ZAŠTO SRBIJA NE MOŽE DA BUDE POKORENA? Zbog odgovora našeg slavnog vojvode bićete ODUŠEVLJENI I PONOSNI

vojvoda Kosta Vojinović Kosovac
Dnevno.rs/Kolaž

Dva vojna saveza oštro su se sukobila i njihov rat, tada nazvan Veliki, trajao je četiri godine. Ratovalo je preko 70, a poginulo više od 15 miliona ljudi. I za sve to vreme, na okupiranim teritorijama dogodio se jedan jedini ustanak. Pogađate - u Srbiji!

 

Na današnji dan navršava se tačno 100 godina od pokretanja čuvenog Topličkog ustanka, jedinog otpora okupatoru za vreme Prvog svetskog rata na teritoriji cele okuprane Evrope. Bugarske vlasti htele su da izvrše mobilizaciju na teritoriji Toplice, Jablanice i Puste reke i srpski narod više nije mogao da trpi.

Najpre je otpor bio više ličan nego organizovan, ali od jeseni 1916. godine on zadobija političke okvire. Okupatori su tada procenili da je bilo oko 50.000 ljudi koji su bili sposobni da se naoružaju. Odmetničke grupe pojavile su se isprva u Crnoj Gori, a potom i na teritoriji koja je bila pod bugarskom okupacijom. U kopaoničkom kraju dejstvovao je odred Uroša Rudinca i Koste Vojnovića.

 

Srpski pokret otpora u Prvom svetskom ratu, foto: Wikipedia

Vojvoda Kosovac – od “biznismena” do heroja

Vojnović, zvani Kosovac, rodom iz Smedereva, bio je vlasnik špediterske firme u Vranju. Otvorio je i nekoliko trgovačkih kancelarija – u Solunu, Đevđeliji, Skoplju, Kosovskoj Mitrovici, ali njegovu i te kako uspešnu karijeru prekinuo je Veliki rat.

Prijavio se kao dobrovoljac i ubrzo je dobio čin rezervnog potporučnika. U borbi na Vlasini biva ranjen i austrougarsku okupaciju dočekuje u Kosovskoj Mitrovici. Zahvaljujući znanju nemačkog jezika, Kosta Vojinović zaposlio se kao liferant – dobavljač robe za vojne potrebe. Učinio je to kako bi dobio dozvolu za slobodno kretanje po Srbiji i kako bi mogao da radi na pripremi pokreta otpora.

Okupatori su saznali za skupove koje je održavao ubeđujući ljude da se spreme za ustanak, pa su organizovali hapšenje. Ipak, Kosovac je brzo obavešten i uspeo je da pobegne u planine. Na Kopaoniku ga je sačekala četa Uroša Kostića Rudinca i, za desetak dana, njihov odred narastao je od pet na 50 boraca.

 

Vojvoda Kosta Vojinović Kosovac, foto: Wikipedia

Podizanje ustanka

Odluka o podizanju ustanka doneta je u Obiliću i Vojinović je dobio titulu vojvode. Iako nije bio školovan za vojnički poziv, bio je dobar oficir i vođa, mnogo je polagao na disciplinu, ali je ratne drugove voleo i poštovao. U sukobe sa okupatorima uvek je išao prvi. Voleli su ga i cenili i ustanici i narod. 

U pauzama borbi vojvoda Kosovac povlačio se u bivake i logore i prepuštao se svojoj drugoj ljubavi – umetnosti. Voleo je da piše pesme, priče, pa čak i drame. Pred izbeglim narodom, na improvizovanim pozornicama u šumi, borci su izvodili njegova dela trudeći se da dodatno ojačaju duh naroda.

U svojim obraćanjima srpskom narodu vojvoda Vojinović davao je sve od sebe da budi nadu u pokorenim ljudima i da ih podseća na slavne pretke.

Srpski narod robovao je 500 godina, pa je opet samostalan postao, pa još toliko neka robuje, ipak ne može i ne sme izgubiti nadu da će uskoro biti slobodan. I dokle god ne postanemo slobodni, dotle neće prestati da bude ljudi koji će ići po narodu da opominju isti da je vreme da se sami oslobode, kao što su naši stari radili, pa ako ne bude Vojinovića, biće drugih – zapisao je jednom prilikom u dnevnik Kosta Kosovc.

Poslednji metak sačuvao za sebe

Kosta Kosovac je izvršio samoubistvo u vodenici na Grgurskom potoku. Imao je svega 26 godina. Poslednji metak koji mu je ostao, uperio je u sebe, ne želevši da se živ preda u ruke neprijatelja.

Bugari su ispunili njegovu poslednju želju i, pošto su ga izložili u Kuršumliji da bi narod uverili u smrt slavnog vojvode, vratili su ga na mesto gde je umro i sahranili ga kraj vodenice.

Posmrtni ostaci ovog neustrašivog junaka posle Velikog rata preneti su na groblje pored grgurske crkve.