TAJNA STARA 3.000 GODINA: Smrt je strašna, ali pripadnici naroda Bo činili su je JOŠ JEZIVIJOM (FOTO)

viseci kovceg
wikipedia/Kok Leng

Naučnici još uvek nisu odgonetnuli tajnu staru više od 3.000 godina, a koju su im u amanet ostavili drevni stanovnici Sečuana.

 

Foto: Viseći kovčezi/ Kok Leng, Maurice Yeo

Na planinskim liticama kineske provincije Sečuan može se videti svojevrsni prizor – stotine drevnih kovčega koji nestabilno vise sa stene.

Neki veruju da su kovčezi postavljeni tu kako bi pokojnici bili nadohvat ruke bogovima, dok oni manje maštoviti tvrde da su kovčezi montirani na liticu da bi preminuli bili van dometa gladnih životinja.

Kakogod, proteklih deset godina, sanduci su pažljivo i vredno restauriraju, kako bi se ovi neverovatni umetnički artefakti zaštitili od daljnjeg propadanja.

 

Foto: Viseći kovčezi/ Kok Leng, Maurice Yeo

Izgubljena kultura

Viseće kovčege u dolini Sečuan ostavili su pripadnici Bo naroda, za koje se smatra da su izumrli još pre 400 godina i sa sobom odneli tajnu ove neobične pogrebne tradicije. Bo su bili manjinski narod koji je živeo na granici današnjih provincija Sečuan i Juan i koji je još pre 3.000 godina na tom mestu stvorio briljantnu kulturu.

Narod Bo se od drugih etničkih grupa najviše razlikovao upravo po svojim pogrebnim običajima. Obično isklesani od trajnih tvrdih trupaca, njihovi viseći kovčezi ostajali su neofarbani, u prirodnoj boji drveta.

Poslednji sanduci izrađeni su pre oko 400 godina, u srednjem i kasnijem periodu dinastije Ming (1368-1644), dok većina starijih datira oko hiljadu godina u prošlost, do dinastije Song (960-1279). Do danas, najstariji viseći kovčeg pronađen je u tzv. području Tri klisure i pretpostavlja se da je star čak dve i po hiljade godina.

Svaki kovčeg napravljen je od jednog izdubljenog komada drveta, i prvobitno su bili zaštićeni bronzanim poklopcem.

Ovi “visinske sahrane” bili su najrasporostranjeniji oblik sahranjivanja u drevnoj jugozapadnoj Kini. Međutim, ova praksa je okončana zajedno sa misterioznim nestankom Bo naroda. Oni koji su došli posle upoznali su se sa Bo civilizacijom upravo preko njihovih visećih kovčega i crteža po stenama, koji su kao tihi odjeci prošlosti ostali iza njih.

Svako ko poseti ovu dolinu neminovno se susreće sa tri pitanja – zašto su pripadnici Bo naroda sahranjivali svoje mrtve u visećim sanducima? kako su to izvodili? Gde je nestala celokupna civilizacija?

 

Foto: Viseći kovčezi/ Kok Leng, Maurice Yeo

Razrešene misterije

Viseći kovčezi su nekada bili vruća tema među arhitektama, paleoantropolozima, folkloristima i umetnicima. U proleće 1941. neki od najeminentnijih stručnjaka za antikvitete stigli su u današnji okrug Gongkian i iz daljine videli 600 metara dugačku i oko 120 metara visoku liticu.

Skoro sto sanduka visilo je na strmim stranama planine, poduprti drvenim kolcima zakucanim u stenu, a bilo je i onih koji su počivali na ravnim izbočinama. Ovaj prizor izazvao je žestoku diskusiju među tek pristiglim ekspertima.

Neki su verovali da su kovčezi spuštani konopcima sa vrha planine, a neki su smatrali da su sanduci poduprti drvenim kolcima korišćeni kao dodatna pomagala za penjanje. Pojedinci tvrde da su merdevine rešenje misterije, ali svi su se složili da su Bo ljudi svesno ovu misteriju ostavili nerazjašnjenu za buduće generacije.

Ovi viseći kovčezi predstavljaju vredno kulturno nasleđe i naučnici širom sveta bore se da ih konzerviraju i restauriraju, piše Dejli mejl.

Veoma je teško renovirati ih, ali to je neophodno. Tokom poslednjih 10 godina najmanje 20 sanduka je palo, a mi želimo da sprečimo da se to dešava i ubuduće – kaže lokalni stručnjak Li Čan.

Zašto su pripadnici Bo naroda sahranjivali svoje mrtve tako visoko? Zapisi Lija Jinga tokom dinastije Juan možda daju odgovor: “Visoko postavljeni kovčezi smatraju se kao nešto veoma poželjno. Što je sanduk na većoj visini, to je bolje za preminulog. Oni čiji kovčezi padnu na zemlju smatraju se još srećnijim”.