OSTACI DREVNIH CIVILIZACIJA U TURSKOJ: Arheološki lokaliteti koji skrivaju istorijske tajne

Sa svojim šarmantni primorskim gradovima, grandioznim Istanbulom, Kapadokijom, Pamukaleom, Turska je zemlja koju mnogi svetski putnici svrstavaju na svoju listu obaveznih destinacija. Sve pomenute lokacije su svetski poznate, ali ovaevroazijska zemlja nudi mnogo više od toga, a posebno je interesantna ljubiteljima istorije i arheologije.

Pixabay.com

Na obalama jugozapadne Turske, u Antaliji, nalaze se divna mesta, nacionalni parkovi Koprulu, Temesos i Olimpos; ostaci antičkih gradova (Kumluka, Ačigiz, Finike, Kemer); predivni vodopadi, ski odmarališta, reke. Skrivene pod vodom obližnjeg malenog ostrva Kekova smeštene su ruševine nekad velikog grada Simena.

Ostaci likijske civilizacijeiz 5. i 4. veka p. n. e. pod zaštitom su brojnih svetskih organizacija.Pre Osmanlija, Vizantijaca i Rimljana, ovaj zabačeni kutak Turske bio je dom prve demokratske federacije na svetu. Likijci su bili miroljubiv narod, živeli su u ogranizovanom sistemu federacija gradova-država.Oblast je obuhvatala današnje regije Antaliju i Muglu.

Ostaci nekad velikog grada na ostrvu Kekova

Kekova ostrvo je možda najpoznatije po veoma interesantnoj lokaciji, jer je glavna atrakcija ovog mesta upravo ono što je ostalo od potonulog drevnog grada. Delovi građevina i hramova turističkog drevnog mesta Simenai danas štrče iz mora; ova velelepna zdanja uništena su u zemljotresima u drugom veku.

Ronioci ne smeju da istražuju ovu lokaciju, a u pripremi je usvajanje novog predloga da se ovo morsko područje proglasi zaštićenim od strane UNESCO-a. Iako turisti danas smeju čamcem ili kajakom da obilaze područje, ipak, detaljno istraživanje pod vodom zabranjeno je od 1986. godine kao mera zaštite nacionalne baštine, veoma strogim turskim zakonima. Od 1990. godine celo ostrvo Kekova jezaštićeno zakonom i trenutno je na tentativnoj listi UNESC-a.

Sa obale se jasno mogu videti ruševine na samo nekoliko metara ispod bistrih voda Mediterana. Veliki deo arheološkog nalazišta uklonjen je tokom godina; ostali su tek manji delovi nekih javnih zgrada, luke, brodogradilišta. Posebno su neobične kamene stepenice izvan vode, pa scenografija u vodi deluje intrigantno. UNESCO opisuje Simenu kao “retko prirodno bogatstvo, a ostrvo Kekova je “izvanredan primer kulturnog kontinuiteta”.

Na obali se nalaze i neke veoma stare likijskegrobnice, nadgrobni spomenici s karakterističnim lučnim “krovovima”spomenika i ostaci rane antičke crkve. Ostrvo Kekova je danas retko naseljeno, ali se ponekad među kamenjarima mogu videti kozice i čobani koji ih čuvaju i beru divlji timijan („kekik“) po kome je ostrvo dobilo ime.

Plivanje, ronjenje i skuter zabranjeni su u blizini potopljenog grada; dozvoljeno je da se iznajmljenim čamcima prođe laganim tempom. Pre nego krenete na daleki put nije loše znati da u obližnjim mestimaUcagiz, Kašu ili Kalkanu možete iznajmiti turistički brodić ili se u agencijama raspitajte za krstarenja i istraživanje likijske obale.

Buyukada, veliko ostrvo

Vekovima je ovo ostrvo bilo sklonište usamljenim monasima, zaljubljenicima u daleka ostrva, lutalicama i piscima. Sa druge strane istanbulske obale, iz Mramornog mora uzdiže se mirni arhipelag sa pregršt čuda: tu su ekstravagantni primerci osmanske arhitekture, tihi grčki samostani i ostaci kamenog dvorca u koji je davne 1929. bio proteran Leon Trocki. Marksistički revolucionar živeo je na Büyükadi četiri godine, skrivajući se ovde zbog svog revolucionarnog delovanja. Taj dvorac stoji i dalje.Vizantijski car Justinijan II sagradio je ovde 569. god. dvorac i samostan.

