VLADAVINA OBELEŽENA KRVLJU: Na krunisanju poslednjeg ruskog cara dogodila se NEVEROVATNA TRAGEDIJA!

NII
youtube/ screesnshot

Krunisanje cara Nikolaja II održano je u Moskvi 26. maja 1896. godine. Četiri dana kasnije, tradicionalni javni Festival trebalo je da bude održan na proplanku 8 kilometara severno od grada. Na poziv novog cara, svaki Rus bio je dobrodošao. Novi Car Nikolaj II bio je apsolutni vladar šestine planete Zemlje i više od 120 miliona ljudi. Za veliko slavlje obezbeđena je besplatna hrana, pivo i pokloni. U jednom trenutku stvari su se otele kontroli i došlo je do stampeda koji je odneo mnoge nedužne živote.

 

Nikolaj II Aleksandrovič bio je poslednji imperator sveruski, kralj Poljske i veliki knez Finske. Vladavinu je okončao abdikacijom tokom Februarske revolucije.

Bio je sin i naslednik Aleksandra III i Marije Fjodorovne, danske princeze Dagmar pre udaje. Supruga mu je bila Aleksandra Fjodorovna sa kojom je imao petoro dece, četiri kćeri i jednog sina.

 
Period njegove vladavine obeležen je ekonomskim razvojem Rusije i istovremeno porastom socijalno-političkih protivrečnosti i revolucionarnih pokreta koji su doveli do Ruske revolucije (1905) i Oktobarske revolucije(1917). U spoljnoj politici vodio je politiku ekspanzije na Daleki istok gde je vodio rat sa Japanom. U Prvom svetskom ratu priključio se bloku Sila antante.

 
Odrekao se prestola u jeku Februarske revolucije (1917) i od tada se nalazio pod kućnim pritvorom zajedno sa porodicom u Carskoselskom dvorcu. U leto iste godine, odlukom Privremene vlade, sa porodicom je upućen u Tobolsk. U proleće 1918. godine boljševici su ga prebacili u Jekaterinburg gdje su ga i streljali 17. jula 1918, zajedno sa porodicom i četvoro slugu.

Njegovo krunisanje ostalo je u senci stravičnog događaja koji se desio svega nekoliko dana kasnije. Na ceromoniji proslave povodom njegovog krunisanja došlo je do stampeda koji je odneo 1.300 života.

Hodinsko polje odabrano je za ovaj događaj, zato što je jedina lokacija u blizini carske palate koja je mogla da prima toliko veliki broj ljudi. Hodinsko polje nije bilo namenjeno tako velikim proslavama i sajmovima jer je ova lokacija bila trenažni poligon za trupe Moskovskog garnizona.

Sam teren bio je ispresecan plitkim rovovima i mnoštvom rupa koje su nastale kao posledica kretanja teške artiljerije.

Zbog nepristupačnosti terena, morali su da se izgrade čitavi sistemi mostova koji su premošćavali jame.

 

Takođe bilo je potrebno izgraditi i čitavu infrastrukturu uključujući klupe, stolove, štandove i bine.

Ulaz na Hodinsko polje bio je obezbeđen trošnim drvenim ogradama koje nisu mogle da zadrže veliki broj ljudi.

To i ne bi bio problem da čitav događaj nije bio propraćen masovnom histerijom koja je vladala među narodom. Ljudi su se doslovno bili u groznici neizvesnosti očekujući veliki dan, a stotine ljudi su noć pre parade počeli da pristižu kako bi prvi ušli kada se kapije Hodinskog polja otvore i vojska počne da pušta znatiželjni narod.

U jednom trenutku proširile su se glasine o nestašici hrane i pića tako da je uplašeni narod pokušao da probije barikadu kako bi razgrabio posluženje i poklone.

Pored besplatnih kobasica, kolača i piva narod je dobijao memorijabiliju u vidu emajlirane šolje na kojoj je pisalo “U spomen na sveto krunisanje“. 

Bilo kako bilo, pred zoru narod je probio barikade i krenuo je apokaliptični stampedo.

Patrola od stotinu naoružanih Kozaka-specijalaca bila je nemoćna u poređenju sa pola miliona razularenih ljudi.

 

Ubrzo je Hodinsko polje postalo nalik bojnom polju. Ljudi su padali u sveopštem metežu a novi koji su nadirali gazili bi nesrećne ljude koji bi se saplitali o one koji su pali.

U celom tom metežu tj. krvoproliću poginulo je oko 1.300 ljudi dok je više hiljada ljudi teško ranjeno.

Car je čuo za katastrofu tek oko 10 sati pre podne i bio je spreman da otkaže planirani događaj. Pored parade na Hodinskom polju Nikolaj II je planirao da otkaže svečani bal u ambasadi Francuske. Savetnici su ga posavetovali da otkazivanje ceremonije nije najpametnija ideja posebno zbog potencijalnog nezadovoljstva naroda koji je pristigao u neverovatno velikom broju.

Sa druge strane otkazivanje bala u francuskoj ambasadi predstavljalo bi diplomatski skandal jer je Francuska u to doba bila jedini saveznik rusije, osim toga iz francuske su specijalno za tu priliku stigli vredni pokloni uključujući i veliki tovar srebra iz Versaja kao i 100.000 ruža sa juga Francuske.

Tako da je dan pored ovog nemilog događaja ipak krenuo po planu. Tela preminulih u stravičnom stampedu sklonjena su sa Hodinskog polja, novi car je prisustvovao paradi a bal je po rečima tadašnjeg francuskog ambasadora otvoren impresivnom igrom najboljih plesača tog vremena.

 

Pored ovog pompeznog događaja car i carica bili su duboko pogođeni smrću velikog broja ljudi. Posetili su ranjenike u bolnicama. Platitali su pogreb nesrećnika koji nisu preživeli stampedo. Svaka porodica preminulog, dobila je finansijsku pomoć. Ipak nikakav čin ljubaznosti i dobročinstva nije mogao izbrisati strašan događaj iz ruske nacionalne svesti. Mnogi su smatrali da je masakr na Hodinskom polju  bio znak da vladavina cara Nikolaja II neće biti srećna. Car je zaradio nadimak “Krvavi Nikolaj” što će i obeležiti njegovu vladavinu.

Krvavi događaj je toliko uticao na caricu da je nedugo zatim doživela spontani pobačaj.

Dečak kog je izgubila bio bi njeno drugo dete posle Olge i samim tim pretendent na carski presto, piše lisawallerrogers.

Mnogi istoričari smatraju da je ovim pokoljem na Hodinskom polju otpočela teška i nesrećna vladavina cara Nikolaja II koja će se i završiti kako je i počela – u krvi.