Rođen je američki reditelj i glumac Vudi Alen – 1935. godine

Pravo ime mu je Alen Stjuart Konigsberg a u centru pažnje njegovih satiričnih komedija su njujorški intelektualci, koje prikazuje tragikomično ‘bez dlake na jeziku’.

Sa 19 godina je počeo da piše za „The Ed Sullivan Show”. U 60-ima je počeo da nastupa kao stend ap komičar. 1965. po njegovom scenariju snimljen je njegov prvi film „ What’s New Pussycat?” (koga nije režirao) a u kojem je jednu od glavnih uloga igrao Piter Selers. Godinu dana kasnije snimio je svoj prvi film kao reditelj, parodiju „What’s Up, Tiger Lily?” u kojoj je pogrešno presinkhronizovao jeftini japanski špijunski triler u komediju.

Godine 1967. nastupio je i u parodiji na Džejmsa Bonda „Casino Royale”, ali navodno je bio jako nezadovoljan snimanjem i gotovim rezultatom. „Take the Money and Run”, svoj drugi film kao reditelj, snimio je 1969. Tokom tog razdoblja snimao je većinom jednostavne komedije apsurda u kojima je i sam glumio.

1977. napravio je preokret u svojoj karijeri, pe se okrenuo ozbiljnim i realističnim temama iz stvarnog života u tragikomediji „Annie Hall”. Za taj film je osvojio dva Oskara, za najbolji scenario i režiju, ali nije se pojavio na dodeli nagrade. Od tada je povremeno snimao i drame, kao što su „Interiors”, po uzoru na svog idola, švedskog reditelja Ingmara Bergmana. “Stardust Memories” je navodno inspirisan filmom “8 1/2” koga je režirao Federico Fellini.

Tokom 80-ih eksperimentisao je sa najrazličitijim filmovima sa originalnim pričama; među njima je i pseudo-dokumentarac “Zelig” i fantastična komedija „The Purple Rose of Cairo” u kojoj lik iz filma siđe sa platna u stvarni svet – za taj je film Alen osvojio Zlatni globus i BAFTA priznanje za scenario. Za tragikomediju „Hannah and Her Sisters” je osvojio trećeg Oscara za scenario, a sam film u kategoriji komedije ili mjuzikla je osvojio Zlatni globus. Uz to, sa zaradom od 40 miliona dolara u bioskopima SAD-a, to je njegov najkomercijalniji film. Nakon tog filma Alen je upao u kreativnu krizu snimajući nezapažene filmove, sve do hvaljene drame „Crimes and Misdemeanors” iz 1989.

Devedesetih je ponovo zapao u krizu jer njegovi filmovi „Shadows and Fog” i „Manhattan Murder Mystery” nisu privukla naklonost publike ni kritike. Mnogi su počeli i da prigovaraju da prečesto glumi glavnu ulogu u sopstvenim filmovima i da stalno bira mlađe žene za partnerke u pričama. Ponovo se vratio u formu 1994. Godine hvaljenim komedijama „Bullets Over Broadway”, „Mighty Aphrodite” i „Deconstructing Harry”.

U 21. veku Alenovi novi filmovi opet su naišli na podeljene ocene kritičara i mlake pohvale, uz par izuzetaka kao što je triler-drama „Završni udarac” u kojoj je nastupila Skarlet Johanson koju je reditelj proglasio svojom novom muzom.

Sa sveukupno 14 nominacija za Oskara, bilo za režiju, scenario ili glumu, Alen drži rekord kao jedna od osoba sa najviše nominacija za tu nagradu. Ipak, nijednom nije došao na dodelu – izuzetak je bila jedino 2002. godina, kada se pojavio kako bi pomogao ugledu grada Njujorka nakon napada 11. septembra. Retko se pojavljivao u filmovima koje nije osobno režirao.

U jednom intervjuu je izjavio da su njegovi najdraži vlastiti filmovi „Purple Rose of Cairo”, „Husbands and Wives” i „Završni udarac”.

Ostali događaji na današnji dan:

1455. Umro je italijanski vajar, zlatar i slikar Lorenco Giberti, koji je izradio čuvena vrata na krstionici katedrale u Firenci. Njegov spis „Commentarii” predstavlja vredan dokument za izučavanje italijanske arhitekture i slikarstva.

1640. Portugalija je posle ustanka kojim je zbačena španska vlast ponovo stekla nezavisnost. Dve sedmice kasnije vojvoda od Braganse krunisan je za portugalskog kralja pod imenom Žoao IV. Španija je nezavisnost Portugalije priznala tek 1668.

