Gaj Julije Cezar pred kraj života bio ozbiljno bolestan?

Rimski imperator Gaj Julije Cezar je najverovatnije pretrpeo seriju malih moždanih udara, što bi moglo da objasni njegovo tmurno raspoloženje u poznijim godinama, tvrde lekari Kraljevskog koledža u Londonu.

 

Slavni vojskovođa, koji je živeo od 100. do 44. godine p.n.e, dugo je bio predmet zanimanja medicinske struke zbog pretpostavke da je bolovao od epilepsije.

Stručnjaci sa Londonskog univerziteta su se nedavno ponovo pozabavili njegovim simptomima, kao što su napadi vrtoglavice i obamrlosti udova, i zaključili da je zapravo patio od kardiovaskularnog poremećaja.

– Dosad su kardiovaskularna objašnjenja uvek odbacivana na osnovu činjenice da se sve do smrti Cezar fizički dobro osećao u obavljanju kako privatnih tako i državnih poslova – ističe se u studiji Frančeska Galasija i Hutana Ašrafijana.

Ponovljenim proučavanjem njegovih simptoma, primetili smo da je Cezar nekoliko puta pao tokom svojih kampanja u Španiji i Africi, u Kordobi i Tapsi. Žalio se na simptome – glavobolju, vrtoglavicu, a kasnije i na nesvesticu i obamrlost, kada nije mogao da ustane pred senatorima koji su mu odavali počast – navodi se u studiji.

Poznato je da je Cezar kolabirao u vreme bitke kod Tapse 46. godine p.n.e. i da su morali da ga hitno evakuišu na bezbedno mesto.

– Svi simptomi zabeleženi tokom Cezarovog života ukazuju na seriju moždanih udara – izjavio je Galasi za list Gardijan.

Lekari, koji su proučavali drevne tekstove, uključujući i dela rimskog naučnika Plinija Starijeg, smatraju da su oštećenja na mozgu izazvana šlogom verovatno dovela do promene ličnosti i do depresije u njegovim poznijim godinama.

U doba Cezarove vladavine, epilepsija je smatrana „svetom bolešću”, što je verovatno uticalo na dijagnozu njegovog stanja, navode Galasi i Ašrafijan.

Jedna od najvećih vojnih i političkih figura u istoriji, Cezar je brojnim vojnim pobedama znatno proširio uticaj i vlast Rima. Pobedivši Pompeja u građanskom ratu od 46. p. n. e. zavladao je kao diktator.

Njegova diktatura označila je kraj vrhovne vladavine senata u Rimu i početak Carstva. Ubijen je prilikom ulaska u senat na martovske Ide, 15. marta 44. p. n. e. Zadobio je 23 uboda noževima.

Među zaverenicima bio je i Marko Junije Brut, kome je, po predanju, Cezar uputio čuvenu rečenicu: „Zar i ti, sine Brute?”