NEĆE SE VIŠE “GAZITI TIHIM HODOM”: Plava grobnica postaje turistička plaža?

Na ostrvu Vido tokom Prvog svetskog rata bila je bolnica u kojoj su se lečili srpski vojnici nakon Albanske golgote. Mnogi nisu preživeli i na njih 2.764 podseća Mauzolej koji je tu podignut. Međutim, na ostrvu Vido odnedavno je i plaža.

Pixabay

Dešavalo se i ranijih godina da na mestu hodočašća budu postavljeni turistički rekviziti, ali isto tako oni vrlo brzo budu i uklonjeni. Ko je ove godine postavio ležaljke, kada će biti uklonjene i konačno – kako očuvati tišinu mora u kojem su “zastajale i galije carske”, a stranim turistima objasniti šta su Krf i Vido u srpskoj istoriji?

Malo ostrvo u Jonskom moru više od veka ima specifičnu težinu u istoriji Srbije. Istovremeno – to je jedno od mesta koje važi za tačku susreta Srba i Grka. Zato je vest da su se na Vidu pojavile ležaljke za sunčanje otvorila pitanje: postaje li Plava grobnica – plaža?

To su pitanje vlastima Krfa, u čijoj je administrativnoj nadležnosti Vido, postavili i predsednik Udruženja grčko-srpskog prijateljstva Željko Popović i kustos Srpske kuće na Krfu Ljubomir Saramandić.

Nadamo se da će biti vrlo brzo uklonjene“, kaže Popović koji podseća da je prošle godine, kada su takođe postavljene ležaljke, formirano Društvo za zaštitu Vida.

U dogovoru sa tadašnjim gradonačelnikom, ležaljke su uklonjene vrlo brzo, ali nažalost, sada je taj restoran te iste ležaljke poklonio opštini i zamenik gradonačelnika ih je samoinicijativno postavio.

Na događaje od prošle godine upućuje nas i kustos Srpske kuće na Krfu. Kaže da su se od prošlog leta održala dva susreta srpskih i grčkih zvaničnika – jedan u septembru prošle godine prilikom komemorativnog skupa na Vidu, a drugi u februaru ove godine u Beogradu.

Saramandić, koji je prisustvovao tim skupovima, kaže da je tad predstavljen i plan srpske strane kako da se uredi memorijal na ostrvu Vido.

Svakog septembra na državnoj ceremoniji oda se pošta svima koji su stradali tokom povlačenja preko Albanije ili onima koji su ostali na Vidu zauvek. Naši sagovornici, bez želje da ulaze u sastav lokalne vlasti i procenu zašto je neko odlučio sada da te ležaljke postavi, nadaju se da će pre naredne komemoracije, koja treba da se održi sledećeg meseca, ležaljke biti uklonjene.

Sa sličnom molbom vlastima Krfa obratio se i ministar Zoran Đorđević, u čijoj su nadležnosti spomenici iz ratova. Pozvao je Grke, posebno Krfljane, da se o Vidu brinu isto kao što su i tokom prethodnih nešto više od stotinu godina.

Na tu istu prošlost pozivaju se i Srbi na Krfu, koji kažu da se Grci većinski na odgovarajući način i s poštovanjem odnose prema srpskim spomenicima.

Saramandić primećuje da nijedan od spomenika nije oštećen niti oskrnavljen i da su od svih spomenika iz Prvog svetskog rata oni u Grčkoj najbolje očuvani, dok Popović smatra da bi sve to trebalo rešiti nekim međudržavnim dogovorom.

Kako problem trajno rešiti i izbeći ponavljanje istih pitanja gotovo svakog leta?

Kustos Srpske kuće smatra da bi trebalo staviti više obeležja na više jezika, a možda i obaveštenja neka modernija, u duhu vremena i u skladu sa napretkom tehnologije, kako bi svima koji dolaze na Vido bilo jasno šta se tu događalo tokom Velikog rata.

Posetioci koji prethodno nisu upoznati sa tim tako bi svesni da to nije prostor turizma i da smo svi mi hodočasnici“, kaže Saramandić.

Da bi neka nova tabla sa obaveštenjem bila korisna smatra i predsednik Udruženja grčko-srpskog prijateljstva, jer, kako kaže, “turisti su tu došli na more i ne znaju mnogo o tome”, ali podseća i da Grci, stanovnici Vida i Krfa, sve to vrlo dobro znaju i poštuju.

Vido je mesto na kom se sastaju život i smrt, more i nebo i prošlost i budućnost i gde i mi i naša braća Grci učimo iz prošlosti za budućnost“, navodi Popović.

Sada treba pronaći način da se strani turisti ispravno i blagovremeno informišu i da se ležaljke za sunčanje na ovom mestu više ne postavljaju. Kažemo – više ne postavljaju, jer naši sagovornici veruju da je pitanje dana kada će ove koje su postavljene iznenada i krajnje neprikladno biti uklonjene, kako bi, rečima pesnika, iznad ovih modrih dubina mogla da zavlada beskrajna tišina.