Rođen jedan od najvećih srpskih pesnika Aleksa Šantić – 1868. godine

Na današnji dan 1868. godine, u Mostaru je rođen srpski pesnik Aleksa Šantić, autor antologijskih pesama "Ostajte ovdje", "Emina", "Veče na školju". Pripadao je “Mostarskom krugu” oko književnog lista "Zora", koji je pokrenuo s Jovanom Dučićem i Svetozarom Ćorovićem.

 

Najveća dela Aleksa Šantić je stvarao krajem 19. i početkom 20. veka. Uzori su mu bili srpski pisci Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih je najviše poštovao Hajnriha Hajnea. U njegovim pesmama ima emocionalnog bola, rodoljublja, ljubavne čežnje i prkosa za nacionalno i socijalno ugrožen srpski narod.

Za vreme njegovog života književna kritika je istakla dva „osnovna i jaka” osećanja u njegovoj poeziji. Prvo osećanje je „žarka ljubav prema svome narodu”. Od početka to osećanje javlja se, uglavnom, u tri vida: kao ponos junačkom prošloću, kao protest protiv mučne sadašnjosti i kao vera u bolju budućnost do koje će se doći kroz borbu i pobedu koja će predstavljati vaskrsnulu prošlost.

Protest protiv mučne sadašnjosti, kao jedan od vidova u kojima se izražava rodoljubivo osećanje, nalazi se često u Šantićevim pesmama. 

Drugi iskaz protesta je optuživanje „obeščašćenog i kukavnog doba”. To optuživanje odmereno je prema junačkoj prošlosti i prema zahtevima budućnosti koja je takođe određena junačkom prošlošću. U tom duhu je, na primer, pesma iz 1908. godine koja počinje stihom „Obeščašćeno i kukavno doba”.

Tokom života je objavio veliki broj pesama, a od dela se izdvajaju: „Hasanaginica”, „Na starim ognjištima”, „Anđelija”, „Nemanja” i „Pod maglom”. Najpoznatije njegove pesme su: „Emina” (1903), „Ne vjeruj” (1905), „Ostajte ovdje” (1896), „Pretprazničko veče” (1910), „Što te nema?” (1897), „Veče na školju” (1904), „O klasje moje” (1910), „Moja otadžbina” (1908).

Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 3. februara 1914. Umro je od tuberkoloze u Mostaru 2. februara 1924.

Ostali događaji na današnji dan:

1358. Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I uručio gradu Dubrovniku Višegradsku povelju, kojom je Dubrovačka komuna dobila samoupravu, uz obavezu plaćanja godišnjeg danka i pružanja pomorske pomoći novom gospodaru.

1564. Umro švajcarski teolog francuskog porekla Žan Kalvin, vođa frakcije protestantizma u Ženevi, kalvinizma, koji je imao brojne pristalice u evropskim zemljama, posebno u Francuskoj, i izazvao velike društvene potrese. Njegovo delo “Temelji hrišćanstva” postalo priručnik protestantske teologije.

1679. Engleski parlament usvojio “Habeas Corpus Act”, zakon koji štiti građane od nezakonitog hapšenja i utamničenja. Osnovni principi tog zakona kasnije ugrađeni u Istav SAD.

1703. Ruski car Petar Veliki osnovao novu prestonicu Rusije na ušću reke Neve u Baltičko more, Sankt Peterburg. Glavni grad Rusije bio do 1918.

1806. Francuska vojska ušla u Dubrovnik, čime je Dubrovačka Republika izgubila viševekovnu nezavisnost, mada je formalno ukinuta 31. januara 1908. kada je pripojena Kraljevini Italiji.

1840. Umro italijanski virtuoz na violini i kompozitor Nikolo Paganini, čijoj su veštini savremenici pridavali magične moći. Kao kompozitor se proslavio sa šest violinskih koncerata.

1860. Đuzepe Garibaldi, u pohodu za ujedinjenje Italije, zauzeo Palermo na Siciliji.

1868. U Mostaru rođen srpski pesnik Aleksa Šantić, autor antologijskih pesama “Ostajte ovdje”, “Emina”, “Veče na školju”. Pripadao “Mostarskom krugu” oko književnog lista “Zora”, koji je pokrenuo s Jovanom Dučićem i Svetozarom Ćorovićem.

1878. Rođena američka igračica irskog porekla Isidora Dankan, začetnik modernog baletskog pravca u kojem dominira slobodan igrački pokret. Poznata i po ljubavnoj romansi s ruskim pesnikom Sergejom Jesenjinom.

1905. U rusko-japanskom ratu ruska flota doživela težak poraz u bici kod Cušime, izgubivši 26 od 45 brodova.

1909. Rođen srpski istoričar umetnosti Svetozar Radojčić, profesor Filozofskog fakulteta u Skoplju i Beogradu, član Srpske akademije nauka i umetnosti.

1910. Umro nemački bakteriolog Robert Koh, jedan od osnivača bakteriologije, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1905. Bacil tuberkuloze otkrio 1882, izolovao i bacil antraksa i pronašao izazivača kolere.

1923. Rođen američki diplomata nemačkog porekla Hajnc Alfred Kizinger, poznat kao Henri Kisindžer, jedna od vodećih ličnosti u posleratnoj američkoj diplomatiji. Bio savetnik za nacionalnu bezbednost, državni sekretar, dobitnik Nobelove nagrade za mir 1973. Zaslužan za otopljavanje odnosa SAD i SSSR i Kine i za uspeh mirovnih pregovora s Vijetnamom.

1937. U San Francisku u saobraćaj oušten “Golden gejt”, jedan od najvećih mostova na svetu.

1941. Britanska mornarica, uz pomoć avijacije, u Drugom svetskom ratu potopila nemački ratni brod “Bizmark”. Poginulo oko 2.300 osoba.

1942. U okupiranoj Čehoslovačkoj smrtno ranjen šef Gestapoa Rajnhard Hajdrih. Njegova smrt 4. juna izazvala talas represalija protiv stanovništva u Češkoj i Moravskoj.

1960. U Turskoj vojnim udarom oborena vlada Adnana Menderesa. Vlast preuzeo Komitet nacionalnog jedinstva s generalom Kemalom Girselom na čelu.

1964. Umro indijski državnik Džavaharlal Nehru, prvi premijer nezavisne Indije i jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih zemalja.

1988. Sirijske trupe ušle u južna predgrađa Bejruta i okončale tronedeljene ulične borbe rivalskih muslimanskih šiitskih milicija.

1992. U redu za hleb u centru Sarajeva od eksplozije granate poginulo 16 osoba, a 144 povređene.

1993. U eksploziji automobila-bombe ispred galerije Ufici u Firenci pet osoba poginulo, a kolekcija galerije ozbiljno oštećena.

1997. NATO i Rusija potpisali “Osnivački akt o međusobnoj saradnji”, kojim je formiran zajednički Stalni savet NATO-Rusija, za konsultacije o evropskoj bezbednosti.

1997. Šefovi diplomatija Hrvatske i Jugoslavije Mate Granić i Milan Milutinović u Zagrebu potpisali konzularnu konvenciju kojom se uređuje status diplomatskih predstavništva.

1999. Medjunarodni sud za ratne zločine u Hagu optužio predsednika Jugoslavije Slobodana Miloševića i još četiri funkcionera Jugoslavije i Srbije za zločine protiv čovečnosti i ratne zločine na Kosovu.

2001. U Japanu održan prvi referendum na temu energetike. Stanovnici sela Kariva, u kojem se nalazi najveća nuklearna elektrana na svetu, izjasnili se protiv korišćenja recikliranog plutonijuma u njenim postrojenjima.