Rođen Zdravko Čolić – 1951. godina

Zdravko Čolić – Čola, srpski je pevač zabavne muzike koji je popularan na celoj teritoriji bivše Jugoslavije. Prvi javni nastup imao je, sasvim slučajno, na takmičenju pevača amatera 29. novembra 1967. godine u Bijeloj kod Herceg Novog, gde pevajući pesmu Bitlsa osvaja nagradu publike.

U prvom delu svoje karijere (1968—1972) bio je član grupa „Mladi i lijepi” „Ambasadori”, „Novi Ambasadori” i „Korni grupe”. Zvanična solo karijera, započela je 1972. godine, kada je snimio svoju prvu pesmu „Sinoć nisi bila tu”. Objavio je 14 studijskih albuma, u periodu od 1975. do 2013. Godine 1973. predstavljao je Jugoslaviju na Pesmi Evrovizije, pesmom „Gori vatra”.

Sledeće dve godine Čolić se uglavnom pojavljivao na festivalima sa pesmama „Bling blinge bling”, „Ona spava”, (pobeda na „Hit paradi”), „Zvao sam je Emili”, „April u Beogradu” (autor Kornelije Kovač, pobeda na „Beogradskom proleću”), „Ljubav je samo riječ” (Vojkana Borisavljevića), „Zelena si rijeka bila” (autor Kemal Monteno, pobeda na „Šlageru sezone”). U isto vreme je potpisao ugovor sa nemačkom kućom „WEA” i za njihovo tržište snimio dva singla. Tu se i završila njegova karijera u inostranstvu jer nije želeo da živi u Nemačkoj, a u zemlji je bilo mnogo koncerata.Prvi studijski album „Ti i ja” je izašao 1975. godine, a niz jakih pesama „Vagabund”, „Igraš se vatrom”, „Loše vino” (na muziku Gorana Bregovića i tekst Arsena Dedića) je doveo do masovne histerije devojaka. Producent ploče je bio Kornelije Kovač i tu praksu Čolić nije menjao ni na sledećim albumima. Za omot je bio zadužen Dragan S. Stefanović, koji je i kasnije dizajnirao omote ploča. Iste godine u PGP RTB je izdata ploča „Zdravko Čolić” na kome su bili hitovi sa singlova. Iako je 1976. godine na zagrebačkom festivalu sa pesmom „Ti si bila, uvijek bila” osvojio četvrto mesto, Čolić je bio najveća zvezda festivala. Krajem te godine krenuo je sa Indeksima na prvu jugoslovensku turneju. Poslednji put se na nekom festivalu pojavio u Zagrebu 1977. godine sa pesmom „Živiš u oblacima”. Na Jugoslovenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme u Zagrebu 1977. godine Čolić je nastupio sa budućim najprodavanijim singlom „Druže Tito mi ti se kunemo” koja je prodata u više od 300.000 primeraka.[5]

