Rođena Madona, jedna od najvećih pop ikona današnjice – 1958. godina

Madona Luiza Čikone, poznatija jednostavno kao Madona, je američka pop zvezda, poznata po skandaloznim muzičkim spotovima i nastupima i često se, pored Dženet Džekson, navodi kao najuspešnija zabavljačica svih vremena.

Kada je imala pet godina, Madonina majka je umrla od raka. To je bio veliki udarac za nju, i često je tuga zbog gubitka majke, kao i važnost porodičnih odnosa, interpretirana u njenom radu. Ubrzo se otac Silvio oženio kućnom pomoćnicom, Džoun Gustafson, koju Madona nikad nije u potpunosti prihvatila.

Odrastala je u strogom katoličkom okruženju, i često je išla u crkvu. Bila je čudak u svojoj školi, ali je bila i odličan đak, i pohađalac časova klavira, ali kako joj je to posle nekog vremena dosadilo, ubedila je oca da ide na časove plesa.

Tada je upoznala Kristofera Flina, svog profesora plesa, za koga je izjavila da je jedna od najuticajnijih ličnosti u njenom životu. Činjenica da je pripadao gej populaciji, i da je kasnije umro od side, učvrstila je njene stavove o pružanju pomoći osobama diskriminisanim po toj osnovi.

Uprkos činjenici da je dobila stipendiju Mičigenskog univerziteta, odbila ju je, i otišla u Njujork, pokušavajući da se zaposli. Stigla je u Njujork avionom, sa samo 35 dolara. Radila je nekoliko sitnijih poslova, poput konobarice, sve dok nije postala jedna od plesačica na svetskoj turneji Patrika Hernandesa. Kasnije je sa Denom Gilrojem osnovala bend Breakfast Club, u kome je prvo i ispoljila svoje vokalne sposobnosti. Kada se bend raspao, ona i njen tadašnji dečko Stiv Brej su otišli kod Marka Kaminsa, popularnog njujorškog di-džeja, koji je, impresioniran njihovim demo-snimcima, otišao u Sire Records.

Dobitnica je mnogobrojnih nagrada kroz svoju karijeru i nosilac mnogo rekorda u muzičkom svetu, među kojim je titula najprodavanijeg ženskog muzičkog umetnika svih vremena, sa procenjeno 350 miliona prodatih albuma, singlova i video snimaka.[3] Uprkos svojoj diskutabilnoj glumi, i uglavnom lošim kritikama, pojavljivala se u mnogim filmovima, poput Evite, i uglavnom prilagala neke svoje pesme za njihove soundtrek albume. Napisala je i nekoliko knjiga za decu.

Madona se do sada dvaput udavala. Njen prvi muž je bio poznati glumac Šon Pen, koga je upoznala na snimanju spota za „Material Girl”. Par se venčao na Madonin 27. rođendan, 1985. godine. Njihov odnos je neprestano bio praćen očima novinara, što je izazvalo Šonovo nasilje prema njima, pa su kasnije dobili nadimak „Otrovni Penovi”. Zvanično su se razveli 1989. godine, a ostaje priča da je Šon bio nasilan prema njoj, što ona nikad nije potvrdila, iako je nagovestila u pesmi „Till Death Do Us Part”.

Drugi muž je Gaj Riči, popularni britanski režiser. Upoznao ih je Sting, na jednoj od svojih žurki koju je organizovao sa suprugom Trudi. Venčali su se 22. decembra 2000. godine u Škotskoj. Iako su im mediji od samog početka predviđali brz kraj, oni su godinama opovrgavali te priče.

Madona ima troje dece, dvoje biološke i jedno usvojeno. Svoje prvo dete, ćerku Lurd, rodila je 1996. Njen biološki otac je Karlos Leon, s kojim se Madona kasnije rastala. Lurd je ime dobila po svetom mestu u Francuskoj, koje je Madonina majka želela da poseti pre smrti. Njeno drugo dete, sina Rokoa, rodila je 2000, par meseci pre venčanja sa njegovim ocem, Gajom Ričijem. Njeno treće dete, Dejvida, usvojila je u Malaviju. Ovo usvajanje je izazvalo ničim prizvan skandal, po kojem je Madona imala povlašćen status pri usvajanju, kao i priče da je ona Dejvida „kupila”. Madona se pojavila u Oprinoj emisiji kako bi opovrgla optužbe. Ona i Gaj su planirali da, nakon što prođe probni period od 18 meseci, usvoje i jednu malavijsku devojčicu.

Madona je često predmet kritike zbog svog verovanja. Naime, krajem devedesetih, Madona je odbacila katoličanstvo zarad kabale, jevrejskog misticizma, koje od tada često interpretira u svojim radovima, ipak držeći granicu dobrog ukusa.

Njena politička viđenja takođe su predmet diskusije. Madona otvoreno ne podržava Bušovu politiku. Otvoreno je pružila podršku Hilari Klinton na budućim izborima 2008.

