Ubijen Slavko Ćuruvija, novinar, osnivač listova ‘Nedeljni telegraf’, ‘Dnevni telegraf’ i ‘Evropljanin’ – 1999. godina

Slavko Ćuruvija ubijen je na Uskrs, 11. aprila 1999. godine, istog datuma kada je dve godine ranije ubijen Radovan Stojičić Badža. Ubistvo je izvršeno oko 17 časova u Beogradu, u Svetogorskoj ulici gde su se nalaze prostorije 'Dnevnog telegrafa', a na četvrtom spratu i stan u kome je Ćuruvija živeo.

Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je da je Ćuruvija „lišen života iz vatrenog oružja, od strane nepoznatih izvršilaca i da radnici Sekretarijata u Beogradu intenzivno tragaju za počiniocima ovog krivičnog dela”. Tadašnji dnevni listovi su preneli svedočenje očevidaca da su „na njega pucala dvojica napadača obučena u crno i sa crnim kapama sa prorezima za oči na glavama. Čula su se tri-četiri hica, a onda su iz haustora izletela dvojica i u punom trku otišla niz ulicu ka Takovskoj”.

Ćuruviji je pucano u leđa, jedan hitac ga je pogodio u glavu, a drugi mu je prošao kroz srce. Ubice su drškom od pištolja udarile i onesvestile Slavkovu suprugu Branku Prpu, koja je bila zajedno sa njim.

Njih dvoje su neposredno pre napada bili na ručku sa prijateljima. Na osnovu podataka koja su objavljeni iz tajnog policijskog dosije „Ćuran”, saznalo se da je Ćuruviju i njegovu suprugu do neposredno pred njegovu smrt, pratilo 27 pripadnika Državne bezbednosti.

Istraga

Kao i mnoge istrage za ubistva iz tog perioda i ova istraga već dugo vremena nema sudski epilog. Tokom istrage je na predlog specijalnog tužioca za organizovani kriminal, saslušano oko 100 svedoka. Krajem 2007. godine, tužilac je opet dostavio zahtev za sprovođenje novih istražnih radnji.

Advokat Rajko Danilović, zastupnik Jova Ćuruvije, brata ubijenog Slavka je izjavio da osobe upućene u istražni predmet znaju ko je izvršio ubistvo i koji ljudi iz Državne bezbednosti su to organizovali, a pretpostavlja se sa velikim stepenom pouzdanosti i ko je i kada naručio ubistvo.

B92 je još 2006. godine saznala da je kao jednog od dvojice neposrednih izvršioca atentata svedok ubistva identifikovao Luku Pejovića. On je imao dosije narko-dilera u Crnoj Gori, a ubili su ga nepoznati napadači ubrzo posle petooktobarskih promena u Srbiji 2000. godine.

Ranije se spekulisalo da je direktno Mirjana Marković naručila Ćuruvijino ubistvo desetak dana pre izvršenja i da su pored nje za ubistvo optuženi i bivši šef Državne bezbednosti Radomir Marković, nekadašnji šef beogradskog centra DB Milan Radonjić, kao i pripadnici tajne službe Ratko Romić i Miroslav Miki Kurak.

Na osnovu izjave portparolke Specijalnog suda Maje Kovačević, očekuje se da istražne radnje budu okončane maja 2008. godine. Međutim, do toga nije došlo ni godinama kasnije.

Na mestu gde je ubijen Slavko Ćuruvija u Svetogorskoj ulici postavljena je spomen-ploča sa sledećim tekstom: „Na ovom mestu 11. aprila 1999. godine ubijen je zbog oštre kritičke reči Slavko Ćuruvija, novinar, urednik i vlasnik „Dnevnog telegrafa” i „Evropljanina”. U znak sećanja, Nezavisno udruženje novinara Srbije, 11. april 2000″. Ova spomen-ploča je ukradena 6. oktobra 2009. Udruženje novinara Srbije i Nezavisno udruženje novinara Srbije su osudili ovaj događaj i zahtevali da se počinioci „hitno” pronađu i kazne, a obeležje vrati na svoje mesto. NUNS je ocenio da je reč o „odgovoru na godišnjicu 5. oktobra”.

Nezavisno udruženje novinara Srbije je ponovo postavilo spomen-ploču 5. novembra 2009, umesto one stare, koja je ukradena 6. oktobra.

Za ubistvo vlasnika „Evropljanina” i „Dnevnog telegrafa” osumnjičeni su Radomir Marković, Milan Radonjić, Ratko Romić i Miroslav Kurak, dok se istražuje uloga Mirjane Marković.