Sledeći album, „Ako priđeš bliže” iz 1977, snimljen je u Zagrebu, a priređen u Nemačkoj. Za prve dve nedelje prodato je 50 hiljada primeraka[6], a novi aduti kod publike su bili „Pjevam danju, pjevam noću” po pesmi Branka Radičevića, „Glavo luda”, „Zagrli me”, „Juče još”, „Jedna zima s Kristinom” i „Produži dalje”. 1. aprila 1978. godine Čolić je krenuo na jugoslovensku turneju pod nazivom „Putujući zemljotres”, a pratila ga je baletska grupa „Lokice”. Već tada je ploča prodata u 150.000 primeraka, da bi na kraju prebacila 700.000 primeraka.[6] U anketi lista „Zdravo” Čolić je pobedio u kategoriji „najdraža ličnost”. Iako je na početku turneje 4. i 8. aprila održao dva koncerta u beogradskoj hali „Pionir”, turneja se okončala koncertom na Marakani održanim 5. septembra 1978. godine koji je okupio oko 70.000 ljudi.[6] U pratećoj Čolićevoj grupi klavijature je svirao Kris Nikols, a bas Dado Topić (nekadašnji članovi tada već raspuštenog sastava Tajm). Topić je nastupio kao zagrevanje, pevajući nekoliko svojih hitova, a zatim je na binu stupio Čolić, praćen razgolićenim „Lokicama”. Kao gosti koncerta pojavili su se Kemal Monteno, Arsen Dedić, Kornelije Kovač, Josip Boček, trio „Strune” i pevački kvintet RTB. Sav prihod od nastupa Čolić je ustupio Savezu slepih. Na stadionu su snimljeni i prvi kadrovi dokumentarnog filma o Zdravku „Pjevam danju, pjevam noću”. Scenario je pisao novinar Dušan Savković, a režirao reditelj Jovan Ristić. Film je kasnije pretočen u seriju od četiri epizode i, nekoliko meseci kasnije, posle bioskopske premijere, prikazan na tadašnjoj jugoslovenskoj televiziji. Koncertu na Marakani prisustvovao je Zigi Loh, direktor nemačke diskografske kuće, koji je bio iznenađen Čolićevom popularnošću i odmah je predložio da se obnovi ugovor, pa su za nemačko tržište objavljeni singlovi sa pesmama „Jedina” i „Zagrli me”, kao i jedan disko singl na kome su bile pesme „I’m Not Robot Man” i „Light me”. Međutim, Čolić nije prihvatio njihovu ponudu da se preseli u Nemačku i tamo radi za njih. Umesto toga, 14. novembra 1978. godine je otišao na odsluženje vojnog roka u Valjevo. Kasnije je prekomandovan u Beograd, pa u Požarevac, da bi završio vojni rok 14. septembra 1979.[6]

U proleće 1980. godine Čolić je objavio album „Zbog tebe” sa pesmama „Pisaću joj pisma duga”, „Pusti, pusti modu” i „Pjesmo moja”. Album je sniman u Ujedinjenom Kraljevstvu (opet ga je producirao Kornelije Kovač) a autori su bili još i Goran Bregović, Kemal Monteno, Arsen Dedić i Spomenka Kovač. Iako je euforija za Čolićem malo opala, ploča je prodata u preko 400.000 primeraka.[5] Sledeća turneja je bila nešto mirnija, bez „Lokica”, ali sa engleskim muzičarima. Na kraju turneje, u oktobru 1980. godine, Čolić je održao tri rasprodata koncerta u hali „Pionir”. Na jednom od njih prvi i poslednji put, na jednom svom koncertu, je uživo otpevao tada megahit „Druže Tito, mi ti se kunemo”.

Novi album, „Malo pojačaj radio”, sniman je oktobra 1981. godine u Londonu. Muzički deo posla odradili su Kornelije Kovač i Goran Bregović, a matrice su snimili engleski studijski muzičari. Ploča je donela zaokret ka rok zvuku, a hitovi su bili „Mađarica”, „Nove lakovane cipele”, „Dunav”. U pesmi „Što si prepotentna” Zdravko se prvi put okušao kao autor, dok su preostali materijal napisali Đorđe Balašević, Duško Trifunović, Đorđe Novković i Marina Tucaković. Album je prodat u više od 300.000 primeraka.[5]

Tokom 1982. Čolić je na turneji održao pedeset i pet koncerata, a pratili su ga članovi grupe „Generacija 5″. Tada su nastupili i u Prištini u kojoj zbog demonstracija punih godinu dana niko nije svirao. Nastup na beogradskom Tašmajdanu 10. juna 1982. godine okupio je oko osam hiljada posetilaca. Cena ulaznice je bila sto dinara, što je u ono vreme predstavljalo neuobičajeno visoku cenu.[6]

Sledeća ploča, „Šta mi radiš”, opet je snimana u Londonu i to pod potpunom kontrolom Kornelija Kovača. Opet su svirali engleski muzičari, a autori pesama su bili Kovač, Momčilo Bajagić Bajaga, Zoran Živanović Kikamac (Zana), Arsen Dedić i drugi. Album je objavljen 1983. godine, sa hitovima kao što su: „Šeri, Šeri”, „Šta mi radiš” i baladA „Stanica Podlugovi”. Čolić je na turneju još jednom krenuo sa članovima grupe „Generacija 5″ i Lazom Ristovskim.

