Oslobođen, ali ne i slobodan: Ovaj čovek je bio POSLEDNJI AMERIČKI ROB i njegova priča je FASCINANTNA

Kudžo Luis
Twitter/BruceThompson51

Odrastate želeći da vas prihvati zajednica, a onda vas izmeste i postanete nečije vlasništvo? On se sa takvom sudbinom pomirio i, uprkos svemu, proživeo lep život.

 

Marta 1807. godine Kongres SAD zabranio je uvoz robova iz Afrike, a zakon je zvanično stupio na snagu 1. januara 1808. godine. Tako je Kudžo Luis zvanično poslednji preživeli rob koji je stigao na poslednjem brodu u Sjedinjene Američke Države.

Njegov život promenio se na toliko nezamislivih načina. Iz sigurnosti svoje kuće u Africi odveden je u gorko zarobljeništvo kao rob, da bi potom bio oslobođen, ali samo delimično. Promenio mu se dom, promenila mu se porodica, njegov um se promenio, kao i ime i religija. Luis je na kraju našao način da prihvati bolan život koji je morao da proživi.

Otet iz domovine

Rođen je kao Kazula, negde oko 1840. godine, u Beninu. Kudžo Luis imao je petoro braće i sestara i 12 polubraće i polusestara u okviru poligamne porodice. Bio je deo Joruba etničke grupe koja je nekada bila najveća na afričkom kontinentu.

 

Imao je samo 14 godina kada je počeo da vežba kako bi postao odvažan beninski ratnik i ubrzo je primljen u „oro“, tajno muško društvo u okviru svoje zajednice. Bio je to veliki uspeh za dečaka njegovih godina, koji je tražio odobrenje i prihvatanje starijih i iskusnijih. Do 19. godine prošao je mnoge treninge kako bi dobio sva prava u okviru plemena i krupnim koracima gazio je ka tome da postane cenjeni član zajednice.

Nažalost, njegovo treniranje prekinuto je dolaskom vojnika u obližnji grad Dahomej. Oni su upali u Kazulino selo, ubili su i zarobili mnoge. I sam Kudžo odveden je na nelegalni brod za robove. Zajedno sa 115 drugih Afrikanaca, Kazula je proveo 45 dana na moru na putu ka Americi.

Posle dugog i mučnog putovanja, stupio je na tlo Misisipija 8. jula 1860. godine i odmah je prebačen u Alabamu, gde je njegov gospodar postao gospodin Džejms Meher.

Kako nije umeo da izgovori njegovo afričko ime, gospodar je Kazuli dao novo ime – Kudžo.

 

Oslobođen, ali ne i slobodan

Građanski rat u Americi počeo je samo godinu dana po njegovom dolasku u SAD, pa je Kudžo morao da izdrži nekoliko godina robovanja pre nego što je napokon oslobođen 1865. godine. Ne znajući šta da radi niti kako da ponovo nađe svoj dom, Kudžo je zajedno sa još nekim oslobođenim Afrikancima stvorio zajednicu u Alabami koju su, prikladno, nazvali Afrikataun (Afrički grad).

Nepunih pet kilometara od Mobila u Alabami, Afrikataun je bio izolovan od dominantne bele zajednice na Jugu. Bili su okruženi šumom i močvarom, do ove crnačke zajednice moglo se dospeti samo vodom, a njihov novostvoreni gradić postao je popularno ubežište za sve Afrikance koji su želeli da se ponovo povežu sa svojim korenima i da osmisle kako će proživeti ostatak života.

Afrikataun je bio mnogo više od ubežišta za bivše robove.

Bila je to zajednica izgrađena na zakonima, društvo koje je imalo svoj dijalekat i dozvoljavalo stanovnicima da osnuju i lokalnu školu, crkvu i groblje. Takođe, Afrikataun nije bio “crni grad“, već je bio sigurna enklava za sve koji su rođeni u drugim zemljama. Jedan istraživač rekao je:

Crnački gradovi bili su sigurna utočišta od rasizma, ali Afrikataun je bio ubežište od Amerikanaca.

Mnogi od njih, poput Kudža, proveli su u Americi manje od 10 godina i očajnički su želeli da se vrate u Afriku, pa su počeli da štede novac kako bi pokušali da se vrate. Nažalost, ma koliko da su se trudili, cena karte do Afrike uvek je bila previsoka, piše portal Allday.com.

Kada su shvatili da nikada neće imati dovoljno novca da bi se vratili na rodni kontinent, meštani Afrikatauna poslali su Kudžoa kod njegovog bivšeg gospodara, da ga zamoli za novac kako bi mogli da kupe malo zemlje.

Pošto ga je gospodin Džejms odbio, Kudžo i njegovi prijatelji nastavili su sami da štede. Nakon nekoliko godina teškog rada, Kudžo je uspeo da kupi dva jutra zemlje (nepun hektar) za sto dolara.

Poslednji američki rob

 

Iako mu je novi život u Americi pružio mnogo toga što mu je bilo potrebno, Kudžo je dugo vodio bitku kako bi povratio izgubljenu duhovnost. Njegova afrička verovanja bila su veoma drugačija od religijske strukture na Jugu.

Naposletku, Kudžo je prešao u hrišćanstvo i priključio se baptistima gde je mislio da će naći ono za čime je dugo tragao.

Početkom 20. veka Kudžo je podelio svoju neverovatnu životnu priču sa velikim brojem učenih ljudi i pisaca koje je zanimalo da se bolje pozabave njegovim viđenjem istorije sveta. Godine 1925. zabeležen je kao poslednji preživeli rob u Americi sa poslednjeg ilegalnog broda sa robovima.

Nikada se nije vratio u otadžbinu. Sve vreme je žive u Afrikataunu, gde je i preminuo 17. jula 1935. u 94. godini.