POSLEDNJI POTOMAK NIKOLE TESLE: Kad ja umrem nestaće loza genija

'U ranom detinjstvu Nikola Tesla je za mene bio samo očev ujak. Svi smo znali za njegov ugled i dostignuća, ali se o tome nije govorilo na porodičnim ručkovima. Katkad je moj otac prepričavao njihove razgovore, ali je on za nas bio Nikola, a za stolom se pričalo samo o ličnim, porodičnim stvarima', kaže Vilijem Terbo (85), jedini živi Teslin srodnik.

 

Ovaj vitalni starac već nekoliko dana boravi u Beogradu, gde promoviše dokumentarni film Džozefa Sikorskog „Kula narodu” o svom slavnom pretku, koji će premijeru imati 6. aprila u Sava centru, pišu Novosti.

Unuk Tesline najstarije sestre Angeline ponosno ističe da sa srpskim naučnikom deli četvrtinu krvi, a onda sa žaljenjem dodaje: „Ja sam jedini naslednik slavne loze i verovatno poslednji živi čovek koji se susreo sa naučnikom. Kada umrem, prekinuće se i ta krvna linija!”

Zato Terbo (srpski Trbojević) poslednje četiri decenije oseća kao „svoju dužnost da sačuva, istakne i još više promoviše ime i ličnost Nikole Tesle”.

Sa ushićenjem, ali i sa setom, prepričava nam poslednji susret sa dedom, kada ga je kao devetogodišnjak posetio sa majkom u hotelu „Njujorker”.

– Posle odmora na obali Nju Džersija, nekoliko dana proveli smo u Njujorku. Sećam se da me je majka sredila za izlazak u tada čuveni Radio City Theatar, a kada smo izašli iz hotela obavestila me je da ćemo pre toga posetiti očevog ujaka. Danas, možda, zvuči smešno, ali sećam se da nisam bio nimalo srećan zbog te posete, jer mi je kao detetu zabava bila na prvom mestu – seća se Vilijem Terbo.

Humor
Naš sagovornik ocenjuje da je slavni naučnik sa njegovim ocem delio još mnogo toga.
– Imali su isti, britki humor. Obojica istraživači, na sličan način komunicirali su i sa drugima. Tesla je imao normalan glas, nikako piskutav kako su prenosili pojedini istraživači – otkriva Terbo i rešava još jednu „trivijalnu nedoumicu”.

Godinama kasnije, Terbo je slušao priče o Tesli kao o ekscentričnom naučniku, okrenutom sebi, suzdržanom u ophođenju sa drugima, posebno sa decom. Njegovo sećanje i porodične priče govore drugačije.

– Očekivao sam klasično rukovanje i bio sam iznenađen kada me je Tesla zagrlio i poljubio. Kao dete, nije me preterano zanimao razgovor odraslih i nisam mnogo pričao. Sećam se da je moja majka brinula da li se dobro hrani, ima li novca, da li se viđa sa nekim. Naša poseta trajala je oko pola sata – priča Terbo.

U poznijim godinama je, kaže, otkrio dublji smisao ovog susreta. I on je, baš kao i njegov deda, kao dete izgubio starijeg brata.

Verujem da se, gledajući me, prisetio svog rano preminulog brata i da je pokazujući svoju nežniju stranu hteo da mi pokaže da delimo istu sudbinu – kaže Teslin rođak.

 

Sve anegdote i porodične storije o Tesli, Terbo je slušao „iz prve ruke”, od svog oca Nikole Trbojevića.

– Kao inženjer, moj otac je doživeo svetsko priznanje za izum hipoidnog zupčanika, nezaobilaznog elementa u automobilskoj industriji. U prepiskama i razgovorima, njih dvojica su pričala i o svojim konstruktorskim radovima, ali i o porodičnim stvarima – smatra Terbo.

On veruje da je njegov otac sa ujakom delio mnogo više zajedničkog od samog imena i interesovanja za nauku.

Iako je među njima 30 godina razlike, kao dečaci su bili odgajani na sličan način, obojici su očevi bili pravoslavni sveštenici, bili su visoki, atletski građeni, pohađali su slične škole, i kratko radili u Budimpešti pre odlaska u Ameriku – kaže Teslin rođak.

 

Njih dvojica su se često međusobno savetovali, ali i posećivali. Terbo nam je otkrio da su u jednom od tih razgovora pričali i o ženama.

– Majka se tih dana žalila da je otac zapostavlja zbog svog rada, a Tesla je mom ocu poručio da su i žene i izumi „celodnevni posao” i da je nemoguće imati oba – prepričava Terbo jednu anegdotu.

Za porodičnim stolom Trbojevića razgovaralo se o još jednom slavnom srpskom naučniku, Mihailu Pupinu, koji je bio porodični prijatelj. U takvom okruženju bilo je potpuno logično da i mladi Vilijem Terbo postane – inženjer!

Posle uspešne karijere, tokom koje je radio na projektima naoružanja sa oznakom „strogo poverljivo”, ovaj harizmatični starac neumorno obilazi svet govoreći o Tesli i njegovom mestu u istoriji.

– On je jedan od 13 apostola nauke, i kao takav je priznat širom sveta. Njegov renome među naučnicima nikada nije doveden u pitanje – zaključuje Terbo.

Energija kao vazduh

Promovišući ličnost i dostignuća svog slavnog pretka Vilijem Terbo je tokom poslednje četiri decenije dao stotinak intervjua, učestvovao na raznim skupovima u Teslinu čast, bio sagovornik na desetak filmskih i dokumentarnih projekata, ali, ipak, izdvaja poslednje ostvarenje Džozefa Sikorskog.

„Kula narodu” istražuje prošlost, sadašnjost u budućnost Tesline jedine preživele laboratorije na Long Ajlendu i bavi se njegovom idejom bežičnog prenosa energije. Ovo nije igrani, već biografski film sa mnoštvom pravih i ozbiljnih informacija o čoveku čija je vizija bila da „energija treba da bude kao vazduh – dostupna svima” – ističe poslednji živi rođak velikog naučnika.