1761. Rođena je Mari Tiso, koja se proslavila praveći voštane maske ličnosti pogubljenih u Francuskoj revoluciji, a u Velikoj Britaniji je 1802. postavila stalnu izložbu voštanih figura svojih savremenika (danas Muzej Madam Tiso).

1821. Dominikanska Republika, koja obuhvata dve trećine istočnog dela karipskog ostrva Haiti, tada poznatog kao Hispanjola, proglasila je nezavisnost od Španije.

1822. Osnivač brazilskog carstva Dom Pedro krunisan je za prvog cara Brazila pod imenom Pedro I.

1825. Umro je ruski car Aleksandar I Romanov

1906. U Parizu je otvoren bioskop „Omnija Pate”, prva dvorana u svetu namenski izgrađena za prikazivanje filmova.

1918. Odlukom danskog parlamenta Island je stekao nezavisnost.

1918. Provincija Transilvanija, ranije u sastavu Mađarske, odnosno Austro-Ugarske, ujedinila se sa Rumunijom. U sastav Rumunije ušao je i rumunski deo Banata i još neke pokrajine. Ovaj datum Rumuni slave se kao nacionalni praznik Dan ujedinjenja.

1918. U Beogradu je proglašena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, s princem Aleksandrom I Karađorđevićem kao regentom i Beogradom kao prestonicom.

1925. U Lokarnu u Švajcarskoj potpisani su sporazumi između evropskih država o garanciji mira i nepovredivosti granica. Najvažnijim smatra se Rajnski pakt kojim su se Nemačka, Francuska i Belgija obavezale na poštovanje granica, a Nemačka prihvatila demilitarizaciju Rajnske oblasti. Ove sporazume prekršio je Hitler 1936, kada je okupirao Rajnsku oblast, a potom napao Čehoslovačku (1938) i Poljsku (1939).

1934. U Lenjingradu je ubijen Sergej Kirov, blizak Staljinov saradnik, član Politbiroa i sekretar Centralnog komiteta sovjetske Komunističke partije. Atentat na Kirova bio je Staljinu povod da otpočne sa žestokim obračunima sa protivnicima.

1936. Umro je italijanski pisac Luiđi Pirandelo, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1934, jedan od najznačajnijih dramskih pisaca 20. veka, koji je otvorio nove puteve moderne dramaturgije. Od njegove 44 drame sabrane pod naslovom „Gole maske”, najpoznatije su „Đakomino”, „Henri IV”, „Šest lica traže pisca”.

1971. U Karađorđevu je na sednici Predsedništva Saveza komunista Jugoslavije smenjen deo rukovodstva Saveza komunista Hrvatske – nosilaca politike tzv. masovnog pokreta. Usledile su „čistke” u političkim i privrednim vrhovima u Srbiji, Sloveniji i Makedoniji, čime je sprečen pokušaj političkih i privrednih reformi u SFR Jugoslaviji.

1973. Umro je izraelski državnik David Ben Gurion, vođa borbe za stvaranje države Izrael i njen prvi premijer 1948-53. i ponovo 1955-63.

1981. U najvećoj nesreći u istoriji jugoslovenskog vazduhoplovstva, avion „DC-9 super 80″ ljubljanskog „Inex-adria avioprometa” udario je u planinu u blizini Ajačija na Korzici. Poginulo je svih 178 putnika i članova posade.

1988. Benazir Buto je postala premijer Pakistana, kao prva žena na čelu jedne islamske zemlje.

1989. Mihail Gorbačov je kao prvi sovjetski lider posetio Vatikan i dogovorio se s papom Jovanom Pavlom II o uspostavljanju diplomatskih odnosa ŠSR i Vatikana.

1991. Na referendumu u sovjetskoj republici Ukrajini nadmoćna većina birača izjasnila se za nezavisnost od SSSR.

2000. Lider Partije nacionalne akcije Vinsent Foks inaugurisan je za predsednika Meksika, čime je okončan 71 godinu dug period vladavine Institucionalne revolucionarne partije. To je bio prvi poraz te partije od 1929.

2001. U dva napada palestinskih bombaša samoubica u Jerusalimu poginulo je 10 Izraelaca, a u eksploziji autobusa u Haifi ubijeno je 30. U tim napadima ranjeno je preko 200 ljudi.

2001. Japanski kraljevski par, princeza Masako i prestolonaslednik princ Naruhito dobili su, nakon osam godina braka, prvo dete, kćerku Aiko.

2002. Za predsednika Slovenije izabran je dotadašnji premijer u više mandata Janez Drnovšek.

2004. Umro je holandski princ Bernard, otac kraljice Beatrise. Bernard de Lip-Bisterfeld rođen je u Nemačkoj, a kralj Holandije postao je 7. januara 1937. godine, kada je oženio tadašnju holandsku kraljicu Julijanu.