SVE JE TO OD LOŠEG VINA! Sedam ratova izgubljenih zbog alkohola

Šah
Pixabay.com/

Istoričari najradije pripovedaju o bitkama dobijenim zahvaljujući mudrosti vojnih zapovednika ili hrabrosti vojnika. Dešava se, međutim, da ishod sukoba bude posledica manje plemenitih okolnosti, na primer uticaja alkohola. Pogledajte kako je alkohol presudno uticao na ishod sedam istorijskih bitaka.

 

7. Nemački oficir izgubio kontrolu nad ključnim mostovima zato što se napio s devojkom

U knjizi “Pegazov most”, istoričar Stiven E. Ambrouz opisuje kako je nemački major Hans Šmit proveo noć uoči napada britanske vojske na njegovu jedinicu prilikom iskrcavanja u Normandiji. Njegova vojska je čuvala dva ključna mosta na reci Orn, a on je trebalo da izda naređenje za njihovo rušenje ukoliko im se saveznici previše približe. Na mostovima je bio postavljen eksploziv i bili bi odmah uništeni da je to Šmit naredio, piše “Biznis insajder”.

Šmit je, međutim, uživao u alkoholu sa svojom devojkom i propustio je da izda naređenje. Kad se otreznio, pokušao je da se probije do bojnog polja, ali je britanska vojska uhapsila njega i njegovog vozača. Britanci su preuzeli kontrolu nad mostovima, štiteći savezničku vojsku od nemačkog kontranapada.

6. Skoro poražena vojska u Američkom građanskom ratu preživela jer je komandant neprijateljske vojske bio suviše pijan da bi napao 
 

Trideset prvog decembra 1862, prvog dana Bitke na reci Stouns, armija Konfederacije napala je snage Unije kod Murfrizboroa, u Tenesiju. Plan generala Brekstona Brega odvijao se kao po loju i uhapšene su hiljade vojnika Unije.

Napad bi, međutim, bio još uspešniji da vojska general-majora Bendžamina F. Čitama nije kasnila i bila neorganizovana, jer je pijani zapovednik Čitam pao s konja dok je okupljao vojsku.

Vojska Unije se već bila skoro povukla, ali su generali zaključili da imaju dovoljno vojnika da drže položaj, što verovatno ne bi učinili da je Čitam napao prema predviđenom planu. Federalne snage su dva dana držale položaje, da bi artiljerijske snage Unije 2. januara 1863. za samo jedan sat ubile 1.800 pripadnika snaga Konfederacije. Tako je Unija dobila novi zamah i odnela pobedu.

5. “Da nije bio alkoholičar, Grant ne bi bio tako dobar vojskovođa”
 

Američki vojskovođa je bio sklon alkoholizmu, ali istoričari veruju da je to koristilo njegovoj karijeri. Dobitnik Pulicerove nagrade Džejms Mekferson napisao je knjigu “Vojni poklič slobode” (Battle Cry of Freedom), u kojoj kaže da je Grantova “sklonost ka alkoholizmu možda doprinela da postane bolji general”.

On piše da je zbog nastojanja da disciplinuje sebe mogao da razume i disciplinuje druge; pošto mu posle neuspeha nije bilo druge nego da ustane i nastavi dalje, postupao je sa više smeslosti i odlučnosti nego zapovednici koji nisu smeli da rizikuju.

U suštini, on je već toliko bio prezren zbog svog alkoholizma, da nije mario ako doživi neuspeh. Zbog toga je bio agresivniji u borbi, a jednom je namerno ostavio svoju vojsku bez zaliha, osim municije i medicinskih sredstava, da bi mogao da napadne Viksburg. Pošto nije uspeo da zaposedne grad, Grant je napad pretvorio u dvomesečnu opsadu i na kraju uspeo u svom naumu.

4. Samuraji su se ludo zabavljali i nisu primetili da su napadnuti

Imagava Jošimoto, moćni japanski zapovednik, pod čijom se komandom 1560. godine nalazilo 35.000 vojnika, odlučio je da zauzme tadašnju prestonicu Japana Kjoto. Na putu do Kjotoa, Jošimoto je pokušao da osvoji utvrđenja Ode Nobunage, koji je uspeo da okupi samo 2.500 samuraja da mu pruže otpor.

