Rođen Dimitrijević Apis, srpski oficir i jedan od zaverenika protiv kralja – 1877. godina

Dragutin T. Dimitrijević 'Apis' je bio generalštabni pukovnik vojske Kraljevine Srbije. Apis je organizovao i vodio Majski prevrat 1903. godine kojim je svrgnut i ubijen kralj Aleksandar Obrenović, a takođe i organizovao atentat na Franca Ferdinanda.

Rano je ostao siroče bez oca. Nakon toga, brigu o njemu preuzima njegova sestra Jelena i njen suprug Živan Živanović. Završava osnovnu školu u Nišu, a nižu školu gimnazije u Beogradu (Prva beogradska gimnazija). Nakon školovanja upisao je nižu školu Vojne akademije i završio je 1896. kao šesti u klasi. Bio je na službi u 7. pešadijskom puku u Beogradu gde je proizveden u čin potporučnika.

Septembra 1898. upisao je višu školu Vojne akademije za generalštabne oficire. U čin pešadijskog poručnika proizveden avgusta 1899.

U noći 29. maja poveo zaverenike iz Oficirskog doma u dvor, gde je za vreme traženja kralja i kraljice, teško ranjen s tri metka u grudi. Zahvaljujući svojoj snažnoj prirodi Dimitrijević je preboleo te rane, i njegov uticaj na oficire i poslove u vojsci stalno je rastao. Dimitrijević je možda želeo da stvori vojnu diktaturu u državi imajući jak uticaj na političare, ali se za ovo ne može sa sigurnošću tvrditi. Čak je pokušao Nikolu Pašića da pridobije na svoju stranu, ali mu to, uprkos pritiscima i pretnjama, nije uspelo. Pred ubistvo kralja Aleksandra, Apis je zajedno sa svojim istomišljenicima slavljem obeležavao datum ubistva kneza Mihaila Obrenovića, nagoveštavajući majski prevrat.

Godine 1905. položio je ispit za Generalštab i otputovao na vojne studije u Berlin. Po povratku u zemlju, dodeljen je generalštabnom odeljenju Ministarstva Vojnog, i služio je u njemu od septembra 1906. do marta 1907.

Bio je u Makedoniji kraće vreme, a po povratku vršio je dužnost pomoćnika načelnika štaba Drinske divizije 1908. Još za vreme svog boravka na jugu Srbije, Apis se priključio tajnom komitetu koji je tada već bio stvoren sa ciljem da se odupre bugarskim pretenzijama. U isto vreme, postao je član Četničkog udruženja sa sedištem u Skoplju i Kumanovu.

1911. sa svojim drugovima osnovao je tajno udruženje Ujedinjenje ili smrt, poznato pod imenom Crna ruka. Za vreme same mobilizacije u septembru 1912. teško je oboleo od trovanja krvi pa je vraćen u Beograd i zbog toga nije mogao učestvovati u balkanskom ratu. Kao šef obaveštajnog odeljenja Ratnog ministarstva Dimitrijević je uspostavio kontakte sa istomišljenicima iz mnogih krajeva.

Kontrolisao je organizaciju Mlada Bosna, koja je izvršila atentat na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda. Jedan od preživelih atentatora, Muhamed Mehmedbašić, prebegao je k njemu i uz njega ostao do samog kraja.

U I svetskom ratu je rukovodio obaveštajnom službom. Potom je bio načelnik štaba Užičke i Timočke vojske. Zatim, pomoćnik načelnika štaba III armije. Apis je u decembru 1916. uhapšen na solunskom frontu kao član tajne organizacije Ujedinjenje ili smrt. Optužnica ga je teretila za „prevratničko delovanje” s političkim ciljem u samoj zemlji. Pored toga u tužbi se navodilo, da je prikrivao Rada Malobabića i Muhameda Mehmedbašića, koji su bili optuženi istom tužbom, i da su 29. avgusta 1916. pokušali da izvrše atentat na prestolonasljednika regenta Aleksandra, kada se automobilom vozio iz Ostrova u svoj logor. Proces je vođen u Solunu pred vojnim sudom za oficire. Presudom od 23. avgusta 1916 Dimitrijević je osuđen na smrt, a streljan je 14. juna 1917. u Solunskom polju zajedno s artiljerijskim majorom Ljubomirom Vulovićem i Radom Malobabićem.

„Pukovnik Dragutin Dimitrijević Apis bio je veliki patriota. Vladavinu Aleksandra Obrenovića smatrao je pogubnom po Srbiju. On je smislio i organizovao oficirski puč, ali ubistvo kraljevskog para nije bila njegova ideja. Bio je ranjen prilikom zauzimanja dvora i nije mogao da spreči ubistvo. Proučavajući njegov slučaj mnogi su uvideli (Arčibald Rajs, Dejvid Mekenzi, itd.) da Solunski proces na kome mu se sudilo 1916. nije bio zakonski regularan. Apis je bio nevin. Ali, srpski političari su ga se bojali. Bio je neko ko je mogao da kontroliše afere u Srbiji posle rata. Zato su lideri srpske vlade u izgnanstvu rešili da iskoriste trenutak i eliminišu ga.” (Dejvid Mekenzi)

Na obnovljenom sudskom procesu 1953. u Beogradu, sve presude Višeg vojnog suda u Solunu su poništene, a svi osuđenici rehabilitovani, među kojima i sam Dragutin Dimitrijević Apis.

