SPOMENICI KOJI SU UJEDINILI REGION: Srbija i još tri bivše republike SFRJ zajedno u borbi za spas stećaka

Četiri bivše jugoslovenske republike - Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Hrvatska, udružile su snage kako bi srednjovekovne nadgrobne spomenike, poznate kao stećaci, nominovale za upis na listu svetske baštine Unesko-a.

 

– Moraju danas biti ponosni svi poslanici kulturne baštine koji su uvideli kako jedna zemlja može zajedno sa svojim susedima, Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom, da napravi jedan veličanstven projekat nominacije stećaka, tim više što BiH i druge tri zemlje imaju oko 70.000 stećaka na svom prostoru – izjavio je ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović, prenosi RTCG.

– Nadamo se da će Unesko dodati stećake na listu svestke baštine i staviti ih pod svojom zaštitom – kazao je Nović, dodavši da je projekat trajao pet godina, te da je ovo prvi put da se u okviru jedne ovakve akcije nekoliko zemalja našlo zajedno.

Nović je govorio na svečanosti koja je u Sarajevu organizovana povodom nominacije stećaka, podnetoj Unesko-u krajem januara.

Obimni dosije je prošao preliminarnu tehničku evaluaciju stručnjaka Ujedinjenih nacija, dok će proces evaluacije trajati do sredine 2016, kazao je vođa projekta, bosanski istoričar Dubravko Lovrenović, prenosi Rojters.

– Uspeli smo da pokažemo da južnoslovenski Balkan nije samo region sukoba i razaranja već i zajedništva – istakao je Lovrenović i podsetio da je projekt nominacije stećaka počeo u Sarajevu krajem 2009. godine potpisivanjem pisma namere o zajedničkoj nominaciji predstavnika BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.

On je pozvao međunarodnu zajednicu da imenuje instituciju koja će preuzeti brigu za zaštitu i očuvanje stećaka.

Nominacijom je predviđen upis 30 nekropola sa stećcima, reprezentativnih primera iz četiri zemlje na listu Svetske baštine Unesko-a.

Iz Srbije su nominovani Mramorje – Perućac, Mramorje – Rastište i Grčko groblje – Hrta.

 

Stećci su srednjovekovni nadgrobni spomenici u obliku velikih kamenova, ponekad sa uklesanim slikovnim ukrasima (povijenom lozicom, rozetama, krstovima, štitovima i mačevima, lukom i strelom, ljudskim i životinjskim figurama, scenama lova na jelene, scenama turnira, geometrijskim ornamentima) ili natpisima, a nastajali su od XI do kraja XV veka.

Do sada je pronađeno više od 66.000 stećaka, od čega preko 50.000 na području današnje Bosne i Hercegovine. Više od 5.600 stećaka je ukrašeno i to najčešće: povijenom lozicom, rozetama, krstovima, štitovima i mačevima, lukom i strelom, ljudskim i životinjskim figurama, scenama lova na jelene, scenama turnira, geometrijskim ornamentima i slično. Preko 350 stećaka nosi natpise ćiriličnim pismom.

Najviše ima stećaka sa uobičajenim natpisima „a se leži taj i taj“, uklesanih da bi trajalo sećanje na pokojnika i na one koji su spomenik digli. Primeri su veoma brojni, a samo neki od njih su: „Ase leži Božičko Banović, na svojej zemli, na plemenitoj“ (u Ban-dolu, 30 km od Tuzle). „Tuj počiva Radosav Grubač sad mrtav“ (u Krtinju kod Ljubomira). 

Određeni broj stećaka nosi i filozofske natpise sa sažetim mudrostima o životu, smislu, postojanju… Oni nipošto ne nose jedinstven pogled na svet, već svaki nosi svoja zasebna iskustva i zaključke. Tako ima prilično nihilističkih(„… jer nebo postoji da bi ti misleći da ćeš skočiti u vječnost lakše skočio u ništa“) i mističnih („… nebo je bilo u meni. Ne spoznah to dok ne padoh među zvijezde…“) i drugih.

U Srbiji se stećci uglavnom nalaze u Raškoj oblasti ili zapadnoj Srbiji (u zlatiborskom kraju). Na Zlatiboru stećci postoje gotovo u svakom selu, iako su mnogi korišćeni kao građevinski materijal.

Stećci koji naglašavaju versku pripadnost su dosta retki u odnosu na ostale. 

Tu su još i stećci sa čisto etičkim porukama, poput: „I mnogo ot moje ruke na zemji bi, a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit“ (Radimlja, Stolac, 1094. godina), kao i večna iz kamena opomena ispravnosti našeg delovanja: „Nek ti ova ruka bude znak da se zamisliš nad svojim rukama“ (Radimlja, Stolac).

Često su ponavljana i upozorenja da se stećak ne ruši, npr: „A se leži Toloje. Ne prevrni mi ovi kam, ne prekidaj mi ovi san.“ (Gornji Močioci, Crepaljsko, 1066)

Stećci su težine od 100 kilograma do 32 tone.