Sanjali su ga milioni, ali je u stvarnosti ispao drugačiji: Evo kada je i kako NASTAO “AMERIČKI SAN”

Amerika
Pixabay.com

Na aktuelnim mitinzima kandidata za predsednika SAD, republikanski “hodajući skandal” Donald Tramp, nekoliko puta je rekao da je "američki san mrtav", dok je praktično socijaldemokratski kandidat iz redova demokrata Berni Sanders konstatovao da je "američki san postao noćna mora za većinu". I jedan i drugi aludirali su na sve veće klasno raslojavanje u SAD. Odakle uopšte taj izraz, šta tačno označava i kakvo je objektivno stanje s američkim snom?!

 

Vrednosti u koje se zaklinjalo američko društvo postojale su mnogo pre nego što je slogan nastao. Amerikanci su se izjašnjavali kao spremni na ideale slobode, požrtvovanosti i prilika za napredak, piše magazin Ozy.

Konačno, istoričar Džejms Traslou Adams je bio onaj koji je u svom delu iz 1931. “Ep o Americi” opisao “san o zemlji u kojoj bi život bio bolji, bogatiji i ispunjeniji za svakog, s mogućnostima za napredak za svakog u skladu s postignućima”.

Pojednostavljeno, američki san (eng. American dream) je ideja po kojoj bi svaka osoba u SAD imala mogućnost rada i napretka koji bi je doveo “od siromaha do bogatstva” – od trnja do zvezda.

Izraz je posebno postao popularan sredinom 20. veka u vremenima intenzivnog ekonomskog rasta. Ali, bilo je tu još nešto što se ticalo puke ljudske psihologije. U 1930-ima većina revolucionarnih izuma iz 19. veka došla u domaćinstva: telefon, električna energija, voda u svakom domu, motorna vozila. Potom je uslijedio Ruzveltov “Nju Dil”, zatim i Drugi svetski rat, kroz koje se ekonomija SAD izmenila u smeru onoga što se naziva “izobilje kuća, automobila i aparata”.

Pravo na život, slobodu i težnju za srećom, odjednom je uključivalo i kuću s dve garaže, kao i visoko obrazovanje. Američki san kao kolektivna mantra, nacionalni ideološki konsenzus, cvetao je.

 

Ideja SAD-a kao “države sa mnogo mogućnosti” je privukla brojne Evropljane u Severnu Ameriku u nadi za boljim životom, a američki san je i danas usidren u mislima brojnih Evropljana i onih neevropskih naroda koji još uvek misle kako će selibom u Sjedinjene Američke Države doživeti pozitivan zaokret u životu. Međutim, svakodnevnica u SAD-u je u zbilji drugčija.

Još ’70-ih godina 20. veka razvoj se počeo zaustavljati, i to ne zbog, kako smatraju neki ekonomisti, naglog izostanka inovativnosti, nego zato što je siromašnijih 90 odsto stanovništva stiglo do nivoa koji danas smatramo modernim standardom.

Praktično sav ekonomski rast SAD do danas više se nije ravnomerno distribuirao, nego je vodio do raslojavanja. A ljudi nisu baš toliko glupi da ne bi bili svesni kad polako postaju gladni ili da obolevaju, a ne mogu da se leče. Zbog svega toga, imamo situaciju da danas dve trećine Amerikanaca više ne veruje u američki san.