Da nije bilo Prvog svetskog rata, Rusija bi još uvek bila carevina?

Komentar lidera Oktobarske revolucije Vladimira Iljiča Lenjina na početku Prvog svetskog rata da je rat „najlepši dar koji je car mogao da pokloni revoluciji", ispostavio se kao predskazanje, jer je taj rat ubrzao rušenje ruskog carstva, koje je već bilo veoma krhko, ocenjuje Fran pres.

Porazi, rasipništvo vojske, ogromna inflacija, glad i narodni gnev zbog krvoprolića biće plodno tlo za Oktobarku revoluciju 1917. godine.

– Naravno da je rat pomogao boljševicima. Carska vlada je bila suviše usredsređena na rat i nije ni na šta drugo mislila. Nije bila svesna opasnosti koja preti – ocenio je za Frans pres ruski istoričar Vitalij Dimarski.

Paradoks je da je vlada cara Nikolaja Drugog, suočena sa sve većim izazovom zbog siromaštva ruskih seljaka i nehumanih uslova rada, ušla u rat s nadom da će smiriti revolucionarni duh i preusmeriti nezadovoljstvo naroda ka spoljašnjem neprijatelju.

– Vlada je želela da probudi duh patriotizma u Rusiji – rekao je Dimarski.

Posle objave o mobilizaciji u julu 1914. godine činjenica je da su praktično prestali štrajkovi radnika, dok je parlament pozivao narod da se ujedinji „oko cara koji je poveo Rusiju u sveti rat protiv neprijatelja”.

– Carski režim nije, međutim, pokazao sposobnost da vodi rat ni sa finansijskog ni sa političkog gledišta – izjavio je ruski istoričar Aleksandar Čubin.

Prema njegovim rečima, između 1914. i 1917. godine, Rusija je na frontu izgubila više od dva miliona vojnika i oficira jer je vojska bila slabo naoružana.

Ruske fabrike su 1914. godine proizvodile 500 miliona komada municije godišnje, dok je zemlji bilo potrebno četiri puta više. Vojska, tada brojčano najveća na svetu, nije imala dovoljno pušaka, topova, čak ni uniformi i obuće.

Kao i kod drugih zemalja u ratu, ruska industrija je počela da zadovoljava potrebe vojske na štetu građana. Zbog toga je u mnogim ruskim gradovima vladala neštasica namirnica, a cene su bile sve veće, naveo je Čubin.

Prema njegovim rečima, u tom trenutku su boljševici, neprijateljski nastrojeni prema ratu, pozvali narod da „imperijalistički rat pretvore u građanski rat protiv cara”.

Lenjinova propaganda pod sloganom „Dole rat” naišla je na plodno tlo među milionama vojnika, koji su bili loše opremljeni, pothranjeni i uvek u opasnosti da poginu.

U martu 1917. godine, revolucija izaziva abdikaciju Nikolaja Drugog i dovodi do formiranja privremene vlade. Međutim, ta vlada nije mogla ništa da kontroliše, a i nije nameravala da se povuče iz sukoba.

Zbog toga je postala vrlo nepopularna u zemlji.

Boljševici preuzimaju vlast u novembru iste godine (oktobru po starom kalendaru) i njihova prva odluka jeste predlog zemljama u ratu s Rusijom da okončaju sukob.

Lenjin je 3. marta 1918. godine sklopio mir s Nemačkom i njenim saveznicima, poznat u narodu kao Brest-Litovski mir, ali to Rusiji nije donelo mir.

Naredne četiri godine biće godine strane intervnecije i krvavog građanskog rata, u kojem je poginulo deset miliona, dok je stanovništvo stradalo od velike gladi i epidemija.

– Revolucija u Rusiji bi bez obzira na sve ipak izbila. Ali je Prvi svetski rat učinio revoluciju još okrutnijom i destruktivnijom – ocenio je Čubin.

Ta prva komunistička revolucija, koju su njeni lideri zvali „svetskom revolucijom”, biće uzor za Evropu traumatizovanu ratom, posebno u zemljama čije je stanovništvo bilo izloženo strašnim odricanjima.

Ubrzo posle poraza i raspada Austrougarske, komunisti na čelu s Belom Kunom preuzimaju vlast u martu 1919. godine u Budimpešti. Formiraju Sovjetsku Republiku Mađarsku po ruskom modelu, ali je to trajalo do avgusta kada je izbila kontrarevolucija koju su podržale zapadne zemlje.

U Nemačkoj se osetio uticaj boljševičke revolucije, tako što su stanovništvo u patnji i poraz vojske doveli do abdikacije cara Vilhelma 9. novembra, i to uoči potpisivanja primirja 11. novembra.

Komunistički Spartakovci Karla Libknehta i Roze Luksemburg pokušaće da formiraju socijalistički režim u Berlinu. Međutim, krvavo gušenje ustanka u Berlinu početkom 1919, kako i u Bavarskoj, okončaće san o boljševičkoj revoluciji u Nemačkoj.