Rođen srpski pisac Veljko Petrović – 1884. godine

Veljko Petrović
Wikipedia

Na današnji dan 1884. godine rođen je Veljko Petrović, književnik i istoričar umetnosti, predsednik Matice srpske i Srpske književne zadruge, direktor Narodnog muzeja u Beogradu, akademik.

 

Veljko Petrović je bio srpski književnik.

Na književnom planu počeo je da zarađuje još 1903. u „Novom Srbobranu“, pišući političke članke, kozerije, dopise i prevodeći priče. Od 1905. počeo je da objavljuje stihove, priče i književne članke i beleške u „Srpskom književnom glasniku“ i „Brankovom kolu“, a potom i u „Delu“, „Savremeniku“, „Novoj iskri“, „Bosanskoj vili“ i „Slovenskom jugu“. 1912. god. je izdao svesku „Rodoljubive pesme“, a 1914. knjigu pesama „Na pragu“. Iste godine spremio je dve knjige pripovedaka za izdanja Matice srpske i „Napretka“, ali je u toku ratu rukopis izgubljen.

Tek 1920. počeo je da štampa izbor svojih novela, u knjigama. Veljko Petrović je bio član Srpske akademije nauka i umetnosti, bio je predsednik Matice srpske u Novom Sadu i Srpske književne zadruge u Beogradu, i dugogodišnji upravnik Narodnog muzeja u Beogradu. Pretežno je pisao o Vojvodini, njenom ambijentu i ljudima, a i autor je mnogih članaka i studija iz oblasti književnosti i likovnih umetnosti uopšte, posebno vojvođanskog slikarstva XVIII i XIX veka. Dobitnik je nagrade Saveza književnika Jugoslavije.

Mara Petrović, njegova supruga, poštujući želju Veljka Petrovića, zaveštala je gradu Beogradu sve kulturno istorijske vrednosti koje su ga u njihovoj kući za života okruživale. Tu su, pre svega, rukopisi, prepiska i biblioteka Veljka Petrovića, zatim umetničke slike, stilski nameštaj i predmeti primenjene umetnosti. Legat još uvek nije otvoren za javnost, zbog nedostatka sredstava za adaptaciju porodične kuće, takođe poklonjene Gradu, za muzejsku namenu.

Ostali događaji na današnji dan:

1596. Japanski šogun Hidejoši zabranio hrišćanstvo u Japanu i naredio pogubljenje 26 osoba koje su prešle u katoličku veru. To su bili prvi katolički “mučenici” Japanci.

1679. Umro holandski pisac Jost fan den Fundel, najplodniji i najznačajniji književnik holandskog baroka.

1792. Britanci zauzeli pola teritorije indijske države Majsor pošto su porazili vojsku sultana Tipu Sahiba.

1814. U Beču objavljena “Mala prostonarodna slavenoserbska pesmarica” Vuka Karadžića, što je označilo početak upoznavanja Evrope sa srpskom narodnom poezijom.

1840. Rođen škotski pronalazač Džon Bojd Danlop, 1887. izumeo pneumatsku gumu.

1885. Belgijski kralj Leopold II proglasio afrički Kongo za ličan posed pod nazivom Nezavisna država Kongo.

1887. U milanskoj Skali prvi put izvedena Verdijeva opera “Otelo”.

1893. Umro srpski glumac Toša Jovanović, član Narodnog kazališta u Zagrebu i Narodnog pozorišta u Beogradu, jedan od najvećih srpskih glumaca XIX veka.

1917. Usvajanjem novog Ustava Meksiko postao federativna republika od 28 saveznih država. Proklamovana agrarna reforma i crkva odvojena od države.

1919. Rođen grčki državnik i ekonomista Andreas Papandreu, osnivač Svegrčkog socijalističkog pokreta 1974. i prvi socijalistički premijer Grčke od 1981. do 1989. i od 1993. do januara 1996, kad se povukao zbog bolesti.

1971. U Belfastu tokom nemira ubijen britanski vojnik, prvi od dolaska britanskih trupa u Severnu Irsku 1969.

1983. U eksploziji bombe u prostorijama Palestinske oslobodilačke organizacije u Bejrutu poginule 22 osobe.

1983. U Lionu posle izručenja iz Bolivije uhapšen ratni zločinac Klaus Barbi, jedan od šefova Gestapoa u okupiranoj Francuskoj u Drugom svetskom ratu. Barbi se u Boliviji skrivao 32 godine.

1988. Vrhovni sud SSSR ukinuo presudu kojom su u martu 1938, u vreme Staljinovih “čistki”, osuđeni i potom ubijeni Nikolaj Buharin, Aleksej Rikov i niz drugih sovjetskih partijskih i državnih rukovodilaca. Oni potom posmrtno rehabilitovani.

1993. Umro američki režiser, scenarista i producent Džozef Leo Mankievič, dobitnik 2 “Oskara” za režiju i 2 za scenario.

1994. Tokom bosanskog rata na sarajevskoj tržnici Markale u centru grada od granate poginulo 68, ranjeno 200 ljudi. Čelnici NATO dali ultimatum bosanskim Srbima, pod pretnjom bombardovanja njihovih položaja, da u roku od 10 dana povuku teško naoružanje na 20 kilometara od centra Sarajeva, a od armije BiH zatraženo da svoje teško naoružanje u gradu stavi pod kontrolu mirovnih snaga.

1996. Vlasti u Sarajevu uhapsile i kasnije predale Međunarodnom sudu za ratne zločine u Hagu srpske oficire Đorđa Đukića i Aleksu Krsmanovića, što je izazvalo ozbiljnu političku krizu u tek uspostavljenim kontaktima dva bosanska entiteta. Đukić umro u zatvoru, a Krsmanović oslobođen optužbe.

1997. Tri najveće švajcarske banke osnovale, pod snažnim međunarodnim pritiskom, fond od 100 miliona švajcarskih franaka za žrtve holokausta. Pritisak usledio po otkriću da su švajcarske banke sarađivale s nemačkim nacistima u Drugom svetskom ratu u skrivanju novca i dragocenosti zatočenih i ubijenih Jevreja.

1997. U akcijama beogradske policije protiv protesta građana zbog fasifikovanja izbornih rezultata, između 2. i 5. februara uhapšeno oko 100, povređeno više od 300 demonstranata. Svakodnevne demonstracije nastavljene.

1999. U 76. godini umro Nevil Boner, prvi Aboridžanin-poslanik u australijskom parlamentu.

2000. U 98. godini umro Klod Otan Lara, jedan od najistaknutijih i najplodnijih francuskih filmskih reditelja.