršku crnogorskoj državi.

Poslije ubistva Šćepana Malog i imenovanja Arsenija Plamenca za vladiku (koji nije bio iz porodice Petrović-Njegoš kao njegovi prethodnici) u Crnoj Gori ponovo dolazi do velike plemenske anarhije. Poslije Plamenčeve smrti 1781. opšti Crnogorski zbor je na vladičanski prijesto doveo Petra Petrovića Njegoša. Vladika je trebalo da bude hirotoniziran u Rusiji, ali mu je ruski ambasador u Beču odbio izdati pasoš jer je mislio da je Petar, zbog njegovog učešća u obraćanju carici Mariji Tereziji 1779. godine, „austrijski čovjek”. Zbog toga je Petar hirotonisan u Sremskim Karlovcima od karlovačkog mitropolita Mojsija Putnika 1784.

Iz Sremskih Karlova je pošao u Rusiju na prijem kod carice Katarine II u cilju normalizacije sa ruskim dvorom posle vladavine Šćepana Malog. Vladika Petar I i njegov budući sekretar Frančesko Dolči naišli su u Rusiji na neljubazan prijem. Knez Grigorij Potemkin ga je čak dao proterati iz Petrograda. Jedna verzija govori da je razlog za to što je vladika posetio Srbina generalu Simeona Zorića, kneževog protivnika; ali, nije isključena mogućnost da se u Petrogradu doznalo za tužbe crnogorske i lično Petrove na Rusiju u austrijskoj prestonici. Carica Katarina je, istina, pozvala vladiku natrag, još pre nego što je napustio rusku zemlju; ali, on se, duboko uvređen, nije hteo povratiti i zakleo se da njegova noga više neće preći preko ruske granice. Ipak, pri povratku iz Sankt Peterburga u domovinu, Petar je izjavio: „Ko je protivu Rusije, taj je i protivu svijeh Slovena”, čime su se upravljali i kasniji crnogorski vladari.

 

Ostali događaji na današnji dan:

1735. Rođen američki državnik Džon Adams, jedan od najistaknutijih boraca za američku nezavisnost, prvi potpredsednik i drugi predsednik SAD. Učestvovao u izradi nacrta Deklaracije o nezavisnosti 1776. Njegov sin Džon Kvinsi Adams bio šesti predsednik SAD.

1751. Rođen Ričard Brinsli Šeridan, uz Goldsmita najznačajniji engleski dramatičar XVIII veka. Kao član britanskog parlamenta od 1780. do 1812. proslavio se kao sjajan orator.

1762. Rođen francuski pisac Andre de Šenije, koji je u svom delu uskladio stare pesničke forme s novom osećajnošću, pa ga istoričari književnosti najčešće predstavljaju kao poslednjeg pesnika klasicizma i prvog romantičara. Pozdravljajući Francusku revoluciju Šenije se oštro suprotstavio jakobinskoj diktaturi, zbog čega je pogubljen na giljotini 1794.

1817. Simon Bolivar osnovao prvu nezavisnu vladu Venecuele.

1830. Umro crnogorski vladika Petar I Petrović Njegoš, koji je po dolasku na vlast 1782. doprineo razvoju crnogorske državnosti. 1796. doneo prvi zakon i ustanovio centralni sudski organ 1803. Predvodio Crnogorce u borbama protiv Turaka i Francuza, mirio zavađena plemena i trudio se da iskoreni krvnu osvetu.

1864. Potpisan Bečki mir kojim je Danska prinuđena da Pruskoj prepusti pokrajine Šlezvig, Holštajn i Lauenburg.

1869. Izvođenjem alegorijske slike Đorđa Miletića „Posmrtna slava kneza Mihaila”, u Beogradu otvorena nova zgrada Narodnog pozorišta, izgrađena po projektu Aleksandra Bugarskog.

1905. Tokom Prve ruske revolucije ruski car Nikolaj II Aleksandrovič Romanov „Oktobarskim manifestom” ponudio šire biračko pravo, izabran parlament sa zakonodavnom vlašću i garanciju građanskih sloboda.

1910. Umro švajcarski filantrop Žan Anri Dinan, tvorac ideje o Crvenom krstu i jedan od osnivača Međunarodnog komiteta Crvenog krsta 1863, dobitnik Nobelove nagrade za mir 1901.

1918. Slovačka proglasila odvajanje od Mađarske i ujedinjenjem s Češkom formirala Čehoslovačku, prvu državu stvorenu posle raspada Austro-Ugarske u Prvom svetskom ratu.

1918. Kapitulacijom Turske, koja je u Prvi svetski rat ušla 1914. na strani Centralnih sila, prestala da postoji Otomanska imperija.

1922. Dva dana posle „Marša na Rim” Benito Musolini formirao prvu fašističku vladu u Italiji.

1938. Milione Amerikanaca uhvatila panika, misleći da se radi o napadu Marsovaca na Zemlju, dok su na radiju CBS slušali radio-dramu, koju je prema noveli Herberta Džordža Velsa „Rat svetova” snimio Orson Vels.

1973. Pušten u saobraćaj most na Bosforu koji povezuje Evropu i Aziju.

1974. Nokautom nad Džordžom Formanom Muhamed Ali se u 32. godini vratio boksu.

1975. Princ Huan Karlos preuzeo vođstvo Španije od teško obolelog diktatora Fransiska Franka.

1975. Kod Praga se srušio avion DC9 jugoslovenske kompanije „Inex-Adria”, u kom je poginulo 75 putnika, čehoslovačkih turista koji su se vraćali sa letovanja na Jadranu.

1990. Kina objavila rezultate popisa stanovništva prema kom njena populacija 1,013 milijardi ljudi.

1995. S 50,6 odsto glasova „za” stanovnici Kvebeka izjasnili se na referendumu protiv nezavisnosti te kanadske provincije.

1998. Na osnovu sporazuma predstavnika Vojske Jugoslavije i NATO, potpisanog 15. oktobra, avioni NATO počeli misiju nadgledanja vazdušnog prostora Kosova pod nazivom „Orlovo oko”.

2000. Sudija Vrhovnog suda Španije, njegov telohranitelj i vožač ubijeni, još 35 osoba povređeno u eksploziji automobila-bombe u Madridu, za koju su osumnjičeni pripadnici baskijskog separatističkog pokreta ETA.

2001. Londonski klub poverilaca smanjio Jugoslaviji dug za 600 miliona dolara, sa 2,8 na 2,2 milijarde.