Umro Mihajlo Pupin, srpski naučnik, pronalazač – 1935. godina

Mihajlo Pupin je rođen 9. oktobra 1854. godine u selu Idvor u Banatu (tada Austrijsko carstvo, danas Srbija). Po odlasku u Ameriku, dodao je svom prezimenu i reč 'Idvorski', čime je naglasio svoje poreklo.

Srednju školu upisao je 1871. godine u Pančevu. Već tada se isticao kao talentovan i darovit učenik  zbog čega mu je dodeljena stipendija. Godine 1872. odlazi  u Prag, gde je, zahvaljujući stipendiji nastavio školovanje.

Nakon očeve iznenadne smrti, u martu 1874, u svojoj dvadesetoj godini života doneo je odluku da prekine školovanje u Pragu zbog finansijskih teškoća i da ode u Ameriku.

Celoga života pamtio je reči svoje majke koje navodi u svom autobiografskom delu:

„Dete moje, ako želiš da pođeš u svet, o kome si toliko slušao na našim poselima, moraš imati još jedan par očiju – oči za čitanje i pisanje. U svetu ima mnogo čega o čemu ne možeš saznati ako ne umeš da čitaš i pišeš. Znanje, to su zlatne lestvice preko kojih se ide u nebesa; znanje je svetlost koja osvetljava naš put kroz život i vodi nas u život budućnosti pun večne slave.”.

U SAD je sledećih pet godina radio kao fizički radnik i paralelno učio engleski, grčki i latinski jezik. Nakon tri godine pohađanja večernjih kurseva, u jesen 1879. godine položio je prijemni ispit i upisao studije na Kolumbija koledžu u Njujorku.

Na studijama je bio oslobođen plaćanja školarine, a na kraju prve godine dobio je dve novčane nagrade za uspeh iz grčkog jezika i matematike. Tokom školovanja uglavnom se izdržavao držanjem privatnih časova i radeći fizički teške poslove.

Studije je završio 1883. godine sa izuzetnim uspehom iz matematike i fizike, pri čemu je primio diplomu prvog akademskog stepena. Potom se vratio u Evropu, i to najpre u Ujedinjeno Kraljevstvo gde je nastavio školovanje na Univerzitetu Kembridž zahvaljujući dobijenoj stipendiji za studije matematike i fizike.

Nakon školovanja u Kembridžu, Pupin je studije eksperimentalne fizike započeo na Univerzitetu u Berlinu 1885. godine kod čuvenog profesora Hermana fon Helmholca, nakon čega je 1889. godine odbranio doktorsku disertaciju iz oblasti fizičke hemije.

Mihajlo Pupin je tokom svog naučnog i eksperimetalnog rada dao značajne zaključke važne za polja višestruke telegrafije, bežične telegrafije i telefonije, potom rentgenologije, a ima i velikih zasluga za razvoj elektrotehnike. Takođe je zaslužan i za pronalazak Pupinovih kalemova.

Tokom Prvog svetskog rata Pupin je na Univerzitetu Kolumbija organizovao grupu za istraživanje tehnike otkrivanja podmornica. Zajedno sa svojim kolegama izvršio je brojna ispitivanja u cilju otkrivanja podmornica u Ki Vestu i Novom Londonu. Takođe, vršio je i istraživanja za potrebe uspostavljanja telekomunikacije između aviona. Tokom rata, Pupin je bio član Državnog saveta za istraživanja i Državnog savetodavnog odbora za aero-nautiku. Za ovaj rad dobio je posebnu zahvalnicu američkog Predsednika Hardinga.

Godine 1912, Kraljevina Srbija imenovala je Pupina za počasnog konzula u SAD. Ovu dužnost je obavljao sve do 1920. godine. Sa te pozicije on je mnogo doprineo uspostavljanju međudržavnih i širih društvenih odnosa između Kraljevine Srbije, a kasnije Kraljevine Jugoslavije i SAD.

Pupin je po završetku Prvog svetskog rata kao tada već poznati i priznati naučnik ali i politički uticajna figura u Americi uticao na konačne odluke Pariske mirovne konferencije kada se odlučivalo o određivanju granica buduće Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Dobitnik je mnogih naučnih nagrada i medalja, bio je član Američke akademije nauka, Srpske kraljevske akademije i počasni doktor 18 univerziteta. Nosilac je jugoslovenskog odlikovanja Beli orao Prvog reda.

Bio je i jedan od osnivača i dugogodišnji predsednik Srpskog narodnog saveza u Americi. Takođe je dobio i Pulicerovu nagradu (1924) za autobiografsko delo „Od pašnjaka do naučenjaka”.

U Americi je 1958. godine ustanovljeno odličje Medalja Mihajla Pupina koja se dodeljuje svake godine za posebne zasluge, za doprinos nacionalnim interesima Amerike.

 

Ostali događaji na današnji dan:

641 – Kineska princeza Ven Čeng se udala za vladara Tibeta, na osnovu čega je kasnije Kina polagala pravo na suverenitet nad tom južnom planinskom oblašću.

1507 – U bici s pobunjenicima u Navari poginuo je ČezareBordžija, italijanski pustolov, političar i kardinal. Sin pape Aleksandra VI poslužio je Makijaveliju kao uzor političkog cinizma i smatra se da ga je Bordžijin način vladanja podstakao da napiše delo “Vladar”.

