Streljan Dragutin Dimitrijević Apis, srpski oficir i jedan od zaverenika protiv kralja – 1917. godina

Dragutin T. Dimitrijević 'Apis' je bio generalštabni pukovnik vojske Kraljevine Srbije. Apis je organizovao i vodio Majski prevrat 1903. godine kojim je svrgnut i ubijen kralj Aleksandar Obrenović, a takođe i organizovao atentat na Franca Ferdinanda.

Rano je ostao siroče bez oca. Nakon toga, brigu o njemu preuzima njegova sestra Jelena i njen suprug Živan Živanović. Završava osnovnu školu u Nišu, a nižu školu gimnazije u Beogradu (Prva beogradska gimnazija). Nakon školovanja upisao je nižu školu Vojne akademije i završio je 1896. kao šesti u klasi. Bio je na službi u 7. pešadijskom puku u Beogradu gde je proizveden u čin potporučnika.

Septembra 1898. upisao je višu školu Vojne akademije za generalštabne oficire. U čin pešadijskog poručnika proizveden avgusta 1899.

U noći 29. maja poveo zaverenike iz Oficirskog doma u dvor, gde je za vreme traženja kralja i kraljice, teško ranjen s tri metka u grudi. Zahvaljujući svojoj snažnoj prirodi Dimitrijević je preboleo te rane, i njegov uticaj na oficire i poslove u vojsci stalno je rastao. Dimitrijević je možda želeo da stvori vojnu diktaturu u državi imajući jak uticaj na političare, ali se za ovo ne može sa sigurnošću tvrditi. Čak je pokušao Nikolu Pašića da pridobije na svoju stranu, ali mu to, uprkos pritiscima i pretnjama, nije uspelo. Pred ubistvo kralja Aleksandra, Apis je zajedno sa svojim istomišljenicima slavljem obeležavao datum ubistva kneza Mihaila Obrenovića, nagoveštavajući majski prevrat.

Godine 1905. položio je ispit za Generalštab i otputovao na vojne studije u Berlin. Po povratku u zemlju, dodeljen je generalštabnom odeljenju Ministarstva Vojnog, i služio je u njemu od septembra 1906. do marta 1907.

Bio je u Makedoniji kraće vreme, a po povratku vršio je dužnost pomoćnika načelnika štaba Drinske divizije 1908. Još za vreme svog boravka na jugu Srbije, Apis se priključio tajnom komitetu koji je tada već bio stvoren sa ciljem da se odupre bugarskim pretenzijama. U isto vreme, postao je član Četničkog udruženja sa sedištem u Skoplju i Kumanovu.

1911. sa svojim drugovima osnovao je tajno udruženje Ujedinjenje ili smrt, poznato pod imenom Crna ruka. Za vreme same mobilizacije u septembru 1912. teško je oboleo od trovanja krvi pa je vraćen u Beograd i zbog toga nije mogao učestvovati u balkanskom ratu. Kao šef obaveštajnog odeljenja Ratnog ministarstva Dimitrijević je uspostavio kontakte sa istomišljenicima iz mnogih krajeva.

Kontrolisao je organizaciju Mlada Bosna, koja je izvršila atentat na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda. Jedan od preživelih atentatora, Muhamed Mehmedbašić, prebegao je k njemu i uz njega ostao do samog kraja.

U I svetskom ratu je rukovodio obaveštajnom službom. Potom je bio načelnik štaba Užičke i Timočke vojske. Zatim, pomoćnik načelnika štaba III armije. Apis je u decembru 1916. uhapšen na solunskom frontu kao član tajne organizacije Ujedinjenje ili smrt. Optužnica ga je teretila za „prevratničko delovanje” s političkim ciljem u samoj zemlji. Pored toga u tužbi se navodilo, da je prikrivao Rada Malobabića i Muhameda Mehmedbašića, koji su bili optuženi istom tužbom, i da su 29. avgusta 1916. pokušali da izvrše atentat na prestolonasljednika regenta Aleksandra, kada se automobilom vozio iz Ostrova u svoj logor. Proces je vođen u Solunu pred vojnim sudom za oficire. Presudom od 23. avgusta 1916 Dimitrijević je osuđen na smrt, a streljan je 14. juna 1917. u Solunskom polju zajedno s artiljerijskim majorom Ljubomirom Vulovićem i Radom Malobabićem.

