NAJVEĆI SOVJETSKI IZDAJNIK: Zvao se Adolf, Amerikanci su mu obećali MILIONE, a on im je DONEO MILIJARDE

Špijun koji je radio pod šifrom Sfera postao je poznat kao najplaćeniji sovjetski građanin.

Wikipedia

Jedne obične hladne januarske večeri 1977. neprimetni pedesetogodišnjak prišao je nepoznatom čoveku na benzinskoj pumpi nedaleko od američke ambasade u Moskvi. Taj drugi čovek bio je šef odeljenja CIA, a susret nije bio nikakva slučajnost.

Glavni razlog najvećeg curenja informacija o novim razradama sovjetske vojne avijacije bio je čovek po imenu Adolf Tolkačov. On je u periodu od 1979. do 1985. preneo Amerikancima toliko korisnih informacija da je omogućio američkim vojnim inženjerima da se optimizuju u borbi protiv najsavremenijih aviona iz arsenala Sadama Huseina, ili dao prednost Izraelu nad Palestinom, čiji su avioni takođe bili čista sovjetska tehnologija. I sve to za mesečnu platu veću od plate američkog predsednika. Istina, Tolkačov nije doživeo da taj novac troši.

Ženski Džejms Bond: Špijunka koja je SEKSOM PROMENILA TOK DRUGOG SVETSKOG RATA

Špijun koji je radio pod šifrom Sfera postao je poznat kao najplaćeniji sovjetski građanin. A još važnije je bilo to koliko su zahvaljujući njemu uštedele Sjedinjene Američke Države na tehnološkim inovacijama. Ministarstvo odbrane SAD je priznalo da je koristi od Sfere imalo i početkom 90-ih godina. Američki laserski i radiolokacioni sistemi su brzo napredovali zahvaljujući jednom ruskom izdajniku.

Tolkačov, neprimatni melanholični čovek radio je na tehnologijama radiolokacije i laserskog navođenja za vojnu avijaciju u Naučno-istraživačkom institutu „Fazotron“ u Moskvi. Imao je šta da zameri politici SSSR, i pristup tajnim tehnologijama, a to je veoma loša kombinacija!

Motivi

U aprilu 1979. godine kada se prvi put obratio CIA, Tolkačov je izložio svoje motive, sve ono o čemu je razmišljao prethodnih 5-6 godina.

„…Mogu samo da kažem da su veliku ulogu u tome odigrali Solženjicin i Saharov, iako ih lično ne poznajem.[…] Nešto iznutra je počelo da me grize, nešto sam morao da učinim.[…] Izabrao sam put koji mi ne daje da se vratim nazad i ne nameravam da skrenem s tog puta. Što se tiče novčane nagrade, ne bih uspostavljao kontakt ni za kakve pare, na primer, sa kineskom ambasadom. A što se tiče Amerike? Možda me je ona začarala i ja je, lud čovek, volim? Nisam video vašu zemlju svojim očima. Nemam dovoljno fantazije i romantizma. Ali na osnovu nekih činjenica stekao sam utisak da bih živeo u Americi. To je jedan od glavnih razloga zašto sam vam predložio svoju saradnju. Nagrada za mene nije samo novac. To je nešto više: značaj i važnost mog rada…“, objasnio je Tolkačov.

Špijun koga su svi voleli: Čovek kome su verovali i Hitler i Čerčil bio je SRPSKI DŽEJMS BOND

Kako uspostaviti kontakt s neprijateljem?

Tolkačov je živeo sa ženom i sinom u relativno velikom za 70-te godine stanu sa dve spavaće sobe na devetom spratu u zgradi na Kudrinskom trgu, 400 metara od američke ambasade u Moskvi.

Nekoliko nedelja pre prvog susreta sa glavnim čovekom CIA u Moskvi 1977. izvodio je večernje šetnje po komšiluku, razgledajući automobile sa diplomatskim registracijama, piše Russia Beyond.

Kada je prišao šefu CIA samo ga je pitao da li je Amerikanac, a zatim ostavio koverat ispod brisača. U pismu kratko stoji da je zainteresovan za razgovor u strogoj tajnosti sa nadležnim ljudima.

Amerikanci su mu poverovali tek nakon dve godine sličnih poruka.

Kakve je instrumente koristila CIA

Američke „igračke“ su bile dobre. Zaista dobre! Čak se i u članku lista „Pravda“ o hapšenju Tolkačova mogu pročitati pohvale od strane KGB-a mnogobrojnih malih kamera koje je špijun koristio.

U aprilu 1980. Vašington je nova uspešna testiranja vojne avijacije ocenio kao „unikalni“ rad obaveštajnih službi. To se dogodilo kada su im u ruke dospele informacije o modifikaciji drugog sovjetskog lovca i mnoge fotografisane stranice dokumenata koji opisuju nekoliko novih modela raketnih sistema vazdušnog baziranja.

RUSKI DŽEJMS BOND: Bio je ŠEF SVIH SOVJETSKIH ŠPIJUNA i noćna mora Amerikanaca tokom Hladnog rata

CIA je radila sa nekoliko kamera i dorađivala ih prema potrebama Tolkačova. Novu opremu su često skrivali u uličnim telefonskim govornicam ili čak u prljavoj bačenoj rukavici.

Mikrokamere su bile genijalne, ali 1980. godine Tolkačov je tražio i otrovnu pilulu.

„Stvari koje mogu da krijem od svoje porodice, ne mogu da sakrijem od KGB-a“, rekao je.

Spuštanje zavese

1983. godine „Fazotron“ je uveo nova pravila bezbednosti, u institutu je povedena unutrašnja istraga. Tolkačov je bio prvi koji je pomislio da KGB nešto zna. Sfera je nosio sa sobom otrovnu kapsulu, s vremena na vreme otkazivao sastanke s Amerikancima i menjao pravila igre.

Nesreća se dogodila u junu 1985. Kako su agenti KGB-a sve saznali i danas je teško reći. CIA je slutila da Tolkačov nešto zna i da pokušava da ih upozori. Mesecima pre zlokobnog junskog susreta otvorio je „pogrešan“ prozor u kuhinji i dao znak nadolazeće nesreće.

Ruski izvori tvrde da su Sovjeti duže vreme pre hapšenja Tolkačova kljukali američku obaveštajnu službu lažnim informacijama. 1986. godine sovjetska štampa je potvrdila da je nad Tolkačovim izvršena smrtna kazna.

2015. godine CIA je obelodanila preko 900 stranica sa detaljnim opisima operacije „Sfera“, a pisac Dejvid E. Hofman ih pretvorio u knjigu „Špijun za milijardu dolara“ i dobio Pulicerovu nagradu.

Jedina dobra stvar koja se može izvući iz ove priče je ta da nije stradao Tolkačovljev sin, koji je danas ugledni moskovski arhitekta. A Adolfova supruga je nešto kasnije pokušala da se poveže sa Amerikancima u vezi isplate svih onih obećanih miliona dolara, honorara koji je njen suprug zaradio po ceni života.

Odgovor nije dobila…