1537 – Turci su zauzeli dalmatinsko utvrđenje Klis koje je dugoodolevalo turskom nadiranju iz Bosne. U borbi je poginuo i legendarni senjski kapetan i kliški knez Petar Kružić. Iste godine Turci su osnovali kliški sandžak koji je obuhvatao celo dalmatinsko zaleđe i deo Bosne.

1832 – Rođen je engleski kapetan Čarls Kaningem Bojkot, protiv koga je 1880, dok je upravljao jednim engleskim lendlordstvom u Irskoj, primenjen nenasilni otpor
odbijanjem saradnje. Takav vid otpora kasnije je nazvan po njemu – bojkot.

1848 – U Beču su izbile velike studentske demonstracije protiv apsolutističkog režima kancelara Klemensa Meterniha što je bio početak revolucije koja je potresla temelje Austrije i dovela do sloma Meternihovog apsolutizma.

1854 – Velika Britanija i Francuska su zaključile savez sOtomanskim carstvom protiv Rusije u Krimskom ratu.

1868 – Skinuta je zabrana s pravopisa Vuka Stefanovića Karadžića i dozvoljena je njegova upotreba. Rešenje o tome doneo je, na osnovu odluke kneza Mihaila Obrenovića, ministar prosvete Dimitrije Crnobarac, bečki i pariski doktor nauka. Zabrana je skinuta četiri godine posle Karadžićeve smrti.

1881 – Rođen je turski državnik Mustafa Kemal, poznat kao Ataturk, prvi predsednik Turske. Pod njegovim vođstvom 1922. zbačen je poslednji sultan Muhamed VI, a 1923. proglašena republika. Sproveo je značajne reforme koje su bile temelj za stvaranje moderne evropske države.

1907 – U eksploziji ratnog broda “Jena” u francuskoj luci Tulonpoginulo je najmanje 118 ljudi.

1925 – Umro je kineski revolucionar i državnik Sun Jat Sen, otac moderne Kine i njen prvi predsednik (1911-12). Godine 1894, poveo je borbu za rušenje monarhije, a 1905. osnovao Saveznu ligu iz koje je 1912. nastala stranka Kuomintang. Nakon njegove smrti vođstvo nad Kuomintangom preuzelo je desno krilo stranke predvođeno Čang Kaj Šekom.

1938 – Predvođene Adolfom Hitlerom, nemačke trupe su umarširale u Austriju, čime je ta država pripojena Trećem Rajhu.

1947 – Predsednik SAD Hari Truman proklamovao je u Kongresu doktrinu o pomoći zemljama ugroženim od komunizma (“Trumanova doktrina”). Prva sredstva su data Grčkoj i Turskoj.

1964 – Umro je srpski slikar Jovan Bijelić, član Srpske akademije nauka, jedan od najznačajnijih srpskih i jugoslovenskih likovnih stvaralaca 20. veka. Od 1919. do 1925. bio je scenograf Narodnog pozorišta u Beogradu, a istakao se i kao pedagog (“Portret devojke”, “Kupačica”, “Jajce”, “Kći umetnikova”, “Dvorište”).

1966 – Indonežanski parlament lišio je Ahmeda Sukarna svihfunkcija, uključjući položaj predsednika Republike, a general Suharto je postao vršilac dužnosti šefa države.

1971 – Premijer Hafez al Asad izabran je referendumom za predsednika Sirije.

1978 – Partije levice su, prvi put u istoriji Francuske, dobile apsolutnu većinu u prvom krugu parlamentarnih izbora.

1984 – U Velikoj Britaniji je počeo generalni štrajk rudara.

1993 – U seriji eksplozija 13 podmetnutih bombi u indijskom gradu Bombaj poginulo je najmanje 200 ljudi, a 1.100 je ranjeno.

1999 – Poljska, Češka i Mađarska postale su članice NATO pakta. To su bile prve zemlje bivše članice Varšavskog ugovora koje su pristupile NATO-u.

1999 – Umro je Jehudi Menjuhin, jedan od najvećih violinista 20. veka. Počeo je da svira u petoj godini, a svetsku slavu stekao je u sedmoj, kada je na koncertu u San Francisku svirao Mendelsonov koncert za violinu. Osnovao je 1963. “Školu Jehudi Menjuhina” za muzički nadarenu decu.

2001 – Uz posredovanje međunarodne zajednice predstavnici srpske vlasti i pobunjenih Albanaca na jugu Srbije potpisali su sporazum o prekidu vatre.

2001 – U akciji uništavanja neislamskih kulturnih spomenika talibanske vlasti u Avganistanu uništile su dva najveća kipa Bude u svetu stara nekoliko hiljada godina.

2002 – Savet bezbednosti UN je, na predlog SAD, usvojio rezoluciju u kojoj se po prvi put pominje Palestina kao posebna država, pored Izraela.

2003 – U atentatu u Beogradu, ispred sedišta Vlade, ubijen je premijer Srbije i lider Demokratske stranke (DS) Zoran Đinđić. Bio je prvi demokratski premijer Srbije. Njegova vlada izabrana je 21. januara 2001. nakon demokratskih promena i dolaska na vlast Demokratske opozicije Srbije (DOS). Za vreme njegovog mandata SR Jugoslaviji su ukinute sankcije uvedene za vreme režima Slobodana Miloševića, otpočeo je proces demokratizacije društva i korenitih ekonomskih i socijalnih reformi, a Srbija se otvorila prema svetu.