GNEVAN NA SVOJ NAROD: Šta je obrazovanog i bogatog mladića navelo na jeziva zverstva?

Za četiri godine ubijena je gotovo četvrtina stanovništva, a tek vojna intervencija iz susedstva zaustavila je nastavak istrebljenja.

Pol Pot
Printscreen

Manje od četiri godine vladao je svojom otadžbinom, ali je između aprila 1975. godine i jula 1979. Pol Pot je ubio petinu, a neki kažu i četvrtinu svih Kambodžanaca. Govorio im je da donosi bolji život, ali bio je to jedan od najvećih horora 20. stoleća u kojem smo svedočili nacističkom holokaustu, nuklearnim bombama i strahotama oba svetska rata.

Iako je krajnje nezahvalno upoređivati brojke umrlih pod vladavinom nekog režima zato što suve brojke ne govore ništa o strahotama ubijenih, bitno je kontekstualizovati Pola Pota i strahovladu njegovih Crvenih Kmera.

Nacisti su ubili oko 6 miliona Jevreja, staljinističke čistke koštale su glave oko 20 miliona ljudi, a maoistički “Veliki skok napred” ubio je više od 20 miliona. Broj kambodžanskih žrtava može se činiti puno manje bitnim zato što se procenjuje da je “tek” 2 miliona ljudi ubijeno za te  četiri godine. Međutim, Kambodža je u to vreme imala nešto više od 7 miliona stanovnika. 

Autor popularne knjige o Kini u doba Mao Ce Tunga, Filip Šort, proveo je četiri godine u Kambodži kako bi mogao napisati istoriju polja smrti za vreme strahovlade Pol Pota.

Razgovarao je sa preživelima, ali i počiniocima. Možda i najvažniji deo istorije tog razdoblja su iskreni komentari zapadnjaka koji su preživeli Crvene Kmere. Deo toga je i dnevnik Lorens Pik, mlade Francuskinje koja je otišla u Kambodžu uverena da može pomoći dobrim ljudima.

Jeziv opis Salota Sara, kasnije poznatog pod nadimkom Pol Pot, opisuje kako je iz relativno dobrostojeće porodice izrastao jedan od najvećih zločinačkih umova prošlog veka. Dobio je stipendiju za studije u Parizu gde se zaljubio u marksističko-lenjinističku ideologiju. Iz Francuske se vratio u domovinu kako bi se borio u gerilskom ratu i kako bi svojim zemljacima doneo komunističke ideale. Smireno i metodološki, penjao se do vrha partijske hijerarhije, piše časopis Ekonomist.

U aprilu 1975. godine Pol Pot i saborci samouvereno su ušli u Pnom Pen. Tada priča dobija orvelovski zaokret. Pol Pot je naredio potpunu evakuaciju svih gradova. Naredba nije uključivala samo bogataše već su čak i ratne izbeglice morale otići natrag na selo. Svi Kambodžanci su tako preko noći postali poljoprivrednici. Plate nisu postojale, a hranu su delile narodne kuhinje. Zabranjene su čak i lične zamenice u jednini. Svaki Kambodžanac i Kambodžanka za sebe su govorili samo “mi”. Kada bi neka regija imala problema sa nestašicom hrane, nije bilo nikakve pomoći iz drugih delova zemlje. Gladni bi jednostavno morali tražiti hranu u divljini.

Partijski zatvori

kmeri
print screen/you tube/Ryan Culloty

Naravno, takav projekat je propao. Gotovo milion ljudi, umrlo je od gladi i tada su počeli prtesti. Čak i neki partijski službenici, borili su se protiv ovakvih reformi. Vodjstvo partije odreklo se tih “mikroba”, kako su ih prezirno nazivali. Demonstranti su završavali u raznim zatvorima, a među njima je najgori bio zloglasni S-21 ili Tuol Sleng.

Jedini zadatak tamo je bio izvući priznanje iz zatvorenika, a metode nisu birali. Mnoštvo priznanja bilo je potpuno izmišljeno. Redovno bi pisali desetine stranica o svojoj obuci za agenta CIA, KGB-a ili čak vijetnamskih tajnih službi. Nakon toga su ubijani, a zabeleženo je samo 7 preživelih zatočenika Tuol Slenga.

U Tuol Slengu i sličnim zatvorima ubijeno je više od 100.000 zatočenika. Ljudi  Pola Pota su govorili da je potrebno sprečiti mirnu evoluciju koja bi mogla uništiti revoluciju. Zašto bi Pol Pot postao veći krvnik od Hitlera ili Staljina? Šort ima nekoliko objašnjenja.

Pol Pot i brojni drugi Kambodžanci su hteli vratiti izgubljeni nacionalni ponos iz vremena carstva Angkor, ali postavlja se pitanje zašto tad ako je Angkor uništen vekovima ranije.

Drugo objašnjenje je da budizam, kao religija koja veruje u reinkarnaciju pojedinca, bio jedan od glavnih uzroka kmerskog pristupa vladanju. Oba ta odgovora ostavljaju puno prostora za raspravu i vrlo verojatno nisu adekvatno objašnjenje zverstava počinjenih u ime jednakosti.

Možda je Pol Pot bio dovoljno psihotičan da naredi takva zverstva, možda je bio uveren da samo nekoliko odabranih zna šta je najbolje za čitavu državu, ali verovatno nikad nećemo znati što je nagnalo mladića iz dobrostojeće porodice na neopisiva zverstva.