TIHA HEROINA: Spasla je od Holokausta STOTINE JEVREJSKE DECE, a doživela da je maltretiraju i ponižavaju

Marion Pričard
Printscreen

Žena koja je spasla život najmanje 150 Jevreja tokom Holokausta umrla je početkom ovog meseca u 97. godini života. Njena porodica je tek ove nedelje objavila tu tužnu vest.

 

Marion Pričard je 1940. bila studentkinja socijalnog rada u Holandiji kada je Nemačka izvršila invaziju. Provela je u zatvoru sedam meseci naredne godine, jer je prenosila radio-emisije Saveznika.

Međutim, tek 1942. dok je posmatrala igru jevrejske dece shvatila je svoj pravi poziv. Mališani su imali negde između dve i osam godina i ništa nisu slutili kada se pored njih zaustavilo jedno vozilo.

– Bilo je prelepo prolećno jutro i bila sam u ulici kroz koju prolazim celi život. Odjednom sam videla kako neko grabi decu ili za kosu ili za noge i ubacuju u kamion – opisala je jednom u intervjuu, a prenosi Newser.

Narednih godina, Marion je krila Jevreje u svojoj kući, pronalazila im smeštaj, snabdevala ih lažnim dokumentima i dodatnim bonovima za hranu i pretvarala se da je neudata majka, kako bi mogla da brine o bebama.

– Većina je odgajana da govori istinu, da se povinuje zakonima i poštuje Deset zapovesti. Do 1945. sam ukrala, prevarila, zavarala, pa čak i ubila – ispričala je Pričardova.

Bilo je to pred kraj rata. Jedan policajac otkrio je da Merion krije jevrejsku porodicu. Godinama kasnije prilača je da je u tom trenutku znala da nema izbora. Pre nego što je policajac stigao da reaguje, ona ga je ubila.

Godinama ju je grizla savest zbog toga, ali kaže da nikada nije zažalila zbog te odluke.

– Čitavog života sam bila protivnik smrtne kazne i još uvek sam, ali kada je izbor bio između njega i dece, nisam ni trepnula, izabrala sam decu. Nisam mogla da sačekam da vidim ta će on uraditi i da li će nas prijaviti. Instinkt mi je govorio da ako on ode, deca koju krijem su gotova i reagovala sam – ispričala je ova neverovatna žena.

Do kraja 1945. nacisti su u Holandiji ubili između 110.000 i 140.000 Jevreja. Marion je spasla 125 porodica od istrebljenja.

Posle rata postala je socijalni radnik u Ujedinjenim nacijama, udala se za američkog vojnica i preselila u SAD, gde je radila sa izbeglicama i postala psihoanalitičar. Život je provela u malom gradiću u saveznoj državi Vermont. Već u poodmaklim godinama radila je kao aktivistkinja za prava gej parova.

Bilo je to tokom 2000. godine kada je u Vermontu izglasan zakon koji je gej parovima dozvolio sklapanje bračnih zajednica. Konzervativne grupe su krenule u proteste, a čitava priča uskoro je poprimila mnogo mračnije obrise. Marion je gledala kako po njenom gradu na sve strane niču svastike – na bilbordima, poštanskim sandučićima, zidovima škole…

Marion je tada napisala i u lokalnim novinama objavila otvoreno pismo u kome je svoje sugrađane podsetila da je i Hitler počeo svoju kampanju tako što je proganjao “različite”, a da se sve završilo razaranjima neviđenih razmera. Bila je to jetka lekcija iz istorije, a Marion je nakon toga u svoje dvorište okačila transparente kojima podržava gej parove i njihova prava.

– Jedne noći zazvonio je telefon. Kada sam se javila, kompijuterski izmenjen glas mi je rekao da skinem transparente “ili ću zažaliti”. Transparenti su ostali. Ponovo sam dobila poziv. Transparenti su i dalje stajali u mom dvorištu. Onda, neko je provalio u našu kuću, polomio nam nameštaj, uništio kuhinju i ukrao transparente – ispričala je kasnije Marion u intervjuu za LA Times.  

Počinioci ovog dela nikada nisu bili uhvaćeni. Ipak, Marion nije marila. Kaže da ju je ratno iskustvo naučilo da se “od istorije i sudbine” ne možeš sakriti. Zato je ništa nije moglo sprečiti. Nastavila je da se zalaže za jednakost svih i bila je aktivna do kraja života.

Dobila je obeležje na Spomeniku Holokaustu “Prevednik među narodima” u Jerusalimu 1981. godine.

Umrla je 11. decembra 2016. u 97. godini života. Nadživela su je trojica sinova, osam unučića, sestričina, bratića i jedan praunuk.