DNEVNO.RS Spomenik koji je zavadio umesto da pomiri: Miloš i Karađorđe zajedno u čast srpske slobode

U zgradi Patrijaršije u Beogradu stoji misteriozni i skoro zaboravljeni spomenik - jedan pored drugog, povezani velikom zastavom zajedno stoje Karađorđe i Miloš Obrenović. Zašto i kada je ovo delo nastalo, kao i to zašto se nalazi baš u zgradi Patrijaršije,daleko od očiju javnosti,priča je za sebe…

Bilo je to davne 1904 … Obeležavalo se 100 godina od izbijanja Prvog srpskog ustanka i početka borbe srpskog naroda za nezavisnost.

Marko Stojanović, ugledni beogradski advokat i viceguverner Narodne banke odlučio je da mu vajar Đoka Jovanović izradi spomenik vođama srpskog ustanka – Đorđu Petroviću i Milošu Obrenoviću.

Novac za izradu je delom bio njegov, a delom je dolazio od zaostavštine kralja Aleksandra Obrenovića, ubijenog 1903. godine. Kako nije želeo da novac zadrži za sebe, Marko Stojanović je mislio da je skulptura prigodna zamisao.

Znajući da će ovakvo delo pobuditi nikad ugasle međudinastičke rasprave, objavio je i knjižicu u kojoj je objasnio razloge i motiv da ‘jednom za svagda izmiri pristalice obeju dinastija’.

Marko Stojanović (desno) – naručilac sporne skulpture

Skulptura je zamišljena ovako: Karađorđe desno sa pištoljima kao simbol 1804, Miloš Obrenović levo sa slikom Muhameda oko vrata da predstavlja 1830. godinu. Preko prsa ih povezuje zastava kao simbol naroda za čiju slobodu su se obojica borili.

– Pošto ga je zanimala istorija, Stojanović je naručio spomenik i želeo je da se on postavi ispred njegove kuće. Živeo je na samom kraju Knez Mihailove ulice u zgradi današnjeg Fakulteta likovnih umetnosti. Spomenik je zamisio ‘u svom dvorištu’, na mestu gde je danas spomenik Milanu Rakiću – objašnjava za Dnevno.rs Neda Kovačević, Beograđanka koja popisuje istorijske spomenike u našoj prestonici. Radeći na tom projektu, ona je naišla na neobičnu priču o spomeniku ‘Pomirenja’.

Spomenik je urađen i trebalo je da bude postavljen. A onda su se pojavili problem …

Beogradskim vlastima se ovakvo ‘pomirenje u kamenu’ nije dopalo. Bilo je onih koji nisu bili zadovoljni delom na kome su ‘ubijeni i ubica’ prikazani kao ravnopravni, a pojedini gradski odbornici su išli tako daleko da su Dvoru tužili i naručioca i vajara.

– Kada je spomenik trebalo da se postavi, mnogima je zasmetao. Reč je bila o tipičnom previranju pristalica obeju dinastija koje je, ironično, Stojanović želeo da ovim gestom pomiri – kaže Neda Kovačević.

Spomenik Karađorđu i Milošu Obrenoviću (1904) vajar Đoka Jovanović

Sve ovo je odložilo postavljanje spomenika. 1923. godine, ne dočekavši odobrenje gradskih vlasti Marko Stojanović je umro.

Posao je pokušala da nastavi njegova supruga. Napravljen je postament i stvari su se konačno pomerile sa mrtve tačke, ali je neposredno posle toga Aleksandar Karađorđević uveo šestojanuarsku diktaturu i sve je ponovo obustavljeno.

Štaviše, potpredsednik vlade Milosav Srojadinović je referisao kralju da je vajar ‘istakao Miloša ispred Karađorđa i da je Karađorđe zagrlio Miloša, mada su obe biste napravljene bez ruku’ ironično primećuje Đorđe Jovanović u svojoj ‘Autobiografiji’.

– Više puta su pokušavali da spomenik postave, ali to nikada nije dozvoljeno. Sa druge strane, bilo je ideja i da se on uništi. Kada je već bilo izvesno da će biste završiti na otpadu, javili su se ljudi iz Patrijaršije i Miloš i Karađorđe se i danas tamo nalaze – priča Neda Kovačević.

Međutim, mesto spasenja ovog dela postalo je i mesto njegovog zaborava. Postavljena u samoj zgradi Patrijaršije, skulptura već decenijama stoji zaboravljena i daleko od očiju javnosti.

U Patrijaršiji koju smo kontaktirali kako bismo dobili dozvolu da fotografišemo ovaj spomenik su nam rekli da ne znaju ništa o njemu, pa čak ni to od kada se nalazi na tom mestu. Kažu, stoji tu ‘oduvek’.

Gospođa Kovačević sa druge strane, kaže da joj je svojevremeno nezvanično rečeno da vreme da ovaj spomenik ugleda svetlost dana, čak ni danas – više od veka posle opisanih događaja, kada su svi akteri već odavno pokojni, a dinastičke borbe odavno bar zvanično zaboravljene – paradoksalno, još uvek nije došlo.

Spomenik Karađorđu i Milošu Obrenoviću danas u zgradi Patrijaršije