Na sledećoj ploči, koju izdaje za sarajevski Diskoton „Ti si mi u krvi” 1985. godine, prvoj koju snima u Beogradu, u studiju „Akvarijus”, Čolić se okrenuo etno zvuku, posebno u numerama „Ruška”, „Sto cigana” i „Ti možeš sve, al’ jedno ne”, ali se kao najveći hit izdvojila balada „Ti si mi u krvi”, koju su zajedno uradili Kornelije i Spomenka Kovač. Usledila je delimična jugoslovenska turneja koja je obuhvatila jadransku obalu, SR Makedoniju, SR Bosnu i Hercegovinu i Sava centar. U to vreme Čolić se privremeno udaljio sa scene, osnovavši sa Bregovićem izdavačku kuću „Kamarad”, na taj način među prvima započinjući privatnu izdavačku delatnost.

Posle skoro tri godine pauze , Čolić je u decembru 1987. za sarajevski „Diskoton” sa Kornelijem Kovačom, kao producentom i aranžerom, snimio i objavio album jednostavno nazvan „Zdravko Čolić”, kojim se vratio pop zvuku. Ploča nije imala velikog medijskog odjeka i pamti se kao album sa najslabijim tiražom od 200.000 primeraka, sa koga se kao hitovi izdvajaju numere „Oj djevojko, selen velen”, „Hej suzo” i „Samo ona zna”.[6] Zbog loše prodaje nije održana turneja, a i sledećih godina Čolić se posvetio privatnom poslovanju.

Čolić je 1990. sa Goranom Bregovićem uradio album „Da ti kažem šta mi je” koji je objavila privatna beogradska izdavačka kuća „Komuna”. Materijal sa albuma je promovisan na festivalu „Mesam” 1991. godine. Na njemu se našla obrada narodne pesme „Čaje šukarije”, u kojoj peva devojčica Ivana, glumica iz filma „Kuduz”, koja se izdvaja kao najveći hit, i numere „Čija je ono zvijezda”, „E draga, draga” i „Da ti kažem šta mi je”, naslovna pesma autora Dina Merlina. Album zbog nadolazećeg rata u Jugoslaviji nije koncertno ispraćen i posle njega je nastupilo zatišje u karijeri, koje je prekidano povremenim nastupima. Iz tog perioda je upečatljiv nastup Zdravka Čolića na MESAM-u početkom 1995. godine, gde je bio gost koncerta posvećen karijeri Kornelija Kovača.

Početkom rata u bivšoj Jugoslaviji, Zdravko se preselio u Srbiju, gde je prešla da živi i kompletna njegova porodica. Povremeno nastupao po manjim dvoranama širom Evrope sa Lazom Ristovskim, diskotekama u Srbiji tokom 1994. godine a redovan je saradnik na pločama Bregovićeve filmske muzike. Tokom pauze u njegovom diskografskom radu godine 1994. u diskografskim kućama „Komuna” i PGP RTS objavljena je ploča „Poslednji i prvi” na kojoj je izbor njegovih najvećih hitova. Tokom devedesetih godina, smatra se jednim od najprodavanijih albuma u tadašnjoj SRJ.