Danas je ovo ostrvo (drugi naziv „Prinčevska ostrva“) obavezna odredinca za turiste koji posete Istanbul, raskošno letovalištesa tradicijom raznih kultura; tu su prisutni uticaji jermenskih, jevrejskih, grčkih kulturnih obrazaca. To se vidi na svakom koraku i na skoro svakom zdanju. Predivno je otići tamo u svako doba godine baš zbog okruženja: cvetne staze, parkovi, smokve stare nekoliko vekova– to su samo su neki od razloga da ovde provedete odmor.

Na vrhu Yucetepe (najviši vrh Büyükade do kog se dolazi strmom pešačkom stazom) možete obići malu crkvu Aya Yorgi i uživati u predivnom pogleda u svakom smeru. Istanbul se vidi u daljini, a dole na padinama, bujno zelenilo nagoveštava vekove istorije.

Veliki kameni zid iz vremena Teodosija II

Ogroman kameni zid u Istanbulusagrađen je za vreme cara Teodosija II, u 5. veku. On je trebalo da zaštiti Konstantinopolj od Huna i Atile. Konstantin Veliki je 324. godine osnovao ovaj grad na mestu starog grada Bizanta (glavnog grada Istočnog Rimskog Carstva). Staro carstvo je postalo veoma krhko i nestabilno i carevi su na sve načine pokušavali da zaštitite grad od invazija sa zapada i severa, te je gradnja ovog zida počela 404. godine.

Zid je sagrađen za devet godina, dugačak je 5 km, a protezao se od Zlatnog roga do Mramornog mora. Ova utvrda je ojačana s 96 kula, od kojih svaka doseže oko 60 stopa, dok je unutrašnji zid debeo oko 15 stopa. Danas treba hrabrosti da se popnete obodom; šetanje zidom popularna je aktivnostturista koji vole ektremne sportove i situacije. Ipak, najviše ljudi se penje zbog panoramskog pogleda na Istanbu koji puca sa vrha zida.

Naravno, tokom vekova zidovi su pretrpeli značajna oštećenja(ne samo zbog ratova već i zbog zemljotresa, kiše, vetra). Ipak, imajmo na umu da su ovi srednjevekovni zidovi bili su itekako važna zaštita prestonice Vizantijskog carstva punih hiljadu godina.Gradske zidine posebno su zanimljive relikvije vizantijske ere.

Zevsova pećina

Ima dosta neobičnih pećina u delu Egejskog mora koje su rado posećene i nalaze se u ponudama turističkih agencija koje rade Tursku. Zevsova pećina nalazi se u blizini obalnog grada Guzelčalmi (Güzelçamlı) u zapadnoj Turskoj, na periferiji Nacionalnog parka poluostrva Dilek-Büyük Menderes. Ovo skriveno mestašce morate posetiti ako volite neobične pećine i miran odmor. Ako bismo ukratko opisali, područje oko pećine izgleda ovako: na ulazu u pećinu su stara stabla maslina i raznog divljeg cveća; jedan puteljak vodi niz kamenjar i stazu dugu 50ak metarado ovog ledenog bazena.

Bazen je malo jezero u senci pećine nastao od slivanja okolnih planinskih potoka i morske vode, ponornice. Po legendi, Zevs se sklonio u pećinu u begu od ljutitog brataPosejdona, vladara mora i oluje. Druga verzija priče kaže da se Zevs ovde skrivao od supruge Here (da bi plivao sa devojkama).

Kažu da sreća prati onog ko veže kanapčić ili tkaninu oko masline ispred pećine. Istoimena pećina se nalazi i na Kritu i ima svoju verziju legende. Kupanje u Zevsovoj pećini je nezaboravna avantura!

Jeste malo mračno, ali kristalno plava voda ispod stene, koja se presijava i svetluca daje magičnu atmosferu. Na nekim forumima turisti su pisali komentarda je ovom mestu ime veličanstvenije od njenog stvarnogizgleda, ali je u stvari idealna ako želite mir sa društvom i decom. Na vama je da je posetite.