PRAVOSLAVNA NOVA GODINA: Srpski praznik nastao iz inata preživeo i kralja i Tita, i moderna vremena

Mnogi građani Srbije, ali i oni koji su se našli u gostima u našoj zemlji, večeras se spremaju za veliko slavlje. Naime, iako je Nova godina već proslavljena 31. decembra, i večeras se slavi. Ovo može delovati čudno nekome sa strane, ali je za Srbe postalo ’uobičajno’. Kako je došlo do ovog ’dupliranja’?

Neupućeni vam mogu reći da se Nova godina u Srbiji dočekuje i 31. decembra i 13. januara. Ipak, ovo je pogrešno tumačenje!

Naime, Nova godina se UVEK DOČEKUJE ISTOG DANA – 31. decembra.

„Zabuna” je nastala u korišćenju različitih kalendara. Ukazom kneza Aleksandra Karađorđevića 1850. godine Nova godina je uvrštena u državne praznike i od tada se proslavljala, prvo u krugu porodice, ali uskoro i još veselije po restoranima i kafanama širom države.

Godine 1919. Srbija je julijanski kalendar zamenila gregorijanskim, a razlika između njih iznosila je 13 dana. Ovo je krenulo da unosi popriličnu zabunu, pa se i Nova godina „duplirala”.

Zbog toga nije greška tvrditi da je „srpska Nova godina” zapravo starokalendarska – ostatak praznika iz vremena kada se vreme računalo po julijanskom kalendaru.

Novu godinu 13. januara ponovo ne dočekuju samo Srbi. Nju slave i Rusi, Ukrajinci, Belorusi, Jermeni, monasi na Svetoj Gori, čak i pravoslavni Japanci. Od naših „komšija” lumpuju i Crnogorci, Makedonci i pravoslavci u republici Srpskoj.

Ipak, postoji i druga strane priče.

Julijanska Nova godina za Srbe predstavlja i jedan poseban praznik, originalan i „samo njihov” – nastao pomalo iz inata.

Prva zabeležena proslavljanja „duple” Nove godine bila je 1923. godine i nastala je kao znak protesta pokušajima iz Zagreba da se proslavljanje 13. januara potpuno zabrani.

U komunizmu se na proslavu Srpske nove godine mrko gledalo. U Arhivu Jugoslavije postoje dokumenti koji svedoče o postojanju naređenja da se  striktno novogodišnji pokloni povlače iz prodaje u vreme verskih praznika. Postojala je i striktna naredba da 13. januara kafane moraju da se zatvore najkasnije do 22 sata.

Ipak, Srbi su nastavili da slave, ne toliko po kafanama, ali u krugu porodice i prijatelja.

Srpska nova godina je opstala i trajala i u vreme kada su pokušavali da je zbrane. Istrajala je u kraljevini i pod pritiscima pristalica crkvenog izjednačavanja kalendara, preživela je komunizam i otvorene zabrane, a održala se i u modernim vremenima.

U nekim delovima Srbije, Srpska nova godina se zove i Mali Božić. Rituali su slični kao i 7. januara – u kuću dolazi polažajnik, unosi se badnjak i lomi česnica.