SUPERBILJKE: Gajimo ih u svojim domovima a ne znamo da nas ČUJU, VIDE, OSEĆAJU I PAMTE

Bosiljak
Pixabay.com

Uspostavljaju vezu pomoću svojih prirodnih "mreža", sličnim internetu. Nemaju pet čula kao ljudi... već možda i više! Vrlo su pametne i često – porodične. Biljke nisu tako neosetljive kao što obično mislimo. Naprotiv!

Botaničari otkrivaju da se mogućnosti i sposobnosti biljaka mogu upoređivati sa svetom životinja. Otkriveno je da stabla u šumi, baš kao i bosiljak i papričica u saksijama na terasi, često međusobno “razgovaraju” i održavaju veoma bliske dobrosusedske odnose. Ali ne trudite se i nemojte osluškivati govor bilja. Biljke ne koriste reči, već vibracije. Još davno je indijski pesnik Rabindranat Tagore napisao: “Stabla su zemljin neprekinut napor da razgovara sa nebom koje sluša“.
 

 

Istini za volju, vegetacija koristi svoja “čula” različito od životinja. Ipak, dolazi do gotovo istih rezultata. Ne bi se moglo reći da biljke tom prilikom koriste nekakve složene “operacije”. Sve se odigrava vrlo jednostavno, premda zapanjujuće. Biljni svet se duboko razlikuje od našeg, ljudskog okruženja. Počnimo od ritma života. Biljke žive sporije od životinja i ljudi. A što se tiče čula, sva je prilika da su znatno osetljivije!

U stanju su da “namirišu” različite molekule, jer su njihove ćelije bogate receptorima mirisa. Koriste “čulo mirisa” kako bi sakupile vesti iz okoline. Slično je i sa “čulom ukusa”. Zbog prisustva brojnih receptora, “osećaju” blizinu hemijskih tvari: ukoliko ćelije korena “osete” hranljive sastojke, kao što su azot i fosfor, rast korenja će se usmeriti prema njima… Osim toga, biljke su u stanju da osete i vibracije, te tako rastumače da li ih je neko dodirnuo. Evo i primera. Biljke mesožderke na lišću imaju svojevrsnu zamku, dlačice pomoću kojih utvrđuju da li je na njih sleteo neki insekt. Ukoliko dotaknemo stidljivu mimozu (Mimosa pudica), skupiće svoje listove kao da se stidi ili kao da je golicljiva, pa čak i uplašena.

 

Recimo nešto i o biljnom “vidu”. Svi smo to primetili ‒ kada su u senci, biljke se pružaju prema suncu. Uspevaju da osete svetlost molekulima prisutnim na lišću. Ti molekuli igraju ulogu receptora. Međutim, ne završava se baš sve tu. Pojedine biljke u stanju su da pomoću svojih “specijalnih čula” odrede vlažnost, otrove, količinu ugljen-dioksida i mnoge druge hemijske tvari. Uvek su “na straži” čitavim svojim telom: zadaci su, jednostavno rečeno, raspoređeni svuda ‒ kako uostalom biva i sa ljudskim čulima. Upravo zato što ne mogu da se pomeraju, s hemijske tačke gledišta, u poređenju sa životinjama ‒ biljke su nadmoćne. Koriste se nekom vrstom pasivnog otpora. Mnoge su otrovne i gorke. Drugi molekuli biljaka toliko su laki da ih vetar prenosi veoma daleko, s čime je povezana najneobičnija sposobnost biljaka ‒ komunikacija. Tu sposobnost su istraživali naučnici sa Univerziteta u Kaliforniji. Stavili su jednu pored druge biljku duvana i biljku iz roda Artemisia. Zatim su namerno “napali” ovu drugu parazitima. Napadnuta biljka kao da je uspela da obavesti svog suseda (duvan) da se sprema nevolja. Biljka koja je “slušala” šta se u susedstvu dogodilo, ispuštala je otrovne mešavine molekula i tako se odbranila od neprijateljskog parazita.

Ispostavilo se, takođe, da neke biljne vrste stupaju u vezu i sa životinjama. Duvan, pamuk, kao i peruanski pasulj, u trenutku kada ih napadnu manji insekti, ispuštaju molekule kojima privlače (dozivaju) druge, veće insekte. Oni tada doleću i bacaju se na napadače! Pojedu ih, dok biljke ostave na miru.
 

 

“Porodičnost” je još jedna od odlika vegetacije. Razmenom hemijskih signala, određena biljka uspeva da prepozna prisustvo biljaka koje su rođene semenom zajedničke “majke”. U tom slučaju, ne pušta svoje korenje široko. Ostavlja mesta “rodbini” da se raširi i zauzme lagodno određeno područje! Italijanski naučnik Stefano Mankuzo smatra da su biljke obdarene inteligencijom, a možda i pamćenjem. Dokaz za tako nešto jeste upravo ogled sa cvetom stidljiva mimoza. Kada je, na primer, prvi put dotaknemo olovkom, ona će sklopiti svoje listiće. Kao da se brani… Ali ako nekoliko puta prevrnemo tu istu saksiju, ne oštećujući biljku, neće se više obazirati na prevrtanje. Neće sakupljati listove, kao da je “upamtila” šta se prethodnog puta desilo. Biljka je u stanju da obradi određene znake i odgovori, smatra profesor Mankuzo