Pukovnik Dragutin Dimitrijević Apis bio je veliki patriota. Vladavinu Aleksandra Obrenovića smatrao je pogubnom po Srbiju. On je smislio i organizovao oficirski puč, ali ubistvo kraljevskog para nije bila njegova ideja. Bio je ranjen prilikom zauzimanja dvora i nije mogao da spreči ubistvo. Proučavajući njegov slučaj mnogi su uvideli (Arčibald Rajs, Dejvid Mekenzi, itd.) da Solunski proces na kome mu se sudilo 1916. nije bio zakonski regularan. Apis je bio nevin. Ali, srpski političari su ga se bojali. Bio je neko ko je mogao da kontroliše afere u Srbiji posle rata. Zato su lideri srpske vlade u izgnanstvu rešili da iskoriste trenutak i eliminišu ga.” (Dejvid Mekenzi)

Na obnovljenom sudskom procesu 1953. u Beogradu, sve presude Višeg vojnog suda u Solunu su poništene, a svi osuđenici rehabilitovani, među kojima i sam Dragutin Dimitrijević Apis.

 

Ostali događaji na današnji dan:

1645. U građanskom ratu u Engleskoj snage parlamentarista podvođstvom Olivera Kromvela i Tomasa Ferfaksa porazile su kod Nejzbija rojaliste pod vođstvom princa Ruperta od Palatinejta (of the Palatinate).

1777. Kongres SAD je prihvatio zastavu “zvezda i pruga” kaozvanično državno znamenje.

1789. Engleski kapetan Vilijam Blaj, sa 18pristalica, posle dramatičnog putovanja i više od 3.500 pređenih milja, stigao je na ostrvo Timor blizu Jave. Blaj je 48 dana ranije ostavljen u vodama Tahitija nakon što je pobunjena posada broda “Baunti” preuzela komandu nad brodom.

1798. Rođen je češki istoričar i političar FrantišekPalacki, vođa češkog preporoda u 19. veku. Kao lider Federalističke stranke zalagao se, u skladu sa svojom idejom austroslavizma, za federativno preuređenje Austro-Ugarske.

1800. Napoleon Bonaparta porazio je austrijske trupe u presudnoj bici kod Marenga u Italiji.

1811. Rođena je američka književnica Herijet Elizabet BičerStou, borac za ženska prava i oslobađanje crnih robova, autor romana “Čiča Tomina koliba”.

1837. U Napulju je umro italijanski pisac Đakomo Leopardi, najveći lirski pesnik italijanskog romantizma i jedan od najznačajnijih pesnika evropske poezije 19. veka (“Silviji”, “Dijalozi i eseji” “Zibaldon”, dnevnik “Misli”).

1894. Rođena je Ljubica Janković, etnomuzikolog, saradnikEtnografskog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti i član više međunarodnih ustanova za izučavanje narodne kulture. Sa sestrom Danicom izdala je knjigu “Narodne igre” u sedam tomova.

1904. Umro je srpski pisac i lekar Jovan Jovanović Zmaj, jedna od najmarkantnijih ličnosti srpskog društva u drugoj polovini 19. veka. Borac za nacionalno i političko oslobođenje, član Srpske kraljevske akademije i dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu (1890-98), najpoznatiji je kao dečiji pesnik i autor elegičnih ličnih ispovesti (“Đulići” i “Đulići uveoci”).

1924. Rođen je ruski pisac Vladimir Aleksejevič Solouhin, kojije u rusku književnost uveo nefabularnu prozu slobodne kompozicije (“Kako ispiti sunce”, “Živeti na zemlji”).

1928. Umrla je Emelin Pankherst, britanskasufražetkinja, osnivač Socijalno-političke unije žena (1903). Organizovala je brojne mitinge i demonstracije za žensko pravo glasa zbog čega je osam puta bila u zatvoru.