Nobunaga je sa svojom vojskom krenuo prema tvrđavi kod Okehazame (Japan). Kada je ugledao Jošimotovu vojsku kako se zabavlja i pije, naredio je svojoj maloj vojsci da zauzme tvrđavu i pobode zastave svuda po njoj. Sa ostatkom svojih ljudi zaobišao je pijane samuraje i prišao im sleđa.

Iako je odnos snaga bio 12 prema 1 u korist Jošimotoa, Nabunaga je pobedio. Jošimoto je izašao iz šatora da se pobuni zbog galame i tek tada je shvatio da je napadnut. Pre nego što je ubijen, Jošimoto je uspeo da rani samo jednog neprijateljskog vojnika. Nobunaga i njegova vojska su ubili sve osim dvojice oficira, pre nego što su ostali samuraji pobegli ili se predali.

 

3. Osmanski sultan izgubio celu mornaricu zbog nekoliko bačvi vina

Sultan Selim II je toliko pio da je stekao nadimak Pijandura. Njegova ljubav prema vinu jedno je od najpopularnijih tumačenja njegove invazije na Kipar 1570. Sve je počelo kako treba, ali će ljubav prema čuvenom kiparskom vinu skupo koštati sultana.

Kada je Selim osvojio kiparske tvrđave, papa Pije V pokušavao je da ubedi evropske vođe da formiraju pomorsku armadu i napadnu Osmanlije. Godinu dana kasnije formirana je flota koja se suočila s Osmanlijama u Bici kod Lepanta 1571. Kada je pomorska bitka počela, 300 osmanskih brodova borilo se protiv 200 hrišćanskih brodova boljeg kvaliteta. Istoričari tvrde da je 90 odsto brodova u Sredozmenom moru učestvovalo u toj bici.

Iako su im snage bile gotovo ravnopravne, hrišćani su teško porazili Selima.
Potonulo je 12 evropskih galija i poginulo 8.000 vojnika, ali su hrišćani oslobodili 15.000 robova i zarobili 117 galija. Osmanlije su izgubile veći deo vojnih brodova i pripadnika mornarice. Iako je Kipar ostao pod kontrolom Selima II, koji je nastavio da uživa u čuvenom kiparskom vinu, verovatno je morao mnogo da pije da zaboravi koliko ga je to koštalo.

2. Ruski vojnici bili suviše pijani da bi se borili
 

U knjizi pod naslovom “Istorija votke”, autor Viljem Vasiljevič Pohljopkin podrobno opisuje šta su ruski borci pili dok su čekali dolazak male neprijateljske vojske sa kojom će se suočiti 1377. godine.

Tačan broj boraca na obe strane nije poznat, ali se zna da su se pored reke okupile armije pet ruskih vojskovođa. Međutim, bili su toliko pijani da su Mongoli iz Plave horde samo pojavili i počeli da ih ubijaju. Vrhovni komandant ruskih snaga Ivan Dmitrijevič udavio se sa još nekoliko vojnika pre nego što je horda uopšte stigla do njega.

Pravo ime reke nije sačuvano, zato što je posle poraza postala poznata kao Pijana reka.

1. Dok su Trojanci pili, Grci su izašli iz konja i završili posao
 

Ovo je sasvim sigurno najpoznatiji istorijski događaj na ovom spisku. Trojanski princ je oteo suprugu grčkog kralja, nagradu koju mu je obećala Afrodita. Lepa Jelena je pristala da se uda za njega, izazvavši rat između Grka i Trojanaca.

Posle devet godina ratovanja, jedan grčki general je izložio plan za lažno povlačenje i ostavljanje poklona Trojancima u vidu džinovskog drvenog konja.

Grčki vojnici su se sakrili u njemu, a konj je odvučen u grad. Trojanci su počeli da slave. Jeli su, pili i zabavljali se do iznemoglosti. Grčki vojnici su iskoristili taj trenutak, tiho izašli iz konja i ubili svakog Trojanca na koga su naišli.