Rođen Uroš Predić, jedan od najvećih srpskih slikara realizma – 1857. godina

U pokušaju da potigne što uverljiviju sličnost sa likom naručioca i insistirajući na prepoznatljivosti, Predić je postao hroničar građanskog društva svoga vremena.

Predić je rođen u Orlovatu kao najmlađi sin sveštenika Petra Predića. Tu je je pohađao osnovnu školu, a potom nemačku školu u Crepaji. Od 1869. do 1876. studirao je sedmorazrednu gimnaziju u Pančevu (pančevačka realka, koja je kasnije dobila ime po njemu). Kao vrlo darovit, dobio je stipendiju Matice srpske i 1876. otišao na bečku slikarsku akademiju.

Završio je Umetničku akademiju u Beču 1880. godine u klasi profesora Gripenkerla, istaknutog bečkog slikara, koji je imao veliki uticaj na Predića. U toku studija dobio je Gundelovu nagradu – za slikanje uljem po muškom modelu. Godine 1882. radio je u privatnom ateljeu prof. Gripenkerla, a u periodu 1883-1885. bio je asistent Umetničke akademije u Beču. U to vreme po uputstvu prof. Gripenkerla i arhitekte Hanzena izradio je 13 slika mitološke sadržine za friz Parlamenta u Beču. Usled porodičnih obaveza 1885. godine vraća se u domovinu. U Orlovatu radi seriju slika iz života svojih seljaka. Zatim je 1886-1889. boravio u Beogradu, 1890-1893. u Novom Sadu i u Starom Bečeju. U periodu 1894-1909. živi u Orlovatu, a od 1909. godine pa do smrti u Beogradu. Svoje slike samostalno izlaže 1888, 1910, 1920, 1949. godine u Beogradu, 1890, 1949. u Novom Sadu, 1890. u Sremskim Karlovcima, 1890. u Pančevu i Vršcu.

U svom slikarskom opusu najviše su zastupljeni portreti, ikonografija, žanr i istorijske kompozicije, ređe predeo, i samo jedan akt.

Jedan je od osnivača društva Lada 1904. i bio je neprekidno član ovog društva kao i njegov dugogodišnji predsednik. Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 26. januara 1909, a 3. februara 1910. godine za redovnog člana. Jedan je od osnivača Udruženja likovnih umetnika u Beogradu 1919. godine i prvi njegov predsednik.

U pokušaju da potigne što uverljiviju sličnost sa likom naručioca i insistirajući na prepoznatljivosti, Predić je postao hroničar građanskog društva svoga vremena. Godine 1885. u Pančevu je počeo sa slikanjem portreta po porudžbini, ponekad uz pomoć fotografija. Radio je najčešće reprezentativne portrete, glave ili biste.

Njegove slike „Hercegovački begunci” i „Siroče na majčinom grobu” otkupio je Mihajlo Pupin na izložbi u Parizu 1889. godine i poklonio ih Narodnom muzeju u Beogradu.

Uroš Predić je oslikao prelepi ikonostas bečejske pravoslavne crkve i ikonostas u kapeli bečejskog veleposednika Bogdana Dunđerskog. Osim toga naslikao je više ikonostasa zbog kojih se ocenjuje da je poslednji značajan srpski ikonopisac, menju njima je i ikonostas crkve u Orlovatu.

Poseban kvalitet kod Predića ima njegov crtež, što je posebno uočljivo u njegovim sačuvanim blokovima za skiciranje. U svom dugom stvaralačkom životu ostao je veran pravilima starih majstora i istrajao je na isticanju crteža i jasnoće kompozicije, pokazujući otpor prema težnjama mladih umetnika koji su se školovali u Minhenu i Parizu.

Umro je 1953. godine u Beogradu, u svojoj 96. godini, kao najstariji srpski slikar. Prema sopstvenoj želji sahranjen je Orlovatu. I u dubokoj starosti bio je pun radne energije i vedrine. Nekoliko meseci pre smrti peo se na stolicu da ređa neke slike u svom ateljeu, pao je i tom prilikom se povredio (polomio nogu), od toga se nikada nije potpuno oporavio i ubrzo je umro.

U Narodnom muzeju u Zrenjaninu se nalazi soba Uroša Predića u okviru stalne postavke, u njihovom depou se nalazi legat od 900 njegovih crteža, zapisa i ličnih stvari.

Ostali događaji na današnji dan:

43. p.n.e. – Umro je Marko Tulije Ciceron, rimski političar, pisac i čuveni govornik.

1815 – Streljan je Mišel Nej, najčuveniji Napoleonov maršal. Za zasluge u odbrani Francuske, u vreme restauracije Luja XVIII dobio je titulu pera (1814). Po povratku Napoleona u martu 1815. (Napoleonovih Sto dana) vratio se u njegovu službu i komandovao gardom u bici kod Vaterloa. Posle Napoleonovog poraza, uhvaćen je u begu, optužen za izdaju i osuđen na smrt.

