Umro srpski vojvoda Živojin Mišić, srpski vojskovođa – 1921. godina

Na današnji dan umro je jedan od najslavnijih srpskih vojskoviđa, vojni pisac i profesor na Vojnoj akademiji – Živojin Mišić. Kao komandant Prve armije komandovao je operacijama u Kolubarskoj bici, drugoj velikoj pobedi Srba nad austrougarskom vojskom u Prvom svetskom ratu.

Živojin Mišić je rođen u selu Struganiku nadomak Mionice 1855. godine. Decenijama kasnije, upravo će činjenice da poznaje teren i da je reč o njegovom zavičaju biti Mišićevi glavni saveznici u borbi na kolubarskoj liniji.

Bio je učesnik svih ratova koje je Srbija vodila od 1876. do 1918. Posle Kumanovske bitke unapređen je u čin generala. A onda je, po završetku Drugog balkanskog rata ponovo penzionisan.

Srbiju je onda zadesio Prvi balkanski rat i Mišića su ponovo pozvali. Ranjenog i bolesnog Petra Bojovića zamenio je na mestu komandanta Prve armije.

Najviše zahvaljujući njegovim ličnim naporima i znanju, Prva armija se od jedinice u rasulu pretvorila u formaciju sposobnu za borbu. Kolubarska bitka bila je jedna od najslavnijih pobeda sprske vojske u istoriji.

Ona nije zaustavila slom, ali je zemlji vratila nadu.

Mišić je i u oktobru 1915. predlagao kontranapad, a ne povlačenje preko Albanije, ali taj predlog nije usvojen. Sa vojskom i narodom prešao je golgotu, oporavio se i krenuo ka domovini.

Na Solunskom frontu 1916. Mišić je komandovao Prvom armijom koja je zaustavila i naterala na povlačenje bugarsku vojsku u bici kod Gorničeva.

Pred kraj rata u junu 1918. Mišić je postavljen za načelnika Vrhovne komande i komandovao je srpskom vojskom prilikom proboja Solunskog fronta u septembru 1918. godine.

Živojin Mišić je umro u Beogradu 20. januara 1921. Napisao je više vojnih dela, među kojima je najznačajnije „Strategija”.

 

Ostali događaji na današnji dan:

1265. Prvi put sazvan engleski parlament. Donji dom činila dva predstavnika nižeg plemstva iz svake grofovije i dva građanina iz svih većih gradova, a Gornji dom baroni i više sveštenstvo.

1612. U duševnom rastrojstvu umro Rudolf II, rimsko-nemački car od 1576. Njegova nesposobnost da izmiri romokatolike i protestante umnogome doprinela tridesetogodišnjim verskim ratovima u Evropi.

1667. Završen trinaestogodišnji rat Rusije i Poljske, koji je izbio kada su pobunjeni ukrajinski Kozaci priznali vrhovnu vlast ruskog cara. Mirom u selu Andrusovu kod Smolenska Poljska bila primorana da Rusiji ustupi Kijev, Smolensk i deo Ukrajine na levoj obali Dnjepra.

1841. Završen Prvi opijumski rat Velike Britanije i Kine. Mirom u Nankingu poražena Kina primorana da Britancima plati ratnu odštetu i prepusti im Hong Kong.

1876. Na Cetinju održana prva konferencija Crvenog krsta Crne Gore.

1887. SAD i Havaji sklopili ugovor po kom su Amerikanci dobili pravo da Perl Harbur koriste kao pomorsku bazu.

1921. Umro srpski vojvoda Živojin Mišić, jedan od najboljih srpskih vojskovođa, vojni pisac i profesor na Vojnoj akademiji. Kao komandant Prve armije komandovao operacijama u Kolubarskoj bici, drugoj velikoj pobedi Srba nad austrougarskom vojskom u Prvom svetskom ratu. Napisao više vojnih dela, među kojima je najznačajnije “Strategija”.

1936. Umro Džordž V, britanski kralj od 1911. Tokom njegove vladavine Britanija stekla neke nemačke kolonije i mandat nad nekim turskim posedima. Nasledio ga Edvard VIII koji je iste godine abdicirao.

1945. Frenklin Delano Ruzvelt četvrti put inaugurisan za predsednika SAD. Jedini predsednik u istoriji SAD koji je četiri puta biran na tu funkciju.

1945. Umro srpski vojvoda Petar Bojović, učesnik u svim ratovima od 1876. do 1912, kada je unapređen u čin generala. Od 1915. bio načelnik Generalštaba, a u septembru 1918. komandovao srpskim snagama u proboju Solunskog fronta, posle čega je dobio čin vojvode.

1961. Džon Kenedi u 43. godini inaugurisan za predsednika SAD kao najmlađi šef države u njenoj istoriji.

1973. U Konakriju ubijen Amilkar Kabral, jedan od vođa borbe protiv portugalskog kolonijalizma u zapadnoj Africi, osnivač i generalni sekretar Afričke partije za nezavisnost Gvineje Bisao i Zelenortskih ostrva.

1981. Ronald Regan u 70. godini preuzeo dužnost šefa države, postavši najstariji predsednik u istoriji SAD.

1981. Posle 444 dana u zarobljeništvu iz ambasade SAD u Teheranu oslobođena 52 američka taoca.

1984. Umro merički sportista i filmski glumac Džoni Vajsmiler, prvi čovek koji je preplivao 100 metara za manje od minut, tumač naslovnih uloga u nizu filmova o Tarzanu. Osvojio tri zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1924. i dve 1928.

1987. U Libanu kidnapovan Teri Vajt, specijalni izaslanik Kenterberijskog nadbiskupa. U zatočeništvu proveo skoro pet godina.

1990. U Beogradu održan poslednji kongres Saveza komunista Jugoslavije, 14. Vanredni kongres SKJ. Zbog neslaganja u rešavanju ključnih problema jugoslovenske zajednice, slovenačka i hrvatska delegacija napustile skup, što je bio kraj Saveza komunista Jugoslavije, a mnogi smatraju da je time počeo raspad SFRJ.

1993. Umrla američka glumica holanskog porekla Odri Hepbern, dobitnica “Oskara” za film “Praznik u Rimu”, ambasador dobre volje UNICEF.

1996. Na izborima u Gazi i na Zapadnoj obali, održanim prema sporazumu Izraela i Palestinaca. Vođa Palestinske oslobodilačke organizacije Jaser Arafat postao prvi demokratski izabran lider palestinskog naroda, sa 88,1 odsto glasova.

2000. U Ankari se prvi put od 1962. sastali ministri inostranih poslova Grčke i Turske.

2001. Filipinski predsednik Džozef Estrada povukao se sa vlasti pod pritiskom demonstranata i vojske, a 16. aprila se predao Specijalnom sudu za borbu protiv korupcije.

2003. Bivši predsednik Srbije Milan Milutinović predao se Tribunalu u Hagu, pred kojim je optužen za zločine na Kosovu tokom 1999.