Rođen Milorad Čavić, srpski plivač – 1984. godina

Čavić se kao šesnaestogodišnjak plasirao na Olimpijske igre u Sidneju, na kojima se takmičio u disciplini 50 m slobodno, ali nije ostavio zapaženiji rezultat.

Na Evropskom prvenstvu u plivanju u malim bazenima u Dablinu 12. decembra 2003. godine oborio je svetski rekord (50,02) na 100 m. U periodu od 12. decembra 2003. do 26. marta 2004. bio je nosilac svetskog rekorda na 100 m delfin, kada ga je oborio Ijan Kroker. Ipak, Čavićev rezultat se i danas vodi kao evropski rekord. Na istom takmičenju osvojio je srebrnu medalju u trci 50 m slobodnim stilom.

Na Olimpijskim igrama 2004. u Atini Čavić je lako prošao kvalifikacije na 100 metara delfin. U polufinalu mu je zbog greške na opremi ušla voda u kupaći kostim, pa je ostao bez medalje.

Zbog bolova u leđima u martu 2006. je ostavio plivanje, ali se vratio uz pomoć svog cimera. Na Evropskom prvenstvu u Helsinkiju u decembru 2006. godine odbranio je titulu prvaka Evrope u trci 100 m delfin, a osvojio je i drugo mesto u disciplini 50 m slobodno. Na sledećem Evropskom prvenstvu u Debrecinu, 14. decembra 2007., odbranio je titulu prvaka Evrope u istoj disciplini, sa isplivanim pobedničkim vremenom 50,53 s, a 16. decembra osvojio je i titulu prvaka Evrope u discipilini 50 metara delfin rezultatom 22,89 s.

Na Evropskom prvenstvu u Ajndhovenu u martu 2008, Čavić je osvojio zlatnu medalju u disciplini 50 m delfin stilom, oborivši dva puta u dva dana evropski rekord. Evropska plivačka federacija je Čavića diskvalifikovala sa daljeg takmičenja u Ajndhovenu, uključujući i trku na 100 m delfinom, zato što je prilikom primanja medalje nosio majicu sa natpisom „Kosovo je Srbija”. Međutim, diskvalifikacija je suspendovana i priznat mu je rekord.

Na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu, Čavić je učestvovao u trkama 100 m slobodno i 100 m delfin. U četvrtfinalu u disciplini 100 m slobodno zauzeo je drugo mesto u svojoj kvalifikacionoj grupi, oborivši državni rekord. Ipak, odustao je od polufinala da bi se sačuvao za disciplinu 100 m delfin. 14. avgusta Čavić je oborio olimpijski rekord u disciplini 100 m delfin, završivši ispred Majkla Felpsa, a takođe je zabeležio i najbolje vreme u polufinalu. Dana 16. avgusta 2008. Čavić je osvojio srebrnu medalju u trci na 100 m delfin. Čavić je veći deo trke bio ubedljivo prvi, ali je izgubio od Felpsa za jednu stotinku pod sumnjivim okolnostima. Čavić je, u stvari, pobedio Felpsa, ali navodno nije dovoljno jako pritisnuo Omegin taster na kraju.

Na kraju godine je dobio zlatnu značku Sporta, nagradu za najboljeg sportistu u Srbiji.

Na Svetskom prvenstvu u Rimu je osvojio zlatnu medalju na 50 m delfin sa vremenom 22,67 s i rekordom svetskih šampionata, kao i srebro na 100 m, otplivavši lični, državni i evropski rekord 49,95 s, što je drugo najbolje vreme na svetu i jedino, pored svetskog rekorda ispod 50 sekundi. U polufinalnoj trci je psotavio svetski rekord, koji je držao samo jedan dan.

Tamičenja u 2010. godini je propustio zbog operacije kičme.

Čavić je 26. maja 2012. osvojio zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u Debrecinu u Mađarskoj na 100m leptir postavivši najbolje svetsko vreme u 2012. godini i rekord šampionata 51,45. Na Olimpijskim igrama u Londonu je bio deo srpske štafete u disciplini 4h100 m slobodno, a na 100 m delfin je u finalu zauzeo četvrto mesto. Nakon igara je završio plivačku karijeru.

Olimpijski komitet Srbije (i Crne Gore) ga je proglašavao za muškog sportistu godine tri puta, 2003, 2008. i 2009, a 2008. godine je od Sportskog saveza Srbije primio “majsku nagradu”.

Čavićev mlađi brat Danijel Čavić je košarkaš.

Zvanično je završio plivačku karijeru 24. avgusta 2012. godine.

 

Ostali događaji na današnji dan:

1594. Umro je italijanski slikar Đakopo Tintoreto, jedan od najvećih majstora 16. veka, čuven po veštini postizanja izuzetnih svetlosnih efekata bojom (“Tajna večera”, “Poslednji sud”) .

1740. Umro je pruski kralj Fridrih Vilhelm Prvi. Diplomatskim i ratnim poduhvatima značajno je proširio i ojačao zemlju. Nasledio ga je sin Fridrih Drugi Veliki.

