Umro italijanski virtuoz, “đavolji violinista” Nikolo Paganini – 1840. godine

Paganini
Wikipedia

Na današnji dan 1840. godine, umro je italijanski virtuoz na violini i kompozitor Nikolo Paganini, čijoj su veštini savremenici pridavali magične moći. Kao kompozitor se proslavio sa šest violinskih koncerata.

 

Budući da je divljenje često na samoj granici zavisti, Paganinijeve violinske čarolije su među njegovim ljubomornim i praznovernim savremenicima ipak bile „objašnjene“ time da je Paganini „u dosluhu sa samim đavolom“. Takođe, zapazili su i njegovu opsednutost smrću i mrtvima i da je svoju inspiraciju često pronalazio na grobljima.

Uprkos svojoj mršavoj i bledoj pojavi oštrih crta lica i često raščupane kose i brojnim intrigama koje su pratile njegov nesumnjiv talenat nedokučiv društvu onoga doba, Paganini je ipak uživao veliki ugled i poštovanje, a žene su ga naprosto opsedale. Ipak, kako je bio i naprasit, bolesno ljubomoran i teške naravi, retko ko ga je istinski razumeo i bio spreman da podnosi sve njegove uspone i padove.

Nekoliko godina kasnije Paganini je već postao bogat. Menjao je saputnice, mesta prebivališta, gradove. Nastupajući širom zemlje, bio je i primoran da se neprestano seli. Međutim, u zimu 1820. godine Nikola sustiže iscrpljenost, slabost i prvi znaci sifilisa koji će ga dve decenije kasnije i oterati u grob.

Polako gubi vid, ali ne i volju i nadu da živi i svira i priprema svoj veliki povratak na scenu. Upoznaje mladu pevačicu Antoniju Bjanki koja mu u julu 1825. godine rađa sina Akila, jedinu pravu ljubav Paganinijevog života. Nakon rastanka sa Antonijom, Paganini svuda sa sobom vodi sina i grčevito se bori za starateljstvo nad njim.

Godine 1827. Paganini započinje osvajanje Evrope. Ponovo komponuje i nastupa, ali i definitivno narušava svoje načeto zdravlje. Posle neviđenog oduševljenja u Beču gde je od cara Franja I dobio i Orden kamernog virtuoza, Paganini nastavlja da nastupa širom Evrope. Pruski kralj ga proglašava za prvog koncertnog majstora, a od ruskog cara u Varšavi 1829. godine dobija i brilijantski prsten.

Širom Evrope slušanje Paganinijevih koncerata postaje mondenska obaveza – krunisane glave, prinčevi, grofovi, umetnici, svi su hrlili da bi čuli čudesnog Italijana. Sledi i turneja po Engleskoj, cena ulaznica za njegove koncerte astronomski raste i uprkos tome Paganini održava više od 150 koncerata najposećenijih u istoriji. 

Ipak, kako bolest napreduje, sve mu je teže da nastupa i u pauzi između koncerata posećuje banje i lečilišta, ne prestajući da putuje, komponuje i svira. Sve bolesniji, vraća se u Parmu gde kupuje vilu “Gajone“ i nastavlja da održava lokalne koncerte. Uskoro dobija i starateljstvo nad sinom, ali i oseća da mu je životna snaga na izmaku.

Poslednje godine života Paganini provodi u Parizu i Nici sa sinom. U njegovom naručju izdahnuo je 27. maja 1840. godine. Sahrana violiniste poznatog pod nadimkom “đavolji“ bila je zabranjena na groblju, što je preinačeno 4 godine kasnije. Na parmskom groblju Paganini je međutim sahranjen tek 36 godina kasnije, gde njegove kosti i danas počivaju.

Ostali događaji na današnji dan:

1358. Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I uručio gradu Dubrovniku Višegradsku povelju, kojom je Dubrovačka komuna dobila samoupravu, uz obavezu plaćanja godišnjeg danka i pružanja pomorske pomoći novom gospodaru.

1564. Umro švajcarski teolog francuskog porekla Žan Kalvin, vođa frakcije protestantizma u Ženevi, kalvinizma, koji je imao brojne pristalice u evropskim zemljama, posebno u Francuskoj, i izazvao velike društvene potrese. Njegovo delo “Temelji hrišćanstva” postalo priručnik protestantske teologije.

1679. Engleski parlament usvojio “Habeas Corpus Act”, zakon koji štiti građane od nezakonitog hapšenja i utamničenja. Osnovni principi tog zakona kasnije ugrađeni u Istav SAD.

