Umro američki glumac i oskarovac Pol Njumen – 2008. godine

Deset puta je nominovan za Oskara za uloge u filmovima, među kojima su najpoznatiji: „Mačka na usijanom limenom krovu", „Hazarder", „Bez zlobe", „Put bez povratka", a tu nagradu dobio je samo jednom, 1987. za ulogu u filmu „Boja novca".

Pol Njumen je bio američki glumac, režiser, producent, preduzetnik, vozač auto-trka i humanitarac.

U svojoj karijeri nagrađivan je nagradama kao što su: Oskar, Zlatni globus, Udruženja filmskih glumaca, Emi, kao i mnogim počasnim nagradama i priznanjima.

Njuman je bio jedan od nekoliko glumaca koji je uspešno nastavio karijeru iz 50-ih u 60-im i 70-im. Njegova buntovnička ličnost bila je prihvaćena i u sledećim generacijama. Njegovi poznatiji filmovi 60-ih i 70-ih su: Egzodus (1960), Hazarder (1961), Had (1963), Pokretna meta (1966), Hombre (1967), Hladnoruki kažnjenik (1967), Pakleni toranj (1974), Surova igra (1977) i Presuda (1982).

Sarađivao je sa glumcem Robertom Redfordom i režiserom Džordžom Rojom Hilom u filmovima Buč Kasidi i Sandens Kid(1969) i Žaoka (1973). Najviše je sarađivao sa suprugom, glumicom Džoanom Vudvard.

Dvadesetpet godina nakon filma „Hazarder” (1961), u kome je igrao Edija Felsona, reprizirao je istu ulogu u filmu Martina Skorsezea Boja novca. Za ulogu u ovom filmu je nagrađen Oskarom za najboljeg glavnog glumca.

Osnivač je kompanije „Newman’s Own”, iz koje donira celi profit i priloge u dobrotvorne svrhe. Do maja 2007. godine ove donacije su premašile 220.000.000 dolara.

Živeo je daleko od holivudskog okruženja u Vestportu (Konektikat), gde je bio posvećen svojoj supruzi i porodici. Kada su ga pitali o njegovoj otuđenosti, odgovorio je: „Zašto ići napolje po hamburger, kada možeš imati odrezak kod kuće”.

Njuman je preminuo na današnji dan 2008. godine od raka pluća u svom domu u Vestportu.

Ostali događaji na današnji dan:

1540 – Papa Pavle III odobrio je bulom “Regimini militantis ečlesiae” osnivanje jezuitskog katoličkog reda koji je, kao Društvo isusovaca, 1534. u Parizu osnovao Ignacio Lojola.

1601 – Rođen je francuski kralj Luj XIII, jedan od najmoćnijih evropskih monarha. Tokom vladavine (1610-43) zaveo je apsolutizam uz pomoć kardinala Rišeljea (Rićelieu), ugušio ustanak hugenota (protestanata) i nastavio kolonijalno širenje Francuske. U vreme njegove vladavine 1635. osnovana je Francuska akademija.

1825 – Prvom u svetu javnom železničkom prugom, Darlington-Stokton, u severoistočnoj Engleskoj, krenuo je voz s prvom parnom lokomotivom, kojom je upravljao njen konstruktor Džorž Stivenson.

1862 – Rođen je južnoafrički general i državnik Luis Bota, jedan od vođa Bura u ratu sa Englezima (1899-1902) i prvi premijer Južnoafričke Unije (1910-19). Bio je premijer Transvala od 1907. do 1910, kad su se burske republike Transval, Natal, Oranž i Kejplend udružile u Uniju.

1891 – Umro je ruski pisac Ivan Aleksandrovič Gončarov, autor romana “Oblomov”, u kojem je stvoren jedan od najznačajnijih tipova u svetskoj književnosti, kao i pojam “oblomovština”, sinonim za parazitizam i apatiju (“Obična priča”, “Ponor”, “Uspomene o Bjelinskom”).

1901 – Rođen je crnogorski revolucionar Ivan Milutinović, jedan od glavnih organizatora ustanka protiv okupatora u Drugom svetskom ratu, član Vrhovnog štaba Narodonoslobodilačke vojske i narodni heroj. Poginuo je pod nerasvetljenim okolnostima u oktobru 1944. godine kada se preko Dunava prebacivao u tek oslobođeni Beograd.

1902 – Rođen je srpski pisac i pozorišni kritičar Milan Dedinac, sledbenik francuske avangarde lirike, pripadnik grupe beogradskih modernista, prvi glavni urednik posleratne “Politike”, dramaturg i upravnik Jugoslovenskog dramskog pozorišta (“Od nemila do nedraga”, “Malo vode na dlanu”, “Pozorišne kritike”).

1917 – Umro je francuski slikar, grafičar i vajar Edgar Dega, koji se smatra jednim od najboljih crtača u likovnoj umetnosti. Virtuoznost crtanja najbolje je iskazao slikajući ljudsko telo u pokretu (“Balerina, “Kupačica”, Pralja”).