1914 – Skupština Srbije usvojila je u Nišu u Prvom svetskom ratu Deklaraciju o ujedinjenju južnih Slovena u zajedničku državu. To je bilo prvi put da srpska vlada jugoslovensko ujedinjenje postavlja kao prioritetan cilj srpske državne politike.

1941 – Japanski avioni napali su američku pomorsku bazu u Perl Harburu na Havajima i uništili veliki broj aviona i brodova, što je ubržalo odluku SAD da se uključe u Drugi svetski rat.

1941 – Velika Britanija je u Drugom svetskom ratu objavila rat Mađarskoj, Rumuniji i Finskoj, zemljama koje su kao članice Trojnog pakta učestvovale u agresiji na SSSR.

1946 – Skupština FNR Jugoslavije donela je zakon o nacionalizaciji kojim su obuhvaćena sva veća privatna preduzeća. Time je likvidiran i inostrani kapital, koji je u industriji i rudarstvu predratne Jugoslavije učestvovao sa oko 50 odsto.

1949 – Čang Kaj-šek (Chiang Kai-shek) je na ostrvu Tajvan (Formoza), gde je sa ostacima svoje vojske pobegao nakon poraza od Narodnoslobodilačke armije Kine, proglasio državu i ustanovio vladu.

1965 – Vaseljenski patrijarh Atenagora I i papa Pavle VI ukinuli su međusobnu ekskomunikaciju dve crkve kojom je 1054. počeo raskol dveju hrišćanskih crkava.

1970 – Ubedljiva pobeda na izborima u Istočnom Pakistanu Avami lige, pobornika autonomije Bengala (kasnije Bangladeš), dovela je do duboke krize između Istočnog i Zapadnog Pakistana, koja je naredne godine eskalirala u građanski rat.

1971 – Sovjetska vasionska kapsula počela je da šalje radio i televizijske signale s Marsa.

1974 – Kiparski predsednik arhiepiskop Makarios III trijumfalno je dočekan na Kipru koji je napustio 15. jula 1974. posle državnog udara. Prevrat na Kipru organizovali su grčki oficiri, ali nisu uspeli da zadrže vlast.

1975 – Indonežanska armija je ušla u Istočni Timor gde je, nakon ukidanja trovekovne portugalske kolonijalne vlasti, izbio građanski rat.

1985 – Umro je engleski pisac Robert Grejvs, istraživač grčke i jevrejske mitologije, koji je svetski ugled stekao istorijskim romanom „Ja, Klaudije” i delom „Grčki mitovi”.

1988 – Sovjetski predsednik Mihail Gorbačov objavio je u UN unilateralno smanjenje sovjetskih trupa, tenkova, borbenih aviona i artiljerije.

1988 – U zemljotresu u Jermeniji poginulo je više od 25.000 ljudi, 12.000 je povređeno, a pola miliona ostalo bez domova. Uništeno je deset odsto jermenske industrije.

1992 – Vlada Indije zabranila je fundamentalističke pokrete posle nereda u kojima je poginulo najmanje 400 Hindusa i Muslimana. Tokom nereda razorena je džamija u Ajođi.

1993 – Umro je Feliks Ufue Boanji, prvi predsednik Obale Slonovače od sticanja nezavisnosti 1960. i jedini afrički predsednik koji je 33 godine neprekidno bio na vlasti.

1995 – Sonda s američkog vasionskog broda „Galilej” je ušla u atmosferu Jupitera i 75 minuta slala podatke pre nego što se raspala.

1996 – Predsednik Alžira Liamin Zerual ozakonio je svojim potpisom ustavne reforme kojima se zabranjuju političke partije zasnovane na religiji.

1997 – Nakon neuspelih izbora u septembru, u Srbiji su ponovljeni izbori za predsednika Republike na kojima ponovo nijedan kandidat nije dobio potrebnu većinu glasova. U drugi krug su ušli kandidati Socijalističke partije Srbije Milan Milutinović i Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj, a za predsednika je 21. decembra izabran Milan Milutinović.

2001 – U građanskom ratu u Avganistanu talibani su predali svoje poslednje uporište Kandahar.

2002 – Irak je inspektorima UN predao dokument o iračkom oružju za masovno uništenje kao i o vojnoj industriji, što je zahtevano novembarskom Rezolucijom Saveta bezbednosti.

2003 – Bivši predsednik Nikaragve Arnoldo Aleman proglašen je krivim za prevaru, pranje novca i zloupotrebu javnih fondova i osuđen na 20 godina zatvora.

2004 – Hamid Karzai je položio zakletvu kao prvi predsednik Avganistana izabran na slobodnim izborima.

2005 – Haški begunac, hrvatski general Ante Gotovina, uhapšen je u Španiji na Kanarskim ostrvima. On je bio u bekstvu od jula 2001. zbog optužbi Haškog tribunala za zločine protiv čovečnosti nad Srbima tokom vojne operacije „Oluja”.

2007 – Umro je jedan od najvećih svetskih kompozitora druge polovine 20. veka Karlhajnc Štokhauzen (Karlheinz Stockhausen).