1703. Ruski car Petar Veliki osnovao novu prestonicu Rusije na ušću reke Neve u Baltičko more, Sankt Peterburg. Glavni grad Rusije bio do 1918.

1806. Francuska vojska ušla u Dubrovnik, čime je Dubrovačka Republika izgubila viševekovnu nezavisnost, mada je formalno ukinuta 31. januara 1908. kada je pripojena Kraljevini Italiji.

1840. Umro italijanski virtuoz na violini i kompozitor Nikolo Paganini, čijoj su veštini savremenici pridavali magične moći. Kao kompozitor se proslavio sa šest violinskih koncerata.

1860. Đuzepe Garibaldi, u pohodu za ujedinjenje Italije, zauzeo Palermo na Siciliji.

1868. U Mostaru rođen srpski pesnik Aleksa Šantić, autor antologijskih pesama “Ostajte ovdje”, “Emina”, “Veče na školju”. Pripadao “Mostarskom krugu” oko književnog lista “Zora”, koji je pokrenuo s Jovanom Dučićem i Svetozarom Ćorovićem.

1878. Rođena američka igračica irskog porekla Isidora Dankan, začetnik modernog baletskog pravca u kojem dominira slobodan igrački pokret. Poznata i po ljubavnoj romansi s ruskim pesnikom Sergejom Jesenjinom.

1905. U rusko-japanskom ratu ruska flota doživela težak poraz u bici kod Cušime, izgubivši 26 od 45 brodova.

1909. Rođen srpski istoričar umetnosti Svetozar Radojčić, profesor Filozofskog fakulteta u Skoplju i Beogradu, član Srpske akademije nauka i umetnosti.

1910. Umro nemački bakteriolog Robert Koh, jedan od osnivača bakteriologije, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1905. Bacil tuberkuloze otkrio 1882, izolovao i bacil antraksa i pronašao izazivača kolere.

1923. Rođen američki diplomata nemačkog porekla Hajnc Alfred Kizinger, poznat kao Henri Kisindžer, jedna od vodećih ličnosti u posleratnoj američkoj diplomatiji. Bio savetnik za nacionalnu bezbednost, državni sekretar, dobitnik Nobelove nagrade za mir 1973. Zaslužan za otopljavanje odnosa SAD i SSSR i Kine i za uspeh mirovnih pregovora s Vijetnamom.

1937. U San Francisku u saobraćaj oušten “Golden gejt”, jedan od najvećih mostova na svetu.

1941. Britanska mornarica, uz pomoć avijacije, u Drugom svetskom ratu potopila nemački ratni brod “Bizmark”. Poginulo oko 2.300 osoba.

1942. U okupiranoj Čehoslovačkoj smrtno ranjen šef Gestapoa Rajnhard Hajdrih. Njegova smrt 4. juna izazvala talas represalija protiv stanovništva u Češkoj i Moravskoj.

1960. U Turskoj vojnim udarom oborena vlada Adnana Menderesa. Vlast preuzeo Komitet nacionalnog jedinstva s generalom Kemalom Girselom na čelu.

1964. Umro indijski državnik Džavaharlal Nehru, prvi premijer nezavisne Indije i jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih zemalja.

1988. Sirijske trupe ušle u južna predgrađa Bejruta i okončale tronedeljene ulične borbe rivalskih muslimanskih šiitskih milicija.

1992. U redu za hleb u centru Sarajeva od eksplozije granate poginulo 16 osoba, a 144 povređene.

1993. U eksploziji automobila-bombe ispred galerije Ufici u Firenci pet osoba poginulo, a kolekcija galerije ozbiljno oštećena.

1997. NATO i Rusija potpisali “Osnivački akt o međusobnoj saradnji”, kojim je formiran zajednički Stalni savet NATO-Rusija, za konsultacije o evropskoj bezbednosti.

1997. Šefovi diplomatija Hrvatske i Jugoslavije Mate Granić i Milan Milutinović u Zagrebu potpisali konzularnu konvenciju kojom se uređuje status diplomatskih predstavništva.

1999. Medjunarodni sud za ratne zločine u Hagu optužio predsednika Jugoslavije Slobodana Miloševića i još četiri funkcionera Jugoslavije i Srbije za zločine protiv čovečnosti i ratne zločine na Kosovu.

2001. U Japanu održan prvi referendum na temu energetike. Stanovnici sela Kariva, u kojem se nalazi najveća nuklearna elektrana na svetu, izjasnili se protiv korišćenja recikliranog plutonijuma u njenim postrojenjima.