1922 – Grčki kralj Konstantin I abdicirao je zbog vojnog poraza u ratu sa Turskom, dve godine nakon što se vratio na presto. Kralj je postao 1913, a prvi put je abdicirao 1917. kada je njegova odluka o neutralnosti Grčke u Prvom svetskom ratu izazvala nezadovoljstvo u zemlji i među zapadnim saveznicima.

1939 – Nakon trodnevnog danonoćnog bombardovanja, Nemci su u Drugom svetskom ratu savladali 19-dnevni otpor Varšavljana i zauzeli grad.

1940 – Nemačka, Italija i Japan potpisali su u Berlinu desetogodišnji vojni i ekonomski pakt poznat pod nazivom Osovina Berlin-Rim-Tokio.

1947 – U Varšavi je osnovan Informacioni biro komunističkih i radničkih partija (Informbiro). Savetodavno i koordinaciono telo devet evropskih komunističkih i radničkih partija osnovano je na inicijativu SSSR-a, a sedište mu je do proleća 1948. bilo u Beogradu, potom u Bukureštu.

1962 – U Jemenu je u vojnom udaru pukovnik Abdula al Salal oborio monarhiju i proglasio Jemensku Arapsku Republiku. Sa prestola je zbačen poslednji jemenski imam Mohamed Badr, nedelju dana nakon što je nasledio umrlog oca imama Ahmada.

1964 – Vorenova komisija je posle desetomesečne istrage saopštila da je Li Harvi Osvald bio jedini atentator na predsednika SAD Džona Kenedija 22. novembra 1963. u Dalasu. Kasnija istraživanja su pokazala da Osvald, koji je ubijen dva dana posle atentata, sigurno nije bio jedini atentator, a možda nije ni učestvovao u atentatu.

1968 – Portugalski diktator Antonio de Oliveira Salazar, koji je 1932. zaveo autoritarni režim u Portugalu, povukao se sa mesta premijera nakon moždanog udara.

1970 – Na inicijativu predsednika Egipta Gamala Abdela Nasera, kralj Jordana Husein i vođa Palestinskog oslobodilačkog pokreta Jaser Arafat potpisali su u Kairu sporazum o okončanju građanskog rata u Jordanu.

1990 – Iran i Velika Britanija su obnovili diplomatske odnose, koje je Teheran prekinuo u martu 1989. zbog knjige “Satanski stihovi” britanskog pisca indijskog porekla Salmana Ruždija, ali su oni podignuti na ambasadorski nivo tek 1998, kad su iranske vlasti odustale od “fatve”, smrtne kazne kojom je zaprećeno Ruždiju.

1996 – Snage fundamentalističkog islamskog pokreta Talibana zauzele su glavni grad Avganistana, Kabul, i obesile bivšeg šefa države Nadžibulaha.

1998 – Obećavši da će rešiti problem masovne nezaposlenosti, lider nemačkih socijaldemokrata Gerhard Šreder pobedio je Helmuta Kola na izborima i postao novi kancelar Nemačke.

2000 – Više desetina hiljada ljudi u centru Beograda i oko pola miliona širom Srbije burno su pozdravili proglašenje izborne pobede Demokratske opozicije Srbije (DOS) na izborima 24. septembra, kao i odluku lidera opozicije Vojislava Koštunice da ne prihvati drugi krug predsedničkih izbora koji su najavili sledbenici Slobodana Miloševića.

2000 – U eksploziji gasa u rudniku uglja u južnoj kineskoj provinciji Guidžu poginulo je 118 rudara.
2001 – Napadač u policijskoj uniformi upao je na sednicu lokalne skupštine švajcarskog kantona Zug i ubio 13, ranio 15 ljudi, a potom je izvršio samoubistvo.

2002 – Istočni Timor je postao 191. članica Ujedinjenih nacija.

2003 – Umro je Donald O’Konor, najpoznatiji po solo plesu u mjuziklu “Pevajući na kiši”.

2006 – Haški tribunal osudio je bivšeg predsednika Skupštine Republike Srpske Momčila Krajišnika na 27 godina zatvora za zločine protiv čovečnosti. On je oslobođen optužbi za genocid i saučesništvo u genocidu.

2007 – Haški tribunal osudio je oficire bivše JNA Mileta Mrkšića na 20 godina zatvora i Veselina Šljivančanina na pet godina za pomaganje ubistva i mučenja hrvatskih zarobljenika u Vukovaru (Hrvatska) 1991. Trećeoptuženi Miroslav Radić oslobođen je krivice. Žalbeno veće Tribunala je 5. maja 2009. Pravosnažno osudilo Šljivančanina na 17 godina zatvora, a drugoj dvojici oficira potvrđene su prvostepene presude.

2008 – Umro je američki glumac i oskarovac Pol Njumen. Deset puta je nominovan za Oskara za uloge u filmovima, među kojima su najpoznatiji: “Mačka na usijanom limenom krovu”, “Hazarder”, “Bez zlobe”, “Put bez povratka”, a tu nagradu dobio je samo jednom, 1987. za ulogu u filmu “Boja novca”.

2009 – Umro je kolumnista Njujork tajms-a i dobitnik Pulicerove nagrade Vilijam Sefajr (William Safire) stručnjak za jezik i bivši pisac govora u Beloj kući