osle sedam godina pauze, u „Komuni” je izdat deveti Čolićev album, „Kad bi moja bila”, u produkciji Gorana Bregovića. Pesme su komponovali Čolić i Bregović, a deo tekstova su napisali Marina Tucaković i Momčilo Bajagić. Sa albuma su se izdvojile pesme „Čini ti se grmi”, „Jako, jako slabo srce zavodiš”, kao i balade „Kad bi moja bila” i „Tabakera”. Zdravko je krajem 1998. godine održao devet rasprodatih koncerata u beogradskom „Sava centru”, a nastupio je i u Prištini, ne obazirući se na sukobe na Kosovu.Čolićev deseti album, „Okano”, objavljen je krajem 2000. godine u izdanju „BK Saunda”. Album je pored naslovne numere doneo i hitove „Krasiva”, „Hotel Balkan” i baladu „U boji vina”. Tiraž je bio preko pola miliona prodatih nosača zvuka, a usledila je i velika turneja po većim gradovima bivše Jugoslavije. Turneja je kulminirala rasprodatim koncertom na stadionu FK Crvena zvezda, popularnoj Marakani, 30. juna 2001. godine, na kojoj se okupilo oko 80.000 ljudi. Pred malim ekranima je više od 4.000.000 ljudi pratilo direktan prenos koncerta.[5] Album „Okano” proglašen je za album godine, pesma „Okano” za hit godine, a Zdravko Čolić je izabran za ličnost godine. U maju 2001. godine Čolić se oženio Aleksandrom, a 1. oktobra iste godine dobio je kćerku Unu-Zvezdanu.

Novi album „Čarolija”, ponovo u izdanju RTV BK, Čolić je predstavio 24. decembra 2003. godine. Sa albuma su se izdvojile pesme „Ao nono bijela”, „Zločin i kazna”, „Moja draga” i „Na ovaj dan”, a kao pesma sa jednim od najboljih spotova se izdvojio veliki hit „Mnogo hvala”. U maju 2004. godine je počela turneja po većim gradovima bivše Jugoslavije i nekim evropskim zemljama. Tokom 2005. godine održano je još 14 koncerata u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, Evropi, kao i na prostorima bivše SFRJ. U oktobru je neplanirano dve večeri zaredom pevao pred beogradskom publikom u novootvorenoj Beogradskoj areni. Koncertima je prisustvovalo preko 50.000 ljudi.

Album „Zavičaj (album)” Čolić je objavio 2006. Pesme za novi album su pored Čolića napisali i Đorđe Balašević, Marina Tucaković, Arsen Dedić, Dino Merlin i Leontina Vukomanović. Pesme su snimane u studijima u Beogradu i Novom Mestu, miksovane su u studiju Pitera Gebrijela, a post-produkcija je rađena u londonskom studiju Ebi Roud. Album se u prva dva dana prodao u rekordnom tiražu od 100.000 primeraka. Posle ovog albuma, 30. juna 2007. godine Zdravko je po treći put u karijeri održao koncert na stadionu FK Crvena. Zvezda popularnoj Marakni. Koncert je bio još jedan trijumf Zdravkove popularnosti kod svih generacija. Prisustvovalo je oko 60.000 ljudi, a sam Zdravko je postavio verovatno nedostižan rekord od TRI fantastična koncerta na najvećem srpskom stadionu.

Čolić je 10. avgusta 2006. dobio kćerku Laru.

Album „Kad me pogledaš preko ramena” Zdravko je objavio 2010. Album je vrlo brzo prihvaćen kod publike i ako i ovaj album kao i većinu prethodnih kritika nije baš blagonaklono prihvatila.

Dana 25. juna 2011. godine, Zdravko Čolić je održao po mnogima i koncert života na beogradskom „Ušću” pred oko 100 000 ljudi, koji je trajao 3 sata i 40 minuta. Koncert je protekao u sjajnoj atmosferi, besprekorno organizovan sa vrhunskom produkcijom putem direktnog prenosa na Radio-televiziji Srbije pratilo ga je oko 2.200.000. ljudi! Zdravko je na koncertu otpevao neverovatnih 44 pesama kojim je obuhvatio sve periode svoje bogate karijere, kako sa singl-albumima tako i sa svih 13 studijskih albuma.

12. decembra 2013. godine, objavio je album „Vatra i barut”.Od toga albuma se najviše može izdvojiti hit Što ti dadoh koja je po mišljenju publike, najbolja pesma na tom albumu.

 

Ostali događaji na današnji dan:

1431 – U Ruanu je spaljena na lomači francuska nacionalna heroina Jovanka Orleanka, nakon što je po nalogu Engleza pred crkvenim sudom optužena da je jeretik i veštica. Rehabilitovana je na reviziji procesa 1456, a odlukom pape Benedikta XV 1920. proglašena je za sveticu.

