ŠTA SE DESI KAD SVET NE VERUJE SRBINU: Čovek koji je mogao da spreči NAPAD NA AMERIKU bio je naš ZEMLJAK

Duško Popov
Wikipedia/Kolaž

Na današnji dan 1941. godine, za vreme Drugog svetskog rata, dogodilo se nezamislivo! Japanski avioni napali su američku pomorsku bazu u Perl Harburu na Havajima! Pre ovoga, niko nije verovao da SAD mogu biti napadnute na svojoj teritoriji i tako uvučene u Drugi svetski rat... tj. niko osim ovog čoveka!

 

U svetu elitne špijunaže, intriga i “pravih” tajnih agenata u kome se malo šta sa sigurnošću zna, jedno ime se ipak redovno pominje i navodi kao uzor – Duško Popov. Bio je najuspešniji špijun tokom Drugog svetskog rata, dupli agent kome su verovali i Čerčil i Hitler, i verovatni uzor za čuvenog agenta 007 Ijana Fleminga.

Više o neverovatnom životu ovog čoveka možete pročitati KLIKOM OVDE!

Život Duška Popova bio je život pun opasnosti, na relaciji Lisabon (koji je bio sedište evropske špijunaže tog vremena) – London (gde je Britancima redovno podnosio izveštaje o nemačkim planovima i dobijao lažne informacije koje je trebalo da podmetne Rajhu).

 

Negde u toj komunikaciji, Popov je došao u posed neverovatnog podatka – Japanci su se uoči 1941. godine živo interesovali za mogućnost poletanja bombardera sa nosača aviona, a on je od “Abvera” – nemačke obaveštajne službe, dobio zadatak da ode u SAD i prikupi informacije o luci Perl Harbur.

Popov je sklopio “dva i dva” i odmah po dolasku u Ameriku otišao u sedište FBI-ja i predočio im da će Japanci napasti Perl Harbur. Ipak, njegova upozorenja nisu shvaćena ozbiljno, a direktor agencije – Džon Edgar Huver, prema Popovu je pokazao otvoreno neprijateljstvo.

– Huver je na više načina bio izuzetan čovek. Verovatno je bio homoseksualac, mrzeo je strance, a pogotovu Duška. Mrzeo je plejboje i sve u vezi sa Duškom – kaže Rasel Miler, britanski autor i novinar koji je istraživao život agenta iz Arbije.

Japan je imao JEDNU SLABU TAČKU u Drugom svetskom ratu: Ovi ljudi su je otkrili i ISKORISTILI

Zbog svega navedenog, prijem Popova u FBI je bio hladan, a u njegovu priču Huver nije poverovao. Nekoliko meseci kasnije, 7. decembra 1941. godine, verovatno se pokajao.