Običnom računaru bi trebalo 2.000 godina za ovo, ali naučnici imaju superkompjuter (VIDEO)

Da li ste se ikada pitali kako su od nedefinisanog oblaka gasa i čestica nastale predivne zvezde, magičke galaksije i beskrajni svemir? Zahvaljujući nedavno napravljenoj simulaciji moći ćete da odgovorite na ovo.

Opisana kao jedan od najsloženijih kompjuterskih modela ikad stvorenih, ova simulacija napravljena je zahvaljujući složenim proračunima „superkompjutera”, koji su trajali čak šest meseci. Prosečnom računaru bi u proseku trebalo čak 2.000 godina za takvu analizu.

Simulacija se oslanja na zakone fizike i teorije o nastanku galaksija i evoluciji zvezda a prikazuje svemir od perioda 12 miliona godina posle Velikog praska, do danas.

Trebalo bi da pomogne naučnicima da testiraju kako njihove hipoteze o svemiru funkcionišu u praksi.

Detalji o ovoj simulaciji objavljeni su u žurnalu Nature.

– Mi astrofizičari nemamo laboratoriju u kojoj bismo mogli da testiramo naše teorije – kaže Mark Fogelsberger sa Tehnološkog instituta u Masačusetsu koji je učestvovao u izradi simulacije.

– Jedini način da ih testiramo je da poredimo naše modele sa observacijama svemira – objašnjava on.

Kompjuterski model simulira ponašanje tamne materije, nevidljivog „materijala” koji je nastao u ranom periodu svemira, kao i tamne energije, misteriozne sile koja utiče na širenje kosmosa.

Kako svemir evoluira, prve galaksije se formiraju od sunaca i masivnih crnih rupa u središtima.

Gas ispunjava prostor između galaksija, a na početku jedini elementi su vodonik i helijum. Teži elementi, poput ugljenika i kiseonika nastaju u zvezdama, pre nego što ih eksplozija oslobodi u svemir.

Simulacijom je obuhvaćen prostor svemira od 350 miliona svetlosnih godina. Jedna svetlosna godina, razdaljina koju svetlost pređe za jednu godinu, je oko 10 biliona kilometara.

Naučnici su proverili simulaciju poredeći je sa slikama dobijenim zahvaljujući Hubble svemirskom teleskopu i otkrili izuzetna poklapanja.

Međutim, određene razlike između rezultata observacija i simulacije trebalo bi da ukažu naučnicima gde greše u svojim teorijama.