Nacistički Indijana Džouns: Čovek koji je POTRAGU ZA SVETIM GRALOM platio glavom

Oto Ran
Youtube screenshot

Oto Ran je, ni kriv ni dužan, postao omiljeni arheolog nacističke elite koja ga je angažovala da locira i nađe Sveti gral. Novac koji su mu ponudili nije mogao da odbije.

 

Poznavaoci nemačke istorije, arheologa Ota Rana danas nazivaju “stvarnim Indijanom Džounsem” što nije sasvim slučajno. Taj čovek je zaista inspirisao legendarni filmski serijal, a od malih je nogu bio opsednut pronalaskom grala iz kojeg je Isus Hrist pio na Poslednjoj večeri i u koji je Josip iz Arimateje skupljao njegovu krv nakon raspeća.

Legenda kaže kako je sveti Petar gral odneo u Rim gde su ga Pape koristile kao svoj gral puna dva stoleća. O njegovom putu nakon toga postoji nekoliko verzija legende, a Oto je od malena je proučavao Ran. Verovao je da će ga Parzival, delo Volframa fon Ešenbaha iz 11. veka, dovesti do Svetog grala. Na temelju svojih istraživanja došao je do zaključka da su Katari čuvali tajnu o lokaciji Svetog grala.

Tri katarska viteza, verovao je, gral su donela u francuski dvorac Montsegir i tamo ga sakrila pre nego što su Krstaši 1244. masakrirali Katare. Oto Ran je u dvorac otputovao 1931. godine. Gral nije našao, ali je ispod dvorca otkrio pećine koje su Katari i kasnije Templari koristili za verske obrede. Tamo je navodno bilo i postolje na kome je nekada stajao Sveti gral.

Ran je zbog toga mislio da je na pravom tragu, pa je o svojim istraživanjima napisao i knjigu “Krstaški rat protiv Svetog grala”. Upravo će zbog te knjige Ran uskoro potpisati “ugovor sa Đavolom” koji će ga na kraju koštati i života.

 

Naime, 1933. godine arheolog je primio anonimni telegram u kojem je stajala ponuda da napiše nastavak svoje knjige za šta će mesečno dobiti platu od hiljadu maraka.

– Ako pristajete, dođite na adresu Berlin – 7 Prinz Albrechtstrasse – pisalo je na kraju telegrama.

Kako je bio u velikim finansijskim problemima, Ran je otišao na navedenu adresu. Na sopstveno iznenađenje, tamo ga je dočekao Hajnrih Himler, čelni čovek Hitlerovog SS-a. Tamo se dogodilo nešto o čemu Ran nikada nije sanjao – sreo je čoveka koji je Svetim gralom bio opsednut više nego on sam.

Himler je bio toliko opsednut da je dvorac Vevelsburg već pripremio za dolazak slavnog grala. On je smatrao da bi Sveti gral nacistima mogao doneti premoć u ratu za koji su se spremali. Osim toga, on bi kao novi vlasnik Grala, verovao je, dobio nadljudske sposobnosti i magične supermoći.

Ran, ne samo da je pristao da nađe Sveti gral, već se i učlanio u SS, iako nije podržavao nacističku politiku.

– Čovek mora da jede. Šta je trebalo da uradim, da odbijem Himlera?! – objasnio je Rahn nekoliko nedelja kasnije prijatelju koji ga je sreo u crnoj uniformi SS-a.

Osim velike plate, Himler mu je ponudio neograničena sredstva za ekspediciju koja će pronaći Gral.

Kada je završena prva faza potrage, Ran je zaista napisao nastavak svog prvog dela. Knjigu je nazvao “Luciferov sud: Putovanje jeretika u potragu za Donosiocima Svetla”. Himmleru se delo toliko svidelo da je naredio štampanje knjige s najfinijim kožnim koricama. Pet hiljada primeraka podeljeno je među Hitlerovom elitom.

Kada je pročitao sopstvenu knjigu, Ran je primetio nekoliko anti-semitističkih opaski koje je ubacio neko drugi. U tom je trenutku shvatio da je upao u zamku. Iako mu je Himler dao ogromnu podršku, on je očekivao i rezultate.

Godine su prolazile, a rezultati nisu stizali i Himler je postao nestrpljiv. Ranu nije pomoglo ni to što je bio homoseksualac i što je izražavao anti-nacističke osećaje i stavove. Nakon što je 1937. godine uhvaćen u pijanom stanju usred homoseksualnog akta, Himler ga je kaznio s tri meseca rada u logoru Dahau.

Nakon toga je hrabro Himleru uručio ostavku. Himler ju je prihvatio, a ono što se dogodilo nakon toga ostaje tajna. SS mu je navodno pretio razotkrivanjem homoseksualnosti i ponudio mu da počini samoubistvo. U martu 1939. Ran je pronađen smrznut u planinama Tirola. Bile su mu 34 godine. Službeni uzrok smrti naveden je kao samoubistvo. Šta se zaista dogodilo najvjerovatnije nikada neće biti otkriveno.

Neki istoričari smatraju da Ran zapravo nikada nije umro i da je iscenirao sopstvenu smrt kako bi pobegao od nacističke kandže. Bez obzira ne sve, bio je to kraj nacističke potrage za Svetim gralom.