Rešena poslednja velika misterija supermasivnih crnih rupa?

Astronomi znaju da većina supermasivnih crnih rupa svoje postojanje započinje kao mala crna rupa koja tokom vremena raste. Međutim, kako dolazi do ovog rasta?

Istraživači koji su izmerili brzinu rotacije supermasivne crne rupe u kvazaru – sjajnom jezgru udaljene galaksije (6.1 milijardu svetlosnih godina) tvrde da takve crne rupe najverovatnije rastu kroz spajanje njihovih galaksija domaćina i drugih galaksija.

Oni su bili u stanju da proučavaju kvazar prilično detaljno zahvaljujući efektu uveličavanja gravitacionog objektiva – masivnog galaktičkog klastera ispred njega, koji čini da on izgleda svetlije nego inače.

Analiziranjem X-zraka iz kvazara, istraživači su bili u stanju da otkriju da se crna rupa okreće velikom brzinom. Da je ona porasla hranjenjem gasom koji je dolazio do nje iz različitih pravaca, ona bi se rotirala znatno sporije nego što je primećeno.

Umesto toga, gas koji je crna rupa „pojela” kako bi postala supermasivna pao je u nju u pravcu rotacije, ubrzavajući materijal na konstantan i skladan način tako imitirajući vrtešku koja dobija na ubrzanju pri svakom novom guranju, crna rupa se vremenom sve brže i brže vrtela.

Scenario koji bi omogućio ovako nešto mogao bi da se desi ukoilko bi se galaksija u kojoj se nalazi crna rupa sudarila ili spojila sa drugim galaksijama tokom svoje evolucione istorije.

Svaki put kada bi do ovoga došlo, materijal iz nove galaksije bio bi inkorporiran u disk oko crne rupe koji se rotirao u istom pravcu kao i ona i tako vremenom doprinosio njenom rastu.