VEČITA RASPRAVA: Da li se danas slavi Sveti Trifun, Sveti Valentin ili DAN ZALJUBLJENIH?

Popularnost ovog datuma, mnogi će reći, nema mnogo veze sa hrišćanstvom, već sa narodnim običajima i tradicijama, jer ovo je period kraja zime i očekivanje proleća.

dan zaljubljenih
Pixabay.com

Poslednjih godina Svetog Trifuna, zaštitnika vinogradara, koga slavi pravoslavna crkva, sve više zasenjuje Sveti Valentin ili Dan zaljubljenih, iako se i dalje sa sigurnošću ne može reći ko je bio Sveti Valentin.

Sveti Valentin se ne pojavljuje u najranijoj listi rimskih mučenika, Hronografiji iz 354. godine, iako je pokrovitelj sastavljanja Hronografije bio bogati rimski hrišćanin po imenu Valentin.

Međutim, pominje se u Martyrologium Hieronymianum-u koji je sastavljen između 460. i 544. godine iz ranijih lokalnih izvora. Praznik svetog Valentina 14. februara prvi je ustanovio 496. godine papa Gelasije Prvi, koji je Valentina uvrstio među sve one „… Čija se imena pravedno poštuju među ljudima, ali čija su dela poznata samo Bogu.“

Katolička enciklopedija i drugi hagiografski izvori govore o tri svetaca Valentina koji se vezuju za 14. februar. Jedan je bio rimski sveštenik, drugi biskup Interamne (današnjeg grada Terni u italijanskoj pokrajni Umbrija), oba sahranjena duž Via Flaminije ispred Rim, na različitim udaljenostima od grada. Za trećeg se govorilo da je svetac koji je stradao istog dana sa nizom pratilaca u rimskoj provinciji u Africi, o kojima se ništa drugo ne zna.

Prema zvaničnoj biografiji Ternijske eparhije, episkop Valentin je rođen i živeo je u Interamni i dok je bio na privremenom boravku u Rimu, 14. februara 269. godine zatvoren je, mučen i mučenički je stradao. Njegovo telo je na brzinu sahranjeno na obližnjem groblju i nekoliko noći kasnije njegovi učenici su uzeli telo i vratili ga kući.

Rimski Martirologij, zvanična lista priznatih svetaca Katoličke crkve, za 14. februar navodi samo jednog Svetog Valentina: mučenika koji je umro na Via Flaminiji.

Uobičajena hagiografija opisuje Svetog Valentina kao rimskog sveštenika ili kao bivšeg biskupa koji je mučeničkom smrću stradao po naredbi samog cara Klaudija Gotika (Klaudija Drugog).

Klaudije, naime, nije želeo da se muškarci žene dok traju ratovi jer je verovao da su neoženjeni muškarci bolji vojnici. Biskup Valentin se protivio tome i organizovao je tajna venčanja. Zbog toga je bačen u tamnicu i nad njime je izvršena smrtna kazna 14. februara.

Prema verovanju, dok je odlazio da mu odrube glavu, Valentin je slepoj tamničarevoj ćerki poslao pismo sa žutim šafranomu u znak zahvalnosti za ukazanu pažnju. Bilo je potpisano „od tvog Valentina“.

Kako je Sveti Valentin postao zaštitnik zaljubljenih

Prema profesoru Lorensu Kaningemu sa Univerziteta Notr Dam, naučnici imaju dve glavne teorije kojima objašnjavaju kako je 14. februar postao sinonim za romantičnu ljubav.

Rimski praznik Luperkalije – drevna paganska proslava plodnosti, kojom se odavala počast Junoni, kraljici rimskih bogova i boginja i boginji žena i braka, održavana je 14. februara, dan pre početka praznika. Za vreme festivala, žene bi pisale ljubavna pisma i ostavljale ih u veliki ćup. Muškarci bi tada izvlačili poruke i kretali u potragu za ženom koja je napisala poruku koju su izvukli.

Ptice i pčele – Postojalo je verovanje da sredinom februara sve pernate životinje traže sebi partnera, partnerku za proleće koje dolazi i novu sezonu parenja. Zato se na mnogim čestitkama za Dan zaljubljenih mogu videti ptice kao simbol navedene tradicije i verovanja.

Papa Gelasije je 496. godine imenovao 14. februar u čast svetog Valentina kao sveca zaštitnika zaljubljenih. Papa Pavle Šesti ga je 1969. izbacio iz kalendara. Međutim, spoj rimskog festivala i hrišćanskog mučeništva se učvrstio i Dan zaljubljenih je preživeo.

Tradicije

Kao što nije dokazano ko je bio Sveti Valentin, tako su i tumačenja kada je Dan Svetog Valentina prvi put povezan sa romantičnom ljubavlju različita. Po jednima, tek u 14. veku u krugovima bliskim Džefriju Čoseru, engleskom pesniku poznog srednjeg veka. U to vreme, među uglednim ljudima bila je popularna otmena ljubav.

Po drugima, najstariju čestitku za Sv. Valentina napisao je francuski vojvoda Šarl Orleanski. Namenio ju je svojoj supruzi dok je bio u zatočeništvu u Engleskoj.

Vremenom su se razvile razne zanimljive tradicije za Dan zaljubljenih. Na primer, devojke su tokom srednjeg veka jele bizarne namirnice na dan Svetog Valentina kako bi sanjale svog budućeg supruga.

U srednjem veku mladi muškarci i žene izvlačili su imena iz činija da bi pronašli svog para za taj dan. To ime bi nosili zakačeno za rukave tokom cele nedelje da bi svi ostali mogli da vide. To je koren izraza u engleskom jeziku „nosiš srce na rukavu“.

U Velsu su se poklanjale drvene ljubavne kašike, izrezbarene u obliku ključa, ključaonice i srca.

Poklanjanje cveća na Dan zaljubljenih verovatno datira iz ranih 1700-ih kada je Karlo Drugi od Švedske doneo persijsku poetsku umetnost pod nazivom „jezik cveća“ u Evropu. Tokom 18. veka objavljivani su cvetni leksikoni koji su omogućavali da se različitim cvetovima razmenjuju tajne i da se čitavi razgovori obavljaju preko buketa cveća.

Takođe, mnogi veruju da je simbol X postao sinonim za poljubac u srednjem veku. Oni koji nisu umeli da se potišu pisali bi znak X umesto potpisa. Potom bi poljubili svoj „potpis“ u znak iskrenosti.