1498 – Kristofer Kolumbo je isplovio sa šest brodova iz španske luke Sanlukar na treće putovanje u Novi svet, tokom kojeg je otkrio Trinidad i obale Južne Amerike (ušće reke Orinoko u Atlantski okean).

1536 – Engleski kralj Henri VIII venčao se sa trećom ženom, Džejn Sejmor, 11 dana nakon što je pogubljena njegova druga žena Ana Bolen, majka potonje kraljice Elizabete I.

1593 – U tučnjavi u jednoj londonskoj taverni ubijen je Kristofer Marlo, najznačajniji dramski pisac engleske renesanse pre Šekspira, autor drama “Tamerlan Veliki”, “Dr Faustus” i “Jevrejin sa Malte”.

1640 – U Antverpenu je umro flamanski barokni slikar Peter Paul Rubens. Njegovo delo imalo je ogroman uticaj na evropsko slikarstvo (“Skidanje sa krsta”, “Poslednji sud”, “Parisov sud”). Kao uglednom građaninu poveravane su mu i diplomatske misije u Parizu, Londonu i Madridu.

1744 – Umro je engleski pesnik i satiričar Aleksander Poup. Komični ep “Krađa uvojka” i satirična poema “Duncijada” (O gluposti) smatraju se njegovim najznačajnijim delima.

1778 – Umro je francuski filozof, pisac i istoričar Fransoa Volter, jedan od najznačajnijih mislilaca evropskog prosvetiteljstva u 18. veku (“Kandid”, “Esej o običajima i duhu nacije”, “Filozofska pisma”, “Traktat o metafizici”).

1814 – Rođen je ruski revolucionar anarhist Mihail Aleksandrovič Bakunjin. Zbog širenja liberalnih ideja ruski Senat ga je 1844. lišio plemićke titule i osudio na robiju u Sibiru, odakle je uspeo da pobegne u zapadnu Evropu, gde je nastavio revolucionarne aktivnosti.

1848 – SAD i Meksiko su ratifikovali sporazum potpisan u februaru 1848. nakon poraza Meksikanaca u američko-meksičkom ratu. Za naknadu od 15 miliona dolara, u sastav SAD ušle su meksičke teritorije Novi Meksiko, Kalifornija, delovi Nevade, Jute, Arizone i Kolorada.

1876 – Zbačen je turski sultan Abdul Azis, a na presto je stupio njegov nećak sultan Murat V, koji je svrgnut nekoliko meseci kasnije i stavljen u doživotni pritvor u jednu carigradsku palatu.

1909 – Rođen je američki klarinetista i kompozitor Beni Gudmen, najpopularniji džez muzičar tridesetih godina, nazvan “kralj svinga”. Svirao je i sa simfonijskim orkestrima, najčešće dela Bele Bartoka i Arona Koplenda.

1912 – Umro je američki pilot i konstruktor aviona Vilbur Rajt, pionir avijacije, koji je 1903. s bratom Orvilom, izveo prvi let u istoriji vazduhoplovstva.

1913 – Zaključen je mirovni ugovor u Londonu između članica Balkanskog saveza (Bugarska, Srbija, Crna Gora i Grčka) i Turske, kojim je okončan Prvi balkanski rat. Turska je ovim ugovorom izgubila sve balkanske posede, na evropskom tlu ostao joj je samo Carigrad saokolinom.

1918 – Umro je ruski filozof Georgij Valentinovič Plehanov. Godine 1883. osnovao je u Ženevi prvu rusku marksističku grupu “Oslobođenje rada” koja je početkom devedesetih usko sarađivala sa Lenjinom. Plehanov se kasnije kritički odnosio prema taktici boljševika i, smatrajući da Rusija nije dovoljno sazrela zasocijalizam, Oktobarsku revoluciju ocenio je kao kobnu grešku (“Osnovna pitanja marksizma”, “Pisma bez adrese”, “Umetnost i društveni život”, “Književni pogledi V. G. Belinskog”).

