Sakriven u zelenilu Kalemegdana postoji SPOMENIK koji retko ko primeti, a i oni koji ga vide NE ZNAJU pored čega zapravo prolaze (FOTO)

Spomenik predaje ključeva
Dnevno.rs/Petar Marković

Beogradska tvrđava i okolni park predstavljaju jedan od najistaknutijih spomenika burne istorije prestonice i naše države. Kao takav, on krije brojne spomenike sa obeležjima agresora, ali isto tako predstavlja jedinstveno obeležje oslobođenja od te agresije. Jedan takav spomenik upravo na današnji dan podseća na jedan važan istorijski događaj.

 

Danas okarakterisan kao centralni gradski park, jedinstven muzej na otvorenom i omiljeno mesto okupljanja Beograđana, Kalemegdan takođe možemo da opišemo kao svojevrstan lavirint koji krije brojna iznenađenja i skrivene tragove prošlosti.

Jedan od spomenika koji je “sakriven” u zelenilu Kalemegdana je “Spomen obeležje predaje ključeva” koje se nalazi sa desne strane od glavne aleje na Kalemegdanu na koju se stupa iz Knez Mihailove ulice.

“Spomen obeležje predaje ključeva” je podignuto na mestu gde je baš na današnji dan 1867. godine pročitan ferman sultana Abdula Azisa, kojim su Beogradska, Šabačka, Smederevska i Kladovska tvrđava predate na upravu knezu Mihailu Obrenoviću i srpskom narodu.

AL’ SE NEKAD DOBRO JELO: Meni sa GOZBE kneza Mihaila povodom PREDAJE KLJUČEVA BEOGRADA!

 

Simbolična predaja ključeva pomenutih gradova je izvršena sa desne strane od glavnog ulaza u Kalemegdan, pošto je knez Mihailo primio u Carigradu, 30. marta 1867. godine ferman turskog sultana Abdula Azisa Prvog, kojim su knezu i srpskom narodu gradovi predati na čuvanje i upravljanje.

Kao simbol osmanske suverenosti nad Srbijom ostala je na zidinama Beogradske tvrđave jedino turska zastava, a i ona uz srpsku. Time je otpočela nova etapa u razvoju Kneževine Srbije, koja je vodila ka sticanju državne samostalnosti.

Spomenik je podignut 1967. godine povodom stogodišnjice ovog istorijskog događaja.

Izrađen je u vidu kamenog bloka, na kome je vajar Mihailo Paunović izradio reljef sa predstavom predaje ključeva, prema crtežu Adama Stefanovića, savremenika ovog događaja.

Na reljefu je prikazan turski paša kako predaje ključeve Tvrđave knezu Mihailu, dok se u pozadini vidi Sahat kula i minaret džamije, koja je u to vreme postojala u Gornjem gradu.

 

Sama spomen-ploča ima simbolično značenje sa rešenjem koje je krajnje prikladno događaju koji obeležava i tome je podređen i njen položaj u prostoru. Ona stoji nepromenljivo i neprimećeno u ovom skrivenom kutku ne odajući svoj istinski značaj. 

Okružen samo prilaznom stazicom od lomljenog kamena, ovaj spomenik se u potpunosti gubi u okolnom prostoru, što sigurno doprinosi činjenici da mali broj Beograđana zna da ovaj spomenik uopšte postoji.

Prema rešenju Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda br. 860/4 od 27.12.1968. godine ovaj spomenik je svrstan u katalog nepokretnih kulturnih dobara na području grada Beograda.