1793. Hapšenjem žirondinaca u Francuskoj je počela vladavina jakobinskog terora.

1809. Na brdu Čegar kod Niša u Prvom srpskom ustanku poginuo je srpski vojvoda Stevan Sinđelić. Da bi zaustavio Turke koji su prodrli u srpsko utvrđenje, on je zapalio skladište municije i izazavo eksploziju u kojoj su poginuli srpski i turski vojnici. Turci su glave srpskih ustanika ugradili u Ćele-kulu.

1809. Umro je austrijski kompozitor Jozef Hajdn. Napisao je više od 100 simfonija, više gudačkih kvarteta, klavirskih sonata, a prema njegovom “Carskom kvartetu” nastala je himna Austrije (“Simfonija rastanka”, “Oksfordska simfonija”, oratoriji “Stvaranje sveta”, “Godišnja doba”).

1819. Rođen je američki pisac Volt Volter Vitmen, jedan od najznačajniji pesnika američke književnosti, čija je zbirka pesama “Vlati trave” imala presudan uticaj na moderno pesništvo. Neshvaćen od savremenika u svojoj zemlji, prvo priznanje dobio je od engleskih “prerafaelista” i pokreta za “slobodan stih” (vers libre) u francuskoj poeziji.

1859. Počeo je da radi veliki sat (Big Ben) na kuli britanskog parlamenta u Londonu.

1902. Mirom u Verenigingu završen je britansko-burski rat u kojem su poginula 5.774 Britanca i najmanje 4.000 Bura.

1910. Ujedinjenjem britanskih kolonija Natal, Transval i Rt Dobre Nade, osnovana je Južnoafrička unija sa statusom britanskog dominiona.

1924. Kina je priznala SSSR.

1930. Rođen je američki filmski glumac, režiser i producent Klint Istvud. Karijeru je počeo ulogama u italijanskim “špageti-vesternima” Serđa Leonea (Sergio), da bi potom postao zvezda Holivuda i uspešan režiser (“Za šaku dolara”, “Prljavi Hari”).

1931. U Bahreinu je pronađena nafta – prvo nalazište petroleja u nekoj arpaskoj zemlji.

1938. Prvi put je prikazan film na televiziji. Bio je to film “Povratak Skarlet Pimpernel” koji je prikazala američka televizijska kuća NBC.

1939. Danska je s Nemačkom potpisala pakt o nenapadanju. U aprilu naredne godine nemačke trupe okupirale su Dansku.

1961. Južna Afrika je proglasila republiku s predsednikom Čarlsom Robertsom Svartom na čelu i napustila Britanski komonvelt.

1962. U Izraelu je obešen nemački ratni zločinac Adolf Ajhman, šef Gestapoa, nakon što je sud utvrdio da je kriv za smrt nekoliko miliona Jevreja u Drugom svetskom ratu.

1970. U zemljotresu jačine 7,9 Rihterove skale u Peruu poginulo je više od 70.000, a 600.000 ljudi ostalo je bez domova. Potpuno su razoreni gradovi Jungaj, Huares i Čimbote.

1991. U Lisabonu je potpisan mirovni sporazum o Angoli, kojim je posle gotovo 16 godina okončan građanski rat.

1992. U organizaciji Centra za antiratnu akciju održane su u Beogradu demonstracije više desetina hiljada građana koji su nošenjem crnog flora dugog 1.300 metara izrazili svoje saućešće sa žrtvama rata u Bosni i Hercegovini.

1996. Bosanski Hrvat Dražen Erdemović priznao je pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu da je učestvovao u masovnim pogubljenjima Muslimana u Srebrenici. To je bilo prvo priznanje krivice pred Haškim tribunalom.

1997. Ukrajina i Rusija potpisale su sporazum o strateškom partnerstvu.

2001. Agent FBI, veteran Robert Hansen, optužen za špijunažu, izjavio je da nije kriv. Američka vlada optužila je Hansena da je 15 godina prenosio strogo poverljive informacije Moskvi za sumu od 1.400.000 dolara i određenu količinu dijamanata.

2003. U gradu Marfiju u severnoj Karolini uhapšen je Erik Robert Rudolf osumnjičen za postavljanje bombi na klinici za abortuse, u noćnom klubu za homoseksualce, kao i u Atlanti, tokom Olimpijade 1996. godine.

2003. Sletanjem na aerodrom Šarl de Gol u Parizu, supersonični avion “Konkord” francuske kompanije Er Frans obavio je svoj poslednji let. Četiri takva aviona biće izložena u muzejima u Francuskoj, a peti na tom pariskom aerodromu.

2005. “Vašington poust” je potvrdio da je bivši zamenik direktora FBI Mark Ferlt bio poverljivi izvor koji je tim novinama dostavio informacije koje su dovele do afere Votergejt i ostavke predsednika SAD Ričarda Niksona 1974. godine.

2007. Uhapšen je haški optuženik, penzionisani general Vojske Republike Srpske Zdravko Tolimir i isporučen Haškom tribunalu, pred kojim je optužen za zločine nad Muslimanima u Srebrenici i Žepi 1995. godine.