U Takovu, pod vođstvom Miloša Obrenovića, počeo je Drugi srpski ustanak protiv turske vlasti – 1815. godina

Sulejman-paša je i nakon Hadži-Prodanove bune nastavio sa terorom. Pripreme za sledeću bunu počele još dok je Sulejman-paša držao Miloša Obrenovića u Beogradu. Miloš je izdejstvovao svoju slobodu pod izgovorom skupljanja novca za otkup srpskog roblja.

Drugi srpski ustanak je počeo spontano. Lokalne srpske starešine su počele da ubijaju Turke koji su skupljali porez, a Arsenije Loma je opseo Rudnik. Na crkveni praznik Cveti 12. aprila (24. aprila po gregorijanskom kalendaru) 1815. u Takovu su se okupile neke srpske starešine. Starešine su zamolile Miloša Obrenovića da bude vođa ustanka, što je on, uz kolebanje, prihvatio.

Oružani sukobi sa turskom vojskom nisu imale onaj intezitet i one razmere kao u Prvom ustanku. Dosta je uticala i situacija na ruskom frontu i Napoleonov poraz; postojala je mogućnost ruske intervencije na osnovu osme tačke Bukureškog ugovora, pa je Porta započela pregovore sa Srbima. Došlo je do pregovora Marašli Ali-paše i Kuršid-paše sa Milošem Obrenovićem i zaključivanja usmenog dogovora Marašli Ali-paše i Miloša 25. oktobra 1815.

Tako je prekinuta oružana borba, mada to nije prekinulo ustaničke borbe za ostvarenje ciljeva postavljenih 1804. i 1815. godine. Ono dobija samo nove oblike koji odgovaraju novonastaloj situaciji – dugotrajni diplomatski pregovori uz pomoć Rusije. Turska je sporazum shvatila kao konačni prekid borbe i ustanka, ali za Miloša Obrenovića i ustanike sporazum je predstavljao osnovu za dalje proširenje povlastica i polaznu tačku u daljoj borbi za ostvarivanje konačnih ciljeva ustanka – rušenje turske feudalne vladavine i uspostavljanje sopstvene vlasti.

Povlastice koje su dobijene sporazumom (skupljanje danka od strane Srba, obezbeđenje od zloupotrebe spahija i drugih turskih činovnika, postavljanje knezova po nahijama, osnovanje Narodne kancelarije u Beogradu…) davale su Srbima izvesnu samoupravu, koja je omogućavala dalji ekonomsko-društveni i politički razvoj.

 

Ostali događaji na današnji dan:

1731 – Umro je engleski pisac Danijel Defo autor romana “Robinson Kruso”.

1792 – Francuski kapetan Klod Žozef Ruže de Lil komponovao je “Marseljezu”, koja je kasnije postala himna Francuske.

1833 – Rođen je crnogorski vojvoda i pisac Marko Miljanov Popović, koji se istakao u borbi protiv Turaka. Naučio je da čita i piše u 50-toj godini kada se povukao iz javnog života zbog neslaganja sa politikom knjaza Nikole I Petrovića Njegoša (“Primjeri čojstva i junaštva”, “Pleme Kuči u narodnoj priči i pjesmi”, “Život i običaji Arbanasa”).

1856 – Rođen je francuski maršal Filip Peten, heroj iz Prvog svetskog rata nakon pobede nad Nemcima kod Verdena. U Drugom svetskom ratu sarađivao je sa nacističkom Nemačkom i bio na čelu kvislinške vlade u Višiju.

1898 – Španija je objavila rat SAD kao odgovor na ultimatum američke administracije da se španska vlast povuče sa Kube.

1903 – Umro je pravnik i istoričar Valtazar Bogišić, ministar pravde u Crnoj Gori od 1893. do 1899. i autor dela “Opšti imovinski zakonik za knjaževinu Crnu Goru” koji je 1888. napisao na zahtev crnogorskog knjaza Nikole I Petrovića Njegoša.

