Rođena Andreja Pejić, australijska manekenka srpskog porekla – 1991. godina

Sa trinaest godina, Andreja je počela da ekperimentiše sa izgledom i ponašanjem. U gradu je ostajala do kasno u noć, a počele je da se farba i šminka. Pustila je kosu, a neke od boja koje je isprobavala jesu roze, crna i plava.

Andreja Pejić je rođena 28. avgusta 1991. u bosanskom gradu Tuzli kao Andrej Pejić. U julu 2014. godine objavila je da je početkom godine promenila pol.

Njena majka Jadranka Savić bosanska je Srpkinja, a otac Vlada Pejić bosanski Hrvat. Njih dvoje su se razveli pet godina po Andrejinom rođenu. Sem nje, oni imaju i sina Igora, starijeg od Andreje.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Andreja je sa bratom, majkom i bakom Danicom pobegla u izbeglički kamp blizu Beograda. Andreja svoje detinjstvo ipak smatra srećni.

Nakon boravka u izbegličkom kampu, porodica se preselila u selo Vojska kraj Svilajnca. Andreja je oca prvi put srela sa četiri godine. Njena majka je želela da dečaci izgrade odnos sa ocem, pa su po mesec dana svakog leta bili sa njim.

Nakon NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije 1999, Jadranka je osećala da njena porodica nije na sigurnom, pa je odlučila da preda zahtev za azil u Australiji. Njen zahtev je prihvaćen, pa su se Pejićeva, njen brat i majka 2000. preselili u Melburn. Andreja je tada imala osam godina.

Sa trinaest godina, Andreja je počela da ekperimentiše sa izgledom i ponašanjem. U gradu je ostajala do kasno u noć, a počele je da se farba i šminka. Pustila je kosu, a neke od boja koje je isprobavala jesu roze, crna i plava, koju i trenutno ima. Završila je srednju školu Juniversiti haj skul u melburnskoj gradskoj četvrti Parkvil, koju je između ostalih završila glumica i pevačica Olivija Njuton-Džon.

Zastupa marksističke stavove, a dodaje da su oni još i ateistički i materijalistički.

U julu 2014. godine Andreja je objavila da je početkom iste godine promenila pol, kao i da je time ostvarila svoj dugogodišnji san. Govoreći o tome u intervjuu za časopis Pipl, otkrila je da je još sa trinaest godina otišla u biblioteku i pomoću kompjutera pretražila pojam promena pola. Tada je osetila veliko olakšanje koje je doneo dotok informacija o ovoj temi. Kako kaže, shvatila je da je to ono što treba da uradi. O tome je obavestila majku, baku i brata.

Sve troje su je podržali, ali je sam proces morao da bude odložen. Do kritične operacije konačno je došlo početkom 2014. godine. Pre promene pola, pri kojoj je promenila ime iz Andrej u Andreja, Pejićeva je označavana kao androgini maneken, koji se nalazi između polova. Odbijala je da komentariše navode o homoseksualnosti, govoreći da bi to želela da sačuva za sebe, kao i da je moguće da je podjednako privlače osobe oba pola.

Iako nije sigurno kako je otkrivena Andrejina sposobnost za menekenstvo, postoje tri moguća scenarija. Prvi je taj da je otkrivena malo pre sedamnaestog rođendana, dok je radila u Mekdonaldsu. Drugi je taj da je otkrivena na bazenu, a treći dok je radila na kukuruznom polju. Trenutno radi kao manekenka i za mušku i za žensku odeću.

 

Ostali događaji na današnji dan:
30. Umro biskup Aurelije Avgustin, Sveti Avgustin, jedan od najznamenitijih crkvenih učitelja. Napisao je oko 90 dela od kojih je najpoznatije „O Božijoj državi”. Imao je niz sledbenika, a u katoličkoj crkvi postoji više redova i kongregacija nazvanih po biskupu Avgustinu.

1619. Ferdinand II postao rimsko-nemački car. Njegova vladavina je obeležena borbom protiv protestantizma, što je podstaklo širenje Tridesetogodišnjeg rata.

1645. Umro holandski pravnik, pisac i humanista Hugo Grocijus, osnivač škole prirodnog prava i nauke o međunarodnom pravu. Njegovo delo „O pravu plena”, napisano 1604-05, a izdato 1868. smatra se početkom samostalnog razvoja nauke o međunarodnom pravu.

1849. Austrijske trupe pod komandom Johana Jozefa Radeckog savladale otpor Danijela Manina i zauzele Veneciju, koja je u martu 1848. proglasila nezavisnost. Austrijska vlast održala se do 1866. kada je područje Venecije pripojeno Kraljevini Italiji.

1850. U Vajmaru prvi put izvedena opera Riharda Vagnera „Loengrin”. Orkestrom je dirigovao Franc List.

1910. Na svečanoj sednici Narodne skupštine u Cetinju, kneževina Crna Gora proglašena kraljevinom, a knez Nikola I Petrović kraljem.

1916. Nemačka u Prvom svetskom ratu objavila rat Rumuniji, a Italija Nemačkoj.

1922. Radio stanica WEAF u Njujorku emitovala, prvi put u svetu, reklamni oglas koji je trajao 10 minuta.

1944. Poslednji nemački vojnici u Marseju u Francuskoj predali se u Drugom svetskom ratu Saveznicima; oslobođen Tulon.

1960. Umro pisac Sima Pandurović, jedan od najznačajnijih pesnika srpske moderne sa početka XX veka.

1963. Borac za ljudska prava Martin Luter King održao pred 200.000 učesnika protestnog „Marša slobode” na Vašington čuveni govor pod nazivom „I have a dream”.

1973. U zemljotresu jugozapadno od Siudad Meksika poginulo više od 500, a ranjeno oko 1000 ljudi.

1975. Francuska poslala vojsku i policiju na Korziku da uguše demonstracije na kojima je tražena autonomija. Francuzi su kupili Korziku od Đenove 1768. i od tada je deo francuske države izuzev perioda 1794-96, kada je ostrvo bilo pod britanskom okupacijom. Šezdesetih godina 20. veka ojačao je pokret za autonomijom.

1987. Umro američki filmski režiser Džon Hjuston, jedan od najistaknutijih američkih sineasta XX veka.

1990. Irak proglasio okupirani Kuvajt 19. provincijom Iraka.

1991. Umro bivši poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh German. Kao Hranislav Đorić zamonašio se 1951. u manastiru Studenica, a za crkvenog poglavara je izabran 1958, posle smrti patrijarha Vikentija. Nakon što se razboleo na njegovo mesto je 2. decembra 1990. izabran patrijarh Pavle.

1994. Na referendumu u Republici Srpskoj 94 odsto bosanskih Srba izjasnilo se protiv prihvatanja mirovnog plana Kontakt grupe za Bosnu i Hercegovinu.

1995. Od eksplozije granate na sarajevskoj pijaci Markale poginulo je 37, a ranjeno 85 ljudi. Predstavnici UN u Sarajevu optužili su bosanske Srbe za masakr civila, a dva dana kasnije avioni NATO bombardovali su postrojenja Vojske Republike Srpske.

2001. Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije saopštilo da je iz masovnih grobnica u Srbiji iskopano više od 340 leševa za koje se pretpostavlja da su žrtve rata na Kosovu 1999. godine.