 

Ostali događaji na današnji dan:

955 – Vojska nemačkog cara Ota I potukla je Mađare u bici kod Lehfelda, otklonivši opasnost mađarske invazije.

1627 – Francuski kardinal Rišelje je na čelu kraljevskih trupa počeo opsadu La Rošela, uporišta hugenota – francuskih protestanata. La Rošel je pao u oktobru 1628, posle 14 meseci opsade.

1675 – Po nalogu kralja Čarlsa II, položen je kamen- temeljac Kraljevske opservatorije u južnom londonskom predgrađu Griniču. Zadatak opservatorije bio je da izučavanjem položaja zvezda pomaže navigaciji. Prvi kraljevski astronom bio je Džon Flemstid.

1792 – U Parizu je više od 1.000 ljudi poginulo u jurišu mase na kraljevsku palatu Tiljerije, gde su gnevni građani masakrirali kraljevu Švajcarsku gardu. Uhapšen je kralj Luj XVI i ukinuta je monarhija.

1810 – Rođen je italijanski državnik Kamilo Benso Kavur. Kao premijer Pijemonta (1852) pod Vitoriom Emanuelom II modernizovao je vojvodstvo i bio ključna ličnost u pokretu za ujedinjenje Italije pod Savojskom dinastijom.

1842 – Velika Britanija donela je zakon kojim je ženama i deci mlađoj pod 10 godina zabranjen rad u podzemnim rudnicima.

1846 – U Vašingtonu je osnovan centar za naučna istraživanja “Smithsonian Institution”. Ta, danas najveća ustanova te vrste u svetu, ustanovljena je po oporuci britanskog naučnika Džejmsa Smitsona koji je umro 1829, a svoj imetak od preko 100.000 funti zaveštao SAD.

1878 – Srpski knez Milan Obrenović izdao je ukaz o “ustrojstvu Vojnog muzeja” radi prikupljanja i čuvanja trofeja iz ratne istorije. Muzej je smešten u prepravljenu džamiju na platou Gornjeg grada Beogradske tvrđave na Kalemegdanu.

1878 – Rođen je srpski kompozitor i muzički pisac Isidor Bajić. Osnovao je prvu muzičku školu u Novom Sadu i pokrenuo “Srpski muzički list” (opera “Knez Ivo od Semberije”, zbirka solo pesama “Pesme ljubavi”, horske pesme).

1895 – U “Kraljičinoj palati” u Londonu izveden je prvi promenadni koncert, kojim je dirigovao Henri Vud. On je ostao glavni organizator britanskog godišnjeg festivala klasične muzike “Proms” do 1940.

1904 – Ruska flota pretrpela je u rusko-japanskom ratu teške gubitke u borbi s japanskim ratnim brodovima, pri pokušaju da se probije iz blokirane luke Port Artur.

1913 – U Bukureštu je potpisan mir između Bugarske i balkanskih saveznika Grčke, Rumunije, Srbije i Crne Gore, kojim je okončan Drugi balkanski rat. Bukureštanskim mirom Makedonija je podeljena između Bugarske, Grčke i Srbije, a Rumunija je dobila deo Dobrudže.

1914 – Francuska je, na početku Prvog svetskog rata, objavila rat Austro-Ugarskoj.

1920 – U Sevru, predgrađu Pariza, potpisan je posle Prvog svetskog rata mirovni ugovor Turske i članica Antante kojim je Turska lišena mnogih teritorija Otomanskog carstva. Ugovor je izazvao veliko ogorčenje u Turskoj čija Skupština je odbila da ga ratifikuje.

1945 – Japan je u Drugom svetskom ratu saveznicima ponudio da se preda, pod uslovom da car Hirohito zadrži presto.

1964 – Papa Pavle VI doneo je svoju prvu encikliku o pomirenju sa ostalim hrišćanskim crkvama, nehrišćanskim verskim zajednicama i o spremnosti na dijalog sa svima koji to žele.

1990 – Šefovi arapskih država su većinom glasova (12 za, osam protiv) osudili iračku okupaciju Kuvajta. Irački predsednik Sadam Husein pozvao je muslimane da počnu “džihad” (sveti rat) protiv stranih trupa i korumpiranih arapskih vođa.

1998 – Princ Al-Muhtadi Bila, stariji sin brunejskog sultana Hasana Bolkije, jednog od najbogatijih ljudi sveta, proglašen je naslednikom prestola.

1999 – Islamski gerilci proglasili su rusku pokrajinu Dagestan nezavisnom državom i pozvali na “sveti rat” (džihad) za oslobođenje.

2001 – U napadu pobunjenika iz pokreta UNITA na putnički voz južno od Luande, ubijeno je 250 ljudi. To je bio jedan od najkrvavijih incidenata u građanskom ratu u Angoli.

2003 – Uz pomoć specijalne veze između Zemlje i Međunarodne svemirske stanice, venčali su se ruski kosmonaut Jurij Maljenšenko koji je bio u orbiti, na oko 400 kilometara iznad Novog Zelanda, i Jekaterina Dmitrijeva koja je bila u svemirskom centru u Hjustonu. To je prvo svemirsko venčanje u istoriji čovečanstva.

2004 – Libija je pristala da isplati 35 miliona dolara kao kompenzaciju porodicama oko 160 žrtava ne-američkog porekla koje su poginule u bombaškom napadu na jedan noćni klub u zapadnom Berlinu 1986. godine.