STAVOVI ‘PRINCEZE NACIZMA’ ZGRAŽAVAJU SVET: Himlerova ćerka zatrovana MRŽNJOM!

Pre 70 godina, Hajnrih Himler, jedan od glavnih organizatora holokausta, zagrizao je otrovnu kapsulu i tako izvršio samoubistvo. Njegova ćerka danas i dalje u sklopu svoje organizacije koja okuplja neonaciste govori u njegovu obranu.

 

Hajnirh Himler (u sredini) sa malom Gudrun u poseti koncentracionom logoru/Wikipedia

Hajnrih Himler, arhitekta “Konačnog rešenja”, koje je rezultiralo zverskim ubistvima šest miliona Jevreja, čovek je koga niko ne želi da seća. Ipak postoji jedna osoba koja žali za njim – njegova ćerka Gudrun Burvic (85), poznata i kao princeza nacizma, koja još uvek veruje da je on bio dobar čovek.

Pre više od sedam decenija upravo je ona pisala o “predivnom” provodu u Dahau, kampu smrti, gde je došla u posetu ocu, a još uvek je veliki zagovarač ideologije nacizma.

“Danas smo otišli u koncentracioni logor SS-a Dahau. Videli smo sve što smo mogli. Videli smo radove u vrtu, stabla breskvi. Slike koje su naslikali zatvorenici. Bilo je veoma lepo,” napisala je tada tinejdžerka Gudrun.

Decenijama kasnije ništa nije umanjilo njenu strast prema uverenjima koje je zagovarao njen otac, a zbog te strasti prema nacizmu, brojni nacisti poštuju je “gotovo kao božanstvo”.

Ona je posvetila život pomažući preživelim nacistima da izbegnu ruku pravde, pa čak i sada, u 80-ima, smatra se kumom ekstremno desničarskih ženskih grupa, s namerom da se zabranjena ideologija infiltrira u dečije vrtiće i škole kako bi sa njom upoznala mlade ljude.

Gudrun je imala 14 godina kada je ostala bez oca, a za razliku od većine dece očeva koji su služili Hitleru na visokoj hijerahijskoj lestvici, ona se svog nije odrekla.

“Svake godine 24. decembra sa ocem sam se vozila kako bi videli Hitlera u Minhenu i kako bi mu čestitali Božić. Kada sam bila mala, davao mi je lutke. Kasnije mi je poklanjao bombonjere”, ispričala je Gudrun, retka osoba kojoj su godine Drugog svetskog rata ostale u najlepšem sećanju.

U njenoj kući u Minhenu nalazi se rukopis napisan kao podsetnik na Himlera. U njemu se, kako kaže, nalazi raskrinkavanje laži koje su Saveznici godinama govorili o njemu nakon rata. Nije iznenađenje da rukopis nikada nije objavljen.

Jedna od najvećih laži o njemu jeste način na koji je umro, tvrdi Gudrun. Ona veruje da su njenog oca ubili saveznici koji su ga uhapsili nakon što se dao u beg obučen kao vojnik, obrijanih brkova i sa povezom preko očiju.

“Ja ne verujem da je popio otrovnu kapsulu. Majka i ja nikada nismo primili službeno obaveštenje o njegovoj smrti. Za mene, njegova fotografija na kojoj se vidi mrtav, je retuširana”, rekla je.

Ona je sada vodeća figura u grupi za podršku “Tiha pomoć” koja pomaže odbeglim nacistima. 2010. godine njena grupa je finansirala obranu Semjuela Kunca, SS-ovca optuženog za učestvovanje u ubistvima 437.000 Jevreja u kampu Belzec u Poljskoj.

Dve godine pre nego što je umro u svom krevetu, stala je u odbranu Klasa Karela Fabera, Holanđanina koji je služio u SS-u u Holandiji gde je ubijao Jevreje. Pomogla je u sprečavanju da se isporuči Holandiji iz Nemačke u kojoj je umro.

Pomogla je mnogim drugim nacistima da se infiltriraju u elitne nemačke društvene slojeve. A njenu grupu, koja broji svega nekoliko desetaka članova, finansiraju bogati industrijalci, pretpostavlja se njih 1.000 širom Evrope.

Gudrun i ostale članove grupe “Tiha pomoć” nadgleda Kancelarija za zaštitu Ustava, nemačka obaveštajna služba koja se bavi dešavanjima u zemlji.

1950-ih je govorila kako će kad tad otići u SAD, gde su “dokumenti o njenom ocu”, kako bi dokazala da se nije ubio već je ubijen. Međutim, malo je verovatno da će joj Amerika ikada odobriti vizu.