Ostali događaji na današnji dan:
1717 – U bici kod Beograda u austrijsko-turskom ratu, u kojoj se na strani Austrijanaca borilo i 6.000 Srba iz Vojvodine, princ Eugen Savojski potukao je tursku vojsku i zauzeo Beograd. Požarevačkim mirom, koji je usledio 1718. Austriji je pripala severna Srbija, Banat i severna Bosna. Beograd je ostao pod austrijskom vlašću do 1739, kada su ga ponovo preuzeli Turci.
1819 – U talasu protesta engleskih radnika i pripadnika srednje klase, koji su tražili parlamentarne i druge reforme, u Mančesteru je ubijeno više ljudi, a nekoliko stotina ranjeno kada su vladine trupe poslate da rasture protestni miting.
1832 – Rođen je nemački psiholog, filozof i lingvista Vilhelm Vunt, osnivač eksperimentalne psihologije („Principi fiziološke psihologije”, „Uvod u psihologiju”, „Psihologija naroda”- deset tomova).
1845 – Rođen je francuski fizičar Gabrijel Lipman, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1908, koji je pronašao process fotografisanja u prirodnim bojama. Konstruisao je i kapilarni elektrometar i zasnovao princip o održanju elektriciteta.
1858 – Predsednik SAD DŽejms Bjukenen ibritanska kraljica Viktorija razmenili su telegrafom čestitke povodom puštanja u rad prekookeanskog telegrafskog kabla. To su bile prve poruke poslate telegrafom preko okeana.
1913 – U Poljskoj je rođen izraelski državnik Menahem Begin, jedan od osnivača partije Likud. Kao premijer Izraela (1977-1983) potpisao je prvi mirovni ugovor sa Egiptom 1977, a 1978. dobio je Nobelovu nagradu za mir koju je podelio sa egipatskim predsednikom Anvarom el Sadatom.
1919 – Obrazovana je vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pod predsedništvom Ljube Davidovića, sastavljena od predstavnika Demokratske stranke (zajednice) i Socijaldemokratske partije.
1921 – Umro je kralj Petar I Karađorđević, kralj Srbije od 1903. Do 1918. i potom do smrti, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
1949 – Umrla je američka novinarka Margaret Mičel autor popularnog romana „Prohujalo sa vihorom” koji je godinama bio bestseler i po kojem je snimljen istoimeni film.
1953 – U Iranu je pokušan državni udar, a šah Mohamed Reza Pahlavi je pobegao iz zemlje. Posle tri dana premijer Mohamed Mosadek je srušen, a šah se vratio na presto uz angloameričku pomoć.
1956 – Umro je američki filmski glumac mađarskog porekla Bela Blaško, poznat kao Bela Lugoši, tumač niza uloga Drakule u filmovima strave. Sahranjen je u Drakulinom ogrtaču.
1960 – Kipar je stekao nezavisnost, a arhiepiskop Makarios postaoje prvi predsednik Republike.
1973 – Umro je američki mikrobiolog poreklom ukrajinski Jevrejin Selman Ejbraham Vaksman, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1952. za pronalazak streptomicina.
1974 – Stupio je na snagu prekid vatre, postignut posredstvom UN,između kiparskih Grka i turskih snaga koje su 20. jula izvršile desant na severni deo ostrva. Jedna trećina Kipra ostala je pod turskom vlašću.
1977 – U Memfisu (Tenesi) je u 42. godini umro američki muzičar Elvis Aron Prisli, „kralj roka”, izuzetno popularan pedesetih i šezdesetih godina 20. veka. Prodao je više od 150 miliona ploča i igrao u dvadesetak filmova.
1984 – Umro je srpski pisac Dušan Radović, urednik dečjih redakcija Radija i Televizije Beograd i autor popularne emisije Studija B „Beograde, dobro jutro”.
1994 – Uprkos optužbi za teške izborne prevare, Hoakin Balager je sedmi put stupio na dužnost predsednika Dominikanske Republike.
1995 – Stupio je na snagu mirovni sporazum u Čečeniji, nakonšto su manje grupe čečenskih pobunjenika predale oružje, a ruske trupe počele povlačenje sa linije fronta.
1997 – Nemačka policija uhapsila je oko 220 ljudi, učesnika demonstracija koje su širom Nemačke organizovali neonacisti povodom 10-godišnjice smrti nacističkog lidera Rudolfa Hesa.
1999 – SAD su otvorile konzulat u bivšem Sajgonu, 25 godina nakon dramatične evakuacije njene ambasade u tom gradu na završetku Vijetnamskog rata.
2002 – U glavnom gradu Iraka Bagdadu pronađeno je telopalestinskog gerilskog vođe Sabri al-Bana, poznatijeg kao Abu Nidal. Bio je zakleti neprijatelj palestinskog predsednika Jasera Arafata. Njegova frakcija Revolucionalni front al-Fataha se 1974. godine izdvojila iz Arafatove Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), uz obrazlozenje da je PLO postao suviše umeren.
2002 – Monsunske poplave u Južnoj Aziji odnele su živote višeod 900 ljudi, a preko 25 miliona ljudi je raseljeno, jer su ostali bez kuća.
2003 – U pismu Savetu bezbednosti UN Libija je zvanično priznala odgovornost za teroristicki napad iznad škotskog mesta Lokerbi 1998. u kome je poginulo 270 ljudi. To priznanje je bilo uslov da se Libiji ukinu sankcije koje je SB uveo nakon tog napada.
2003 – U Saudijskoj Arabiji umro je u egzilu bivši ugandski diktator Idi Amin Dada. Za vreme njegove osmogodišnje diktature (1971-1979) masakrirano je oko 400.000 civila, mahom iz manjinskih etničkih zajednica, a optuživan je i za kanibalizam.
2005 – U avionskoj nesreći u zapadnoj Venecueli poginulo je svih 160 putnika, mahom turista.
2006 – U Brazilu je u egzilu umro bivši paragvajski dictator Alfredo Stresner. Na vlast u Paragvaju došao je vojnim udarom 1954. i tom zemljom je vladao do 1989. godine kada je svrgnut.