ZAGREBAČKA ANA FRANK: Pismo devojčice umrle na putu za Aušvic

Aušvic
Wikipedia

Mala glumica Lea Dojč, koja je umrla u stočnom vagonu na putu za Aušvic, sredinom tridesetih godina obratila se upravi Narodnog pozorišta u Zagrebu dirljivim pismom.

 

– Pošto je moja mama rekla da ću još ovu sezonu igrati, to ću još držati. A druge sezone neću više igrati. Tražite si drugu curicu. Ja neću više igrati zato jerbo me preveć gnjave na probama. Srdačno Vas pozdravlja Lea Dojč – ovo je mala Lea napisala neposredno pre nego što su ustaše počele da hapse zagrebačke Jevreje i šalju ih u logore smrti.

Poruka je napisana na memorandumu i sa žigom advokatske kancelarije njenog oca Stjepana Dojča.

Kako je Pavao Cindrić napisao u biografiji “Lea Dojč – zagrebačka Ana Frank”, Stjepan je bio zanimljiv, vrlo društven tip opsednut fotografijom i teatrom. Prijateljevao je i s Titom Strocijem, koji mu je predložio da talentovanu Leu upiše u dečje pozorište.

 

Uz Dan sjećanja na žrtve holokausta: Lea Deutsch (1927-1943).

Posted by Stare kazališne fotografije on недеља 26. јануар 2014.

Šta se tačno događalo sa Leom
 

Prvu ulogu odigrala je sa pet godina u tadašnjem Velikom pozorištu. Nakon te premijere Frojdenrajhovih “Graničara”, u kojima je Lea glumila Prisku, Marija Ružička Stroci zapisala je kako “još nije srela tako malo stvorenje koje s tolikom uverljivošću i neposrednošću glumi i govori svoje pozamašne tekstove”.

Branko Ivanda, reditelj koji je njenu životnu priču preveo u filmski medij, za potrebe svog filma “Lea i Darija” godinama je pažljivo istraživao šta se to tačno događalo u njenom životu. Za konkretno pismo upravi zagrebačkog HNK, kako je rekao, nije čuo.

Ustaški zakoni iz 1941. godine
 

Nakon što je 1941. godine uspostavljena NDH, odmah su doneseni rasni zakoni kojima se Jevrejima zabranjuje nastupanje u javnom životu, vođenje privatnih poslova, a ubrzo su počele i zaplene imovine.

Jevreji su morali da napuste severni deo Zagreba jer im je tamo bilo zabranjeno stanovanje, a nisu smeli ni da posećuju kafane, pozorišta, bioskope, voze se javnim prevozom niti da odlaze na kupalište.

U nadi da će izbeći progon, porodica Dojč prešla je na katoličanstvo kao što su to učinili i mnogi drugi. Lea je tome uprkos izbačena iz pozorišta. Naime, Zakonskom odredbom o zaštiti narodne i arijevske kulture hrvatskog naroda iz 1941. godine Jevrejima je bilo zabranjeno učestvovanje u kreiranju kulturnog života zemlje.

Skrivanje na zaraznom odeljenju
 

Ustaške vlasti naložile su u noći na 3. maja 1943. godine hapšenje svih Jevreja u Zagrebu koji su dotad uspešno izbegavali zloglasne logore – njih 1700, uključujući Leu Dojč, njenu majku i mlađeg brata Sašu.

U stočnom vagonu, zajedno s još 65 ljudi, deportovali su ih u Aušvic. Lea je imala 16 godina. Umrla je za vreme transporta, a njena majka i brat poživeli su dovoljno dugo da iskuse strahote nacističkih logora.

Njen otac spasio se jer se sakrio na zaraznom odeljenju u bolnici Sestara milosrdnica. Stjepan Dojč umro je 1959. godine u Zagrebu i sahranjen je na jevrejskom delu groblja na Mirogoju. Na njegovom grobu i danas stoji i Leina slika.