1916 – U Dablinu je počeo antibritanski ustanak (“Uskršnji ustanak”) za nezavisnu Irsku Republiku. Britanske trupe ugušile su ustanak za šest dana.

1934 – Rođena je američka filmska glumica Širli Meklejn. Proslavila se filmovima “Nevolje sa Harijem”, “Apartman”, “Slatka Irma”, “Artisti i modeli” i “Vreme nežnosti”, za koji je dobila Oskara.

1945 – Američke trupe su u Drugom svetskom ratu oslobodile nemački koncentracioni logor Dahau.

1950 – Formirana je država Jordan spajanjem kraljevine Transjordanija i Palestine pod jordanskom okupacijom.

1967 – Poginuo je sovjetski kosmonaut Vladimir Mihajlovič Komarov prilikom prizemljenja vasionskog broda “Sojuz 1”.

1970 – Kina je lansirala prvi veštački satelit.

1975 – Troje ljudi je poginulo u napadu nemačke terorističke grupe Bader-Majnhof na ambasadu Nemačke u Stokholmu.

1986 – Umrla je Volis Simpson, koja je udajom za britanskog kralja Eduarda VIII postala vojvotkinja od Vindzora. Ne želeći da se odrekne braka sa Amerikankom, već jednom razvedenom i neplemićkog porekla, kralj je bio prinuđen da 1936. abdicira.

1987 – Slobodan Milošević, tadašnji predsednik Predsedništva Saveza komunista Srbije, posetio je Kosovo Polje i dao podršku Srbima sa Kosova koji su se žalili na sve agresivniji nacionalizam kosovskih Albanaca. Ta podrška, simbolično izražena rečenicom “Niko ne sme da vas bije”, označila je početak srpskog populističkog talasa na čijem će čelu u narednih 13 godina biti Slobodan Milošević.

1991 – Vlada Južne Afrike je saopštila da je postigla dogovor s Afričkim nacionalnim kongresom Nelsona Mandele da do 30. aprila
1991. oslobodi sve političke zatvorenike.

1992 – Gerilski lideri u Avganistanu dogovorili su se da Savet od 50 članova preuzme vlast posle rušenja komunističkog režima Nadžibulaha.

1996 – Palestinski parlament u izbeglištvu je iz povelje Palestinske oslobodilačke organizacije izbacio odredbu o uništenju Izraela.

1996 – U Pekingu, predsednici Rusije i Kine Boris Jeljcin i Džijang Cemin dogovorili su se o novim odnosima dve zemlje.

2002 – U svom domu u Njujorku umro je fizičar i profesor u penziji Masačusetskog instituta za tehnologiju Viktor F. Vajskopf koji je iz Beča došao u Ameriku 1937. i kasnije bio jedan od pronalazača atomske bombe, a potom zagovornik kontrole nuklearnog oružja.

2003 – Južnoafrički sud osudio je heroinu antiaparthejda Vini Madikizela-Mendela, bivšu suprugu nekadašnjeg predsednika Nelsona Mendele, na šest godina zatvora zbog prevare i krađe. Nakon žalbe kazna joj je smanjena na tri i po godine zatvora.

2004 – Papa Jovan Pavle Drugi postavio je jednu opaticu na odgovornu poziciju u Rimokatoličkoj crkvi, treće mesto u kongregaciji koja rukovodi verskim redovima. To je najviše mesto koje je jedna opatica ikada zauzela u adminsitraciji Rimokatoličke crkve.

2004 – SAD su ublažile ekonomske sankcije Libiji, pošto je napustila program proizvodnje oružja za masovno unsistenje. Sankcije su bile na
snazi od 1986. godine.

2004 – Kiparski Grci su dvotrećinskom većinom na referendumu odbili ujedinjenje sa kiparskim Turcima i time sprečili da ceo Kipar uđe u Evropsku uniju.