Odlazeći u smrt logorašica je napisala PISMO IZ AUŠVICA! Njenom sinu trebalo je 20 godina da ga PROČITA (FOTO)

Frenk Grunval (87) je preživeo Holokaust dok su njegovi roditelji Vilma i Kurt i brat Džon završili u Aušvicu, decembra 1943. godine.

Wikipedia/Kolaž

Frenk je imao samo 12 godina kada su nacisti uhapsili njegovog brata Džona (16). Njihova majka je znala da ga vode u gasnu komoru i nije želela da dozvoli da ga odvedu samog, pa je odlučila da pođe s njim.

Samo nekoliko trenutaka pred smrt napisala je pismo svojoj porodici i dala ga čuvaru u nadi da će ga on proslediti na pravu adresu. Na sreću, on je to i učinio.

Mnogo godina nakon smrti roditelja Frenk je odlučio da pročita majčino pismo, koje je poklonio Muzeju Holokausta u SAD.

– Moja majka je uvek dobro procenjivala ljude. U tome je uspela i kada je odabrala čuvara u logoru koji nam je kasnije prosledio pismo – rekao je Frenk, prenosi britanski “Metro”.

SEĆANJA LOGORAŠA NA POSLEDNJE DANE AUŠVICA: “Ni glad, ni rad ni smrt nisu bili ONO NAJGORE”

Aušvic
Wikipedia

Nekoliko meseci kasnije, Aušvic je oslobođen i Frenk se ponovo našao sa svojim ocem.

– Rekao mi je da ima pismo od moje majke, koje je napisala malo pre nego što je ubijena. Kako mi je tada rekao, bilo je to oproštajno pismo u kojem mi je majka poželela da ostatak života provedem najbolje što mogu. Tada sam imao samo 12 godina i nisam mogao da ga pročitam. Bolela me je sama pomisao na to – objasnio je Frenk.

Njegov otac je preminuo 1967. godine, kada je Frenk odlučio da pročita pismo na kojem je stajao datum – 11. jul 1944. godina. U prvom delu pisma obraćala se Frenkovom ocu Kurtu.

ISPOVEST SRBINA KOJI JE PREŽIVEO AUŠVIC: “Zaklao sam zubima Nemca da pobegnem iz logora” (FOTO)

“Tebi, mom jedinom, u izolaciji smo, čekamo tamu. Razmišljali smo o tome da se krijemo, ali smo odlučili da to ne učinimo, budući da je sve beznadežno. Kamioni su već stigli i samo čekamo neizbežno. Potpuno sam mirna. Uradili smo šta smo mogli.

Ostajte zdravi, a zapamtite moje reči, vreme će izlečiti sve. Vodi računa o mom malom zlatnom dečaku, i nemoj previše da ga razmaziš. Želim vam da proživite divne živote.

Do večnosti, Vilma”

Frenk je pismo predao muzeju u kojem su mu rekli da je to jedino svedočanstvo o mentalnom zdravlju zatvorenika iz tog perioda.

– Sećam se da sam pričao supruzi da se bojim da će moja majka biti zaboravljena. Međutim, sada kada se pismo našlo na izložbi u muzeju, znam da neće – zaključio je Frenk.