Titov lični fotograf tvrdi: Tita je od Jovanke razdvojio OVAJ ČOVEK

Tito
Wikipedia/Стеван Крагујевић

Decenijama se nagađalo šta je bio pravi uzrok razdvojenosti Tita i Jovanke Broz. Bilo je mnogo verzija, pominjale su se i druge žene, ali prava istina je da su ih razdvojili Titovi najbliži saradnici predvođeni Stanetom Dolancom.

 

Savezna vrhuška je godinama razmišljala samo o tome kako da se još za Titova života domogne vlasti. Jedina prepreka za to bila im je Jovanka, i zato su godinama tražili načina da ih razdvoje. I uspeli su. Od septembra 1977. godine, Jovanke više nema u Titovoj pratnji.

 
Ovo, za Novosti, tvrdi Miroslav Mija Mladenović (92), partizan, pripadnik Gardijske brigade i potpukovnik JNA, koji je, kao Titov lični fotograf, uz Josipa Broza i Jovanku proveo tri i po decenije, od 1945. do 1980. godine.

Ovi podaci, ali i još mnogi do sada nepoznati detalji iz života čuvenog jugoslovenskog bračnog para, pojaviće se u knjizi “Istina o Jovanki”, koja će biti objavljena 25. maja. Sa Jovankom Broz bio je u prijateljskim odnosima od 1961. godine do njene smrti 2013. godine. Do sada je objavio 12 knjiga, uglavnom o životu Josipa Broza.

Jovanka Broz je, bez sumnje, bila Titov najbolji i jedini odani, iskreni prijatelj, i to bez interesa, za razliku od njegovih najbližih saradnika, koji su manje -više bili “glumci” željni vlasti. Tvrdili su da svoje zadatke i obaveze izvršavaju uspešno, bez ijednog privrednog problema. Iako je ekonomski razvoj od 1974. godine već uveliko bio usporen. Tito se, međutim, sa Jovankom, koja je dobro poznavala stanje u zemlji, dogovorio da ona preko svojih poznanika sazna više o poslovanju i stanju u radnim kolektivima, o privredi u celini i ustanovama u zemlji – kaže Mladenović.

Saznanja predsednika Tita dobijena od supuge Jovanke o stanju u zemlji, prema tvrdnji

 

sagovornika Novosti, bila su zabrinjavajuća. Predsednikovi najbliži saradnici saznali su da ono što su skrivali, do Tita stiže preko Jovanke. Od tada počinje podozrenje, pa i mržnja prema životnoj saputnici Josipa Broza. U narednim referisanjama, prvi Brozovi saradnici realnije su govorili o teškoćama u zemlji, ali su razmišljali i o tome kako da naude Jovanki, da joj se osvete. Način da se Jovanke “legalno” reše, za državne funkcionere bila je optužba da se meša u državne poslove.

– U prvoj polovini 1975, Tito i Jovanka bili su na odmoru u novosagrađenoj vili u Igalu kod Herceg Novog. Tih dana, po nagovoru sekretara CK SKJ Staneta Dolanca, u Beogradu se sastao veći broj članova CK SKJ i odlučio da formira komisiju koja će otići u Igalo da sasluša Jovanku Broz. Tito je ispoštovao odluku većine, a u komisiji su bili Petar Stambolić, Krsta Crvenkovski, Blažo Jovanović i Đuro Pucar. Kako mi je rekao major Blagomir Marić, saslušanje je održano na usidrenom školskom brodu “Galeb”, u Zelenici, nedaleko od Herceg Novog – navodi delove knjige Mladenović.

Ustav iz 1974.

– Problemi bračnog para Broz počeli su posle usvajanja Ustava SFRJ februara 1974, koji je republikama dao mnogo šira ovlašćenja. Tito je glasao protiv njegovog usvajanja, a nezadovoljsto je dokazao odbijanjem da potpiše novi ustav. Posle 12 dana, to je učinio Mika Špiljak, predsednik Saveznog izvršnog veća. Tada je Tito proglašen i za doživotnog predsednika, čemu se takođe protivio – kaže Mladenović.

Prema rečima Mladenovića, na saslušanju je odlučeno da Jovanka, u pratnji Titovog lekara dr Aleksandra Ace Matunovića, ide na ispitivanje u VMA. Pre nego što je prevezena u Beograd, Jovanka se vratila u Igalo, gde je ostala nekoliko sati sa suprugom. Pred polazak, plačući se rukovala sa dežurnim pratiocem potpukovnikom Dragomirom Dragom Mikelićim i rekla mu: “Čuvaj mi Josipa od saveznih rukovodilaca.”

– Drugarica Jovanka Broz, naravno, nije ni išla na ispitivanje zdravlja u VMA, jer za to nije ni bilo potrebe. Osim toga, Stane Dolanc je iz ličnih razloga posebno želeo da se osveti Jovanki. Ona je, naime, pre Titove zvanične posete SSSR-u, Kini i Severnoj Koreji, septembra 1977. godine, rekla Titu: “Josipe, u posetu odlazim ja ili Dolanc. Zajedno, ne! Ti znaš zašto.” Pred posetu ovim zemljama, Jovanka je od poznanika iz Slovenije dobila fotografiju Staneta Dolanca u nemačkoj uniformi, sa datumom iz 1944. godine – navodi Mladenović delove svoje knjige. 

 

Od ove posete Jovanka više nije pratila supruga u zvaničnim posetama, niti je bila u njegovoj blizini. A kako mu je, po tvrdnjama Mladenovića, ispričala Jovanka, čak je s televizije saznala da je prebačen u Klinički centar u Ljubljani. Kada je Tito 1980. godine umro, Predsedništvo SFRJ je odlučilo da zabrani Jovanki da prisustvuje sahrani supruga s kojim je živela 28 godina.

– Tu odluku Predsedništva, Jovanki je otkrila Indira Gandi – otkriva Mladenović.

Premijerka Indije poziv na sahranu uslovila je susretom s Jovankom Broz, s kojom je bila prijateljica. Indira Gandi je Brozovu udovicu posetila i godinu posle sahrane, a povremeno su održavale vezu i telefonom, sve do mučkog ubistva premijerke Indije.

Uskraćen poslednji razgovor

– Kada  je saznala da je Tito prebačen u bolnicu u Ljubljani, Jovanka je pokušala da dobije lekare i raspita se za njegovo zdravlje. Uprkos čekanju na liniji, niko od lekara nije se odazvao njenom pozivu. Prema Jovankinom kazivanju, bila je to jedina i poslednja veza koju je dobila. To i ne čudi, jer je, prema rečima službenice Dese Macure, koja je radila na telefonskoj centrali Kabineta predsednika Repubilke na Dedinju, ona istog časa iz Slovenije obaveštena o tome da je general armije Nikola Ljubičić naredio da se supruzi predsedika Tita više ne daje telefonska veza sa Slovenijom – priča Mladenović.