1942 – Britansko ratno vazduhoplovstvo je sa 1.047 aviona bombardovalo nemački grad Keln u Drugom svetskom ratu.

1956 – Jugoslovenska državno-partijska delegacija s Josipom Brozom Titom na čelu doputovala je u ŠSR, u prvu posetu nakon smrti Staljina i raskida sa Moskvom 1948.

1960 – Umro je ruski pisac Boris Leonidovič Pasternak, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1958. Najveći uspeh kod publike i književne kritike doneo mu je roman “Doktor Živago”, objavljen u inostranstvu, nakon čega je izbačen iz ruskog Saveza pisaca. U SSSR-u je “Doktor Živago” štampan tek 1988.

1961 – Iz zasede je ubijen dominikanski diktator Rafael Truhiljo.

1973 – Zapadna Nemačka i Čehoslovačka postigle su dogovor o normalizaciji odnosa, nakon 32-godišnjeg prekida.

1980 – Papa Jovan Pavle II stigao je u Pariz, u prvu posetu jednog pape Francuskoj od 1814.

1992 – Savet bezbednosti UN usvojio je rezoluciju 757 kojom su SR Jugoslaviji, zbog umešanosti u rat u Bosni, uvedene sankcije koje podrazumevaju potpunu ekonomsku blokadu i prekid svih naučnih, kulturnih i sportskih veza sa svetom.

1992 – U Beogradu ispred Jugoslovenskog dramskog pozorišta nekoliko stotina dramskih umetnika jednosatnim ćutanjem izrazilo je protest protiv rata na tlu bivše Jugoslavije i saosećanje sa svim žrtvama.

1994 – Umro je srpski nuklearni fizičar i hemičar Pavle Savić, profesor Beogradskog univerziteta, predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti od 1971. do 1981. Doprineo je razvijanju procesa nuklearne fisije.

1995 – Rusija je formalizovala odnose s NATO-om, ali je ponovila upozorenje da bi širenje zapadnog vojnog saveza na istok Evrope moglo da podeli kontinent.

1998 – U severnoj avganistanskoj provinciji Tahar u zemljotresu je poginulo najmanje 3.000 ljudi.

1999 – U vazdušnim udarima NATO-a na SR Jugoslaviju pogođen je sanatorijum u Surdulici. Poginulo je 20 ljudi.

1999 – Najmanje 54 osobe poginule su u Minsku, u jurnjavi nekoliko hiljada mladih, koji su nakon završetka koncerta rok muzike jurnuli u ulaz stanice podzemne železnice da se sklone od iznenadne provale oblaka.

2000 – Vojna komanda na Fidžiju proglasila je vanredno stanje da bi okončala krizu koju su izazvali pobunjenici držeći premijera i grupu vladinih službenika kao taoce.

2001 – Na poslednjem suđenju u Nemačkoj za zločine počinjene u Drugom svetskom ratu, bivši oficir Š-a i nadzornik u koncentracionom logou Terezijenštat, 89-godišnji Anton Malot osuđen je na doživotni zatvor, zbog ubistva trojice i pokušaja ubistva četvrtog zatvorenika jevrejske nacionalnosti na svirep način.

2004 – Izraelski nuklearni naučnik Mordekaj Vanunu izjavio je da je izraelska invazija na Liban 1982. godine uticala na njegovu odluku da 1986. progovori o tajnom nuklearnom vojnom programu njegove zemlje. On je tada britanskom novinaru Piteru Hounamu dao fotografije izraelskog nuklearnog reaktora koje je objavio “Sandej tajms” iz Londona. Agenti Mosada uhapsili su Vanunua u Rimu i prebacili u Izrael gde je osuđen na 18 godina zatvora zbog izdaje.

2008 – Županijski sud u Zagrebu oslobodio je Rahima Ademija optužbi za ratne zločine protiv civila u vojnoj akciji Medački džep, dok je drugooptuženi Mirko Norac osuđen na sedam godina zatvora. Postupak protiv njih hrvatsko pravosuđe preuzelo je od Haškog suda.