Grupa istraživača, koja je proučavala život u savani, otkrila je da biljne vrste koje nemaju nikakvu prirodnu zaštitu, poput trnja, svoj opstanak u velikoj meri duguju životinjama koje se hrane mesom, jer biljojedi, iz straha od njih, izbegavaju ta područja.
Prisustvo mesoždera pomaže biljkama bez bodlji da opstanu na određenim prostorima, tvrde naučnici čija je studija objavljena u časopisu „Science”.
Naučnici s toga upozoravaju da bi dalje opadanje broja velikih predatora nesumnjivo imalo poguban uticaj na veze koje postoje između mesoždera, biljojeda, biljaka i ljudi.
– Naša studija pokazuje da mesožderi, poput leoparda i divljih pasa, određuju mesto hranjenja biljojeda, a oštri biljni izraštaji, poput trnja, njihov način ishrane – objasnio je koautor studije Adam Ford sa Univerziteta Britanske Kolumbije, u Kanadi.
– U borbi za opstanak biljke imaju dva izbora: da se od biljojeda zaštite tako što će pustiti bodlje ili da rastu na prostorima kojima gospodare mesožderi, predatori njihovih neprijatelja – dodao je on, prenosi BBC.
Ford predviđa da će u pojedinim područjima najverovatnije doći do pucanja krhke ekološke ravnoteže između životinjskog i biljnog sveta.
– Sa daljim razvojem ljudskih aktivnosti dolazi do opadanja broja predatora. Biljojedi, poput impale, sve više zalaze u doskora za njih riskantna područja, sve više konzumirajući svoju omiljenu vegetaciju i, samim tim, omogućavajući širenje trnovitih vrsta – napomenuo je on.
Ranija istraživanja ukazuju na ubrzano smanjenje populacije velikih mesoždera u svetu, od kojih bi tri četvrtine mogle da budu ozbiljno ugrožene. Ove životinje danas žive na manje od polovine svojih istorijskih staništa, a ovakav sled događaja bi nesumnjivo uzrokovao nesagledive i dugotrajne posledice na ekosisteme.
