Na filmu izgleda super, ali… Razlozi zbog kojih vojske u stvarnosti NISU KORISTILE ZAPALJENE STRELE

Vojska
Printscreen

Zapaljene strele mogu se videti u svim epskim spektaklima, od „Gladijatora“ i „Hrabrog srca“ do „Igre prestola“. Stotine vatrenih projektila para nebo i pada na protivničku vojsku, praveći haos. Da, izgleda dobro na velikom platnu ili ekranu. Nažalost, nikada nisu korišćene.

 

Razlog zašto nikada nisu korišćene je prilično jednostavan – nisu bile praktične.

Glavna svojstva strela i zašto su ih vojske kroz istoriju koristile jesu: domet, brzina ispaljivanja i mogućnost da probijaju oklop. Prilagođavanje strele kako bi gorela tokom celog leta umanjilo bi sve tri karakteristike projektila.

Za početak, obmotavanje strele natopljenim platnom značilo bi kada bi bila nategnuta, verovatno bi strelcu izgorela ruku kojom drži luk. Duži vrh strele rešava ovaj problem, ali dodaje težinu što smanjuje njen domet.

Osim toga, špicasti vrh strele daleko je efektivniji u probijanju oklopa od onog koji bi bio presvučen tkaninom koja bi gorela.

Takođe, pogodak zapaljenom strelom nije značio da će se meta odmah zapaliti. U stvari, prilikom testiranja, uspešno zapaljivanje mete dešavalo se u samo dva odsto slučajeva.

Jedina primena gde su eventualno mogle da budu korišćene jeste u gađanju brodova gde bi imale šansu da zapale jedro ili u slučaju opsade grada gde bi postojala mala šansa da zapale određene građevine.

Zbog svega ovoga, zapaljene strele nikada nisu ušle u široku upotrebu.