Posetili ste je bezbroj puta, ali da li znate ZAŠTO se KALENIĆ PIJACA zove baš tako?

Kalenić
Beoinfo

Ove godine koja nam je na izmaku navršava se tačno 9 decenija od kada je Kalenić pijaca postala šareno "carstvo" Beograđana za kupovinu svega i svačega i jedno od omiljenih mesta na kome se u prestonici i danas održava ono staro, palanačko "videti i biti viđen" raspoloženje. I dok bi započeta rekonstrukcija trebalo da modernizuje i osavremeni čitavo mesto, mi rešavamo jednu prestoničku dilemu - zašto se Kalenić pijaca zove baš tako!

 

Dok je većina pijaca u Beogradu ime dobilo po delu grada u kom su se “ugnezdile”, Kalenić pijaca, Bajlonijeva i Cvetkova nazive su dobile po imućnim Beograđanima koja su svoja imanja od srca poklonili svom gradu.

Vračarska pijaca postoji od davne 1926. godine (samo je decenija deli od stogodišnjice), a izgrađena je na “Kalenića guvnu” – parceli koja je bila jedna u nizu brojnih zadužbina bogatog trgovca Vlajka Kalenić.

 
Imućni srpski dobrotvor je gotovo celo imanje zaveštao svojoj domovini i gradu, i na delu njegove zemlje sagrađena je pijaca, sada već čuvena, koja do dana današnjeg nosi ime ovog radnog i skromnog čoveka.

Pijačna uprava formirana je 1933. godine, a pijaca proširena za veliki broj tezgi i već u prvim godinama od nastanka postala je jedno od omiljenih stecišta Beograđana gde je mogao da se vidi sudar različitih svetova – bogatih i siromašnih, mladih i starih, oronulih i doteranih, obrazovanih i onih manje školovanih… svih onih koji bi da sa šarenih tezgi nešto kupe ili prodaju, ali i da vide i budu viđeni.

Zanimljivo je da je Vlajko Kalenić imanje nasledio od svog oca, papudžije po zanimanju, pa odatle i tradicija prenošenja prodajnog mesta na pijaci sa oca na sina, koja se umnogome očuvala i do današnjih dana.

 

Ovaj predratni bogataš bio je veliki zadužbinar, i osim što možemo da mu zahvalimo za pijacu koja je danas centar naših gastronomskih potreba, vredi ispričati kratku priču i o još jednom plemenitom potezu gospodina Kalenića.

Naime, imućni trgovac je 1907. svu svoju imovinu zaveštao u dobrotvorne svrhe, a nakon njegove smrti formiran je “Fond Vlajka Kalenića, obućara i ekonoma iz Beograda” koji je pomagao siromašnim učenicima, ali i humanitarnim i kulturnim ustanovama. Do dana današnjeg njegova zadužbina brine o materijalno ugroženim studentima Ekonomskog fakulteta u Beogradu. U Svetogorskoj ulici broj 12 nalazi se njegovo zdanje u okviru koga se izdaju 32 stana, a prihod od toga namenjen je za usavršavanje i školovanje studenata, baš kako je to svojim testamentom, Vlajko Kalenić i ostavio u amanet. 

Pijaci na Vračaru retko ko nađe manu, ona je jedno od “najbogatijih” i najinteresantnijih turističkih atrakcija koje Beograd može da ponudi, nešto sasvim specifično, nešto potpuno naše, nešto sa velikom dušom. Ne kažu Beograđani uzalud da je Kalenić pijaca “gradskija, odnosno gospodskija, od svih pijaca u gradu”. Takav je bio i čovek po kome je dobila ime – pravi građanin i pravi gospodin.