SPASAVANJE ISTORIJE: Priča kao stvorena za holivudski film, kada je ljudi čuju – ODUŠEVE SE!

Premeštanje staroegipatskih hramova u Abu Simbelu, jedna od najvećih operacija arheološkog spasavanja pod pokroviteljstvom Uneska, izvedeno je pre 50 godina, 22. septembra 1968, da bi se izbeglo da ih Nil poplavi.

Wikipedia

Rastavljeno je 20 gigantskih statua i ponovo sastavljeno iznad nivoa vode u okviru takozvane “Nubijske kampanje”, ogromnog poduhvata spasavanja arheoloških nalazišta duž Nila.

Dva hrama u Abu Simbelu, urezana u stenu na brdu koje gleda na Nil, u Gornjem Egiptu, sagradio je faraon Ramzes Drugi (1298-1235 pre nove ere), a posvećeni su Ozirisu i Izidi.

Veći hram se nalazi iza 32 metra visokog zida ukrašenog s četiri kolosalne statue faraona i njegov niz odaja ide do 63 metra dubine.

Abu Simbel je bio jedan od dragulja drevne Nubije, čija je granica išla duž Nila, a danas je podeljena izmedju Egipta i Sudana.

Maketa koja pokazuje prađašnju i trenutku lokaciju kompleksa, Foto: Wikipedia/Zureks

Tokom ’50-ih godina 20. veka u Egiptu je došlo do revolucije i nova vlada Gamala Abdela Nasera je pokrenula projekat izgradnje Asuanske brane u cilju proizvodnje neophodne električne energije za to područje, povećanja obradivih površina i smanjivanja poplava Nila.

Međutim, projekat je doveo u opasnost arheološka nalazišta u Nubiji, jer je izgradnja brane podrazumevala i stvaranje velikog veštačkoj jezera, kasnije nazvanog po Naseru.

Izgradnja brane, puštene u rad 1971, dovela je i do velikog premeštanja lokalnog stanovništva, a brojnim faraonskim i grčko-rimskim hramovima, pa i Abu Simbelu, zapretilo je potpuno potapanje.

Sastavljanje glave Ramzesa II nakon prenosa, Foto: Wikipedia

Unesko je u martu 1960. pozvao na spas hramova. Predloženo je više projekata, među kojima je i da se hramovi zatvore u neku vrstu opne od plutajućeg betona, što je odbačeno zbog prevelike cene.

Najzad je usvojen švedsko-egipatski predlog, i u aprilu 1964. se pristupilo operaciji iskopavanja litica oko hramova. Abu Simbel je isečen na 1.035 kamenih blokova težine od 20 do 30 tona. Statue Ramzesa Drugog, četiri sedeće i šest stojećih, isečene su na komade.

Teška mehanizacija je iskorišćena da bi se svi komadi podigli na visinu od 64 metra i ponovo sastavili u hramove na vrhu litice. Oko konstrukcije su zatim napravljena veštačka brda da bi se smestila svetilišta.

Zvanična ceremonija završetka operacije spasavanja Abu Simbela je održana 22. septembra 1968. Jezero Naser je prekrilo prethodnu lokaciju.

Veliki hram u Abu Simbelu danas, Foto: Wikipedia

Na spasavanju hramova je 800 radnika i 100 inženjera radilo četiri godine, u pustinji pod vrelim suncem. U operaciji je učestvovalo 50 zemalja, a koštala je 36 miliona dolara.

– Ovo je prvi put da je u oblasti kulture pokrenuta međunarodna saradnja na ovom nivou – rekao je tadašnji direktor Uneska Rene Mae.

U avgustu 1972. počeli su radovi na spasavanju hrama u Fili, desetak kilometara od Asuana, što je bila poslendja etapa “Nubijske kampanje”. Trajala je osam godina i u njoj je učestvovalo 40 arheoloških timova iz celog sveta.

Brojni spomenici, gigantske statue i 20 hramova rastavljeni su, preneti kamen po kamen i zatim ponovo sastavljeni na drugim mestima.

Uspeh ogromnog poduhvata je proslavljen 10. marta 1980 – hramovi sa ostrva Fila, potopljenog “bisera Nila”, preneti su na susedno ostrvo.

– Nigde, reklo bi se, sveta umetnost Egipta nije veličanstvenije prkosila vremenu nego ovde u Nubiji, čiji deo danas nestaje – rekao je tada Amadu Mahtar M’Bau, šef Uneska od 1947. do 1987.