Rođena Ejmi Vajnhaus, jedna od najvećih ikona savremene muzike – 1983. godina

Ejmi Džejd Vajnhaus bila je engleska kantautorka poznata po svom izražajnom vokalu i probranoj mešavini muzičkih žanrova koje je koristila u svojim pesmama, uključujući ritam i bluz, soul i džez. Osim po njenoj vanserijskoj muzici, svet je pamti i po brojnim skandalima, zloupotrebi alkohola i narkotika i prevremenoj smrti.

Ejmi Vajnhaus je rođena u jevrejskoj porodici. Njen otac Mičel je bio vozač taksija, a majka Dženis apotekarka.

Kada je imala 10 godina, Ejmi je osnovala svoju muzičku grupu „Svit en Sor”, po ugledu na američku muzičku grupu „Solt en Pepa”, ali je grupa kratko postojala.

Od svoje 12. godine, pohađala je pozorišnu školu „Silvija Jang”, ali je već u 13. godini izbačena zbog lošeg vladanja i zato što je sama sebi probušila nos, kako bi stavila pirsing. Posle toga se upisala u Londonsku školu za izvođačke umetnosti i tehnologiju.

Ejmi Vajnhaus su pripisivane zasluge za uticaj na rast popularnosti ženskih izvođača i soul muzike, i za preporod britanske muzičke scene. Njen specifičan stil učinio ju je muzom modnih dizajnera, poput Karla Lagerfelda. Problemi sa zavisnošću od narkotika i zloupotrebom alkohola, kao i njena sklonost samouništenju su bile redovne teme tabloida od 2007. godine, pa do njene smrti, u leto 2011.

Zajedno sa svojim bivšim suprugom, Blejkom Filder-Sivilom, Ejmi je imala problema sa zakonom, zbog kojih je on bio osuđen na zatvorsku kaznu.

Tokom 2008, Vajnhausova se suočila sa nizom zdravstvenih komplikacija koje su predstavljale ozbiljnu pretnju i za njenu karijeru i za njen život.

Ejmi Vajnhaus je preminula u svom stanu u londonskoj četvrti Kamden, 21. jula 2011. godine, nekoliko meseci pre svog 28. rođendana.

 

Ostali događaji na današnji dan:

1219. Proglašena je autokefalnost Srpske pravoslavne crkve, koju je kod romejskog (vizantijski) cara Teodora I Laskarisa i nikejskog patrijarha Manojla I Haritopula izdejstvovao Sava Nemanjić, potom prvi srpski arhiepiskop, sa sedištem u manastiru Žiča. Car Dušan je 1346. uzdigao srpsku crkvu u rang patrijaršije.

1262. Kralj Kastilje Alfonso zauzeo je luku Kadiz na obali Atlantskog okeana, okončavši petovekovnu mavarsku okupaciju grada.

1321. Umro je Dante Aligijeri, najveći italijanski pesnik, koji je u svom delu sintetizovao srednjevekovnu kulturu i nagovestio novi duh koji će se afirmisati u renesansi. Bio je i prozni pisac, književni teoretičar, filozof i političar. Njegova „Božanstvena komedija” smatra se jednim od najznačajnijih dela u svetskoj književnosti.

1812. Francuske trupe pod Napoleonom Bonapartom ušle su u Moskvu, koju su Rusi u povlačenju zapalili.

1829. Potpisan je Jedrenski mirovni ugovor kojim je okončan rusko-turski rat. Srbija je na osnovu Jedrenskog mira 1830. dobila hatišerif o samoupravi, a Grčka nezavisnost.

1852. Umro je engleski fildmaršal, vojvoda Artur Velzli Velington, koji se proslavio pobedom nad Napoleonom 1815. kod Vaterloa.

1852. Rođen je srpski pisac Simo Matavulj, član Srpske kraljevske akademije, jedan od najistaknutijih predstavnika srpskog realizma („Bakonja fra Brne”, „Uskok”, zbirke pripovedaka „Iz primorskog života”, „S mora i planine”, „Beogradske priče”).

1860. U Beogradu je umro srpski knez Miloš Obrenović, vođa Drugog srpskog ustanka 1815. Izborio je Srbiji autonomiju 1830, a za sebe naslednu titulu kneza. Zbačen je 1839, ali se vratio na srpski presto 1858.

1911. Ruski premijer Petar Arkadijevič Stolipin smrtno je ranjen u atenatu u pozorištu u Kijevu. Umro je četiri dana kasnije.

1927. Isidora Dankan, slavna američka igračica, koja se smatra začetnikom modernog baleta, umrla je u Nici kada se ešarpa koju je imala oko vrata zaplela u točkove otvorenog automobila kojim je upravljala.

1930. Nacional-socijalistička partija Adolfa Hitlera postala je druga partija po veličini u nemačkom parlamentu.

1937. Umro je češki državnik i filozof Tomaš Garig Masarik, profesor Praškog univerziteta. Osnivač i ideolog liberalne Češke narodne stranke (1900-20) koja se borila za autonomiju Češke u okviru Austro-Ugarske. Bio je prvi predsednik Čehoslovačke od 1918. do 1935.

1939. Helikopter „VS-300″ ruskog konstruktora Igora Ivanoviča Sikorskog, koji je emigrirao u SAD, izveo je prvi uspešan let.

1959. Sovjetska „Luna 2″ je bila prvi vasionski brod koji se spustio na Mesec.

1960. U Kongu je izvršen vojni udar pod vođstvom pukovnika Žozefa Mobutua, a premijer Patris Lumumba stavljen je u kućni pritvor u Leopoldvilu.
1960. Na sastanku predstavnika zemalja proizvođača nafte u Bagdadu osnovana je Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEK).

1975. U Amsterdamu jedan nezaposleni učitelj je kuhinjskim nožem isekao „Noćnu stražu”, jednu od najdragocenijih Rembrantovih slika.

1982. U eksploziji bombe podmetnute u sedište hrišćanske partije Falange u istočnom Bejrutu, poginuli su predsednik Libana Bašir Džemajel i još 20 ljudi.

1992. Savet bezbednosti UN usvojio je rezoluciju o povećanju broja i proširenju mandata međunarodnih mirovnih snaga u Bosni i Hercegovini (Unprofor).

1996. U Bosni su održani prvi opšti izbori posle potpisivanja mirovnog sporazuma u Dejtonu u decembru 1995. Pobedile su tri nacionalne stranke, Srba, Hrvata i Muslimana, čiji su ih lideri predvodili i tokom troipogodišnjeg oružanog sukoba.

2001. Senat SAD usvojio je rezoluciju kojom se predsedniku Džordžu Bušu odobrava da „preduzme sve neophodne i odgovarajuće mere” povodom terorističkih napada 11. septembra. Predsednik Buš odobrio je mobilizaciju 50.000 rezervista.

2001. Ahmad Šah Masud, legendarni komandant avganistanske gerile u borbi protiv Talibana, umro je od posledica ranjavanja u napadu bombaša – samoubice, 9. septembra.

2003. Na referendumu u Švedskoj građani su se izjasnili protiv priključenja te zemlje Evropskoj monetarnoj uniji.

2009. Haški tribunal osudio je Florans Artman, bivšu predstavnicu glavne tužiteljske tog suda Karle del Ponte na kaznu od 7.000 evra, proglasivši je krivom za nepoštovanje suda, jer je objavila dve poverljive odluke suda iz procesa protiv Slobodana Miloševića.