1928. Rođen je argentinski političar i revolucionar Ernesto”Če” Gevara. Kao beskompromisni borac za pravdu stekao je veliku popularnost, posebno među mladima. Učestvovao je u Kubanskoj revoluciji i bio ministar u Kastrovoj vladi (1961-65). U
novembru 1966. postao je lider gerilaca u Boliviji, a u oktobru naredne godine zarobljen je i ubijen.

1936. Umro je ruski pisac Maksim Gorki. Imao je značajnu ulogu upolitičkom i kulturnom životu sovjetske Rusije i smatra se osnivačem socijalističkog realizma u ruskoj književnosti (“Makar Čudra”, “Mati”, “Na dnu”).

1940. Zastava sa kukastim krstom podignuta je na Ajfelovoj kuli dok su trupe nacističke Nemačke u Drugom svetskom ratu ulazile u centar Pariza.

1941. Predsednik SAD Frenklin Ruzvelt naredio je zamrzavanje imovine Nemačke i Italije u Americi.

1943. U bici na Sutjesci u Drugom svetskom ratu poginuo je srpski publicista, novinar i prevodilac Veselin Masleša.

1946. Umro je škotski pronalazač Džon Logi Berd, koji je 1923. izveo prvi prenos TV slike, a 1928. prvi prekookeanski TV prenos između Londona i Hortsdejla u SAD.

1962. U Parizu je osnovana Evropska organizacija za istraživanjesvemira.

1966. Vatikan je objavio aboliciju na Indeks zabranjenih knjiga (Index librorum prohibitorum). Popis dela koje katolički vernici po crkvenoj zabrani nisu smeli čitati objavio je 1559. papa Pavle IV.

1968. Umro je italijanski pesnik Salvatore Kvazimodo,dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1959 (“Vode i zemlje”, “A veče je tu”, “Život nije san” “Utopljena oboa”).

1986. Umro je argentinski pisac Horhe Luis Borhes, jedan od najvećih i najuticajnijih književnika 20. veka. Presudno je obeležio hispanoameričku literaturu i značajno uticao na svetske književne tokove (“Univerzalna istorija beščašća”, “Maštarije”, “Alef”, “Izveštaj o Brodiju”, “Peščana knjiga”).

1990. U Bukureštu je 10.000 rudara, uz podršku vlasti kako jetvrdila opozicija, rasturilo šatorsko naselje studenata koji su demonstrirali protiv vlasti u centru grada i demoliralo redakcije pojedinih listova i sedišta opozicionih stranaka.

1992. U Beogradu je prvi put posle 45 godina održana litija zapraznik Duhova na kojoj je učestvovalo oko 10.000 ljudi predvođenih patrijarhom srpskim Pavlom; u organizaciji Građanskog saveza Srbije nekoliko hiljada Beograđana učestvovalo je na manifestaciji “Poslednje zvono” sa porukom režimu Slobodana Miloševića da je njegovo vreme isteklo.

1993. Tansu Čiler je postala prva žena premijer uistoriji Turske.

1995. Čečenski pobunjenici izvršili su napad na grad Buđonovsk na jugu Rusije, uzeli 1.500 taoca i zauzeli vladine zgrade. U napadu je poginulo oko 100 ljudi, a taoci su vraćeni nakon pregovora sa ruskim premijerom Viktorom Černomirdinom.

2000. Italijanske vlasti isporučile su Turskoj Mehmeda Ali Agdžu nakon što ga je predsednik Italije pomilovao. Agdža je zbog pokušaja atentata 1981. na papu Jovana Pavla II, proveo 19 godina u italijanskom zatvoru.

2001. Vlada SR Jugoslavije usvojila je nacrt zakona o saradnji sa Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu. Nakon neuspešnih pregovora s koalicionim partnerom Socijalističkom narodnom partijom Crne Gore, nacrt zakona povučen je iz procedure Savezne skupštine 21. juna.

2003. Na referendumu u Češkoj, 81 odsto građana je glasalo zapristupanje EU.

2005. Umro je Karlo Maria Đulini, slavni italijanski maestro i jedan od najvećih dirigenata 20-og veka.

2007. Umro je bivši predsednik Austrije i nekadašnji generalnisekretar UN, u dva